Ili: Muk u Mraku
Da je Dobrica Ćosić poživeo verujem da bi ovo vreme opisao u romanu koji bi naslovio sa „Vreme laži". U tekstu objavljenom u „Vremenu" Đorđe Vukadinović (VREME 1241, "Strpljenje do novih obećanja") pobrojao je nedavno samo one najglomaznije i najopskurnije Vučićeve šarene laže; od sto milijardi evra koje čekaju na granici da svane sunce sa Nikolićem, preko fabrike čipova od 3-4 milijarde dolara do Mercedesa iz Rakovice. I ne zna se, prosto, da li je više lagao kad obećava da nešto neće ili da nešto hoće.
I sve je sjajno dok hipnoza traje i dok se i pučina, i vlastela, a bogami i učenjaci i filozofi dive njegovom bajnom nevidljivom ruhu što ga je sam skrojio pa tako gologuz i sa svojom taštinom u stalnoj erekciji šeće kroz od divljenja obnevideli špalir.
- Ja se slažem sa vama g. Rerden. Ali ja sam izabrao jednu specijalnu misiju.
Ja sam u potrazi za čovjekom, kojeg hoću da uništim. On je istina umro prije mnogo vjekova, ali sve dok u ljudskom pamćenju ne bude izbrisana posljednja uspomena na njega, ovaj svijet neće postati mjestom dostojnim života.
- A ko je taj čovjek?
- Robin Hud.
(Ayn Rand, Atlas Shrugged)
Najveći problem da se ljudi mobilišu da glasaju je zato što ogromna većina normalne, drage, srpske populacije smatra da su predsednički kandidati pičke.
Međutim, ko je kolika čka?
Početak prvi:
Nakon što sam obavio sve što sam imao da obavim, šetao sam se po ulicama Beograda, onako kako se po njima nisam dugo šetao, bez slušalica u ušima, bez problema, bez razmišljanja, bez plana; skretao sam tamo gde sam osetio da bi trebalo da skrenem, tamo gde nisam dugo skrenuo ili gde nisam nikad skrenuo. Takva se popodneva mogu opisati jedino kao blaženo neispunjena; to je
... oči bile veće - Dva ženska boksera neuparene kategorije na temu nameštanja da bi nam selfiji što bolje uspeli.
Evolucija pamti!
Dobro, ne pamti baš evolucija, naravno, ona je proces, ali pomaže, i uglavnom neumorno, iako ume i da se umori, da što bolji primerci idu dalje u svetlu budućnost. Možemo da posmatramo evoluciju i kao kompozitora, dirigenta, ... ali to ovom prilikom nije bitno, objekat evolucije je i moj objekat, i to je primerak u grupi, tj grupa sa primercima, izvođači u orkestru, orkestar. Iako dotičnom i sam pripadam, tj objektu.
Pomalo nefer, i ne baš socijalistički, zar ne, favorizovati one i ono koji već imaju. U ab ovo maniru zamalo da se negde na blogu pre neki dan uključim na temu slojevitosti političko-ekonomskih opredeljenja počevši, tako, od pametne (tuđe, naravno), osnovne ravni, pre nego što na nju nešto posadimo, da su konzervativci oni što nisu progressives, ali bolje da se nisam uključivao pošto bih evo već ovde insistirao da je evolucija i konzervativna i progresivna, a pre svega preterano kontekstualna u toj mešavini, tj često se poziva na mudrost „može biti ali ne mora da znači", iako kažemo kako je prava reč co-evolution, a ne evolution. Jedna opšta zbrka...
"Satan finds some mischief still for idle hands to do..."
"I want to say, in all seriousness, that a great deal of harm is being done in the modern world by belief in the virtuousness of work, and that the road of happiness and prosperity lies in an organised diminution of work."
"The morality of work is the morality of slaves, and the modern world has no need of slavery."
Ovih dana imala sam asocijacije na temu sweet laziness, eseja Russella, i još mnogo čega, čitajući odlične članke Marisse Bracke , (žena can-do-ologist, žena zmaj!)
Čitam sad nešto i komentarišem sa Saškom, ovaj Brexit je u petak pobrisao 2000 milijardi dolara papirnog bogatstva sa svetskih berzi. Kažu najgori dan u istoriji trgovanja, gori od 9/11, gori od Iraka. Drugim rečima, uspeli su ono što nije uspelo ni Al Kaidi, ni Osami bin Ladenu, ni ISISu, ni Vladi... Pri tome, sad nema nazad, nema povratka, Nemci ih stalno podsećaju da nema na pola trudne žene. I to sve, onako, iz zdrava mira, maltene iz nevezuše, verovatno su se to veče u klubu posvađali oko toga u čijoj čaši viskija ima više leda. Još uvek ne mogu da verujem u količinu iskazane
Данас је Дан државности Србије, празник који још увек није у потпуности заживео "у народу". Али верујем да ће за неколико година имати статус некадашњег 29. новембра на радост оних који воле младу прасетину, руску салату и подварак. Док се то пак не деси није згорег подсетити на оно што се обележава на данашњи дан а то су почетак Првог српског устанка и доношење првог Устава Србије.