Alexandar Lambros
O pogromu Jevreja zna ceo svet, o onome što se dešavalo u Jasenovcu ne zna skoro niko. Odgovornost je naša. Jasenovac je za Srbe ono što je za Jevreje Aušvic.
Od avgusta 1941. do aprila 1945. godine, stotine hiljade Srba, Jevreja i Roma, kao i antifašista drugih nacionalnosti, ubijeno je u logoru smrti poznatom kao Jasenovac. Procenjuje se da se ukupan broj muškaraca, žena i dece ubijenih kreće od 300 000 do 700 000. A ipak, uprkos razmerama ovog zločina, većina sveta nikada nije ni čula za Jasenovac.
Nakon nacističke invazije i rasparčavanja Jugoslavije u aprilu 1941. godine, "Nezavisna država Hrvatska" uspostavljena je kao pronacistička vlada. Zasnivala se na klerofašističkoj ideologiji na koju su uticali kako nacizam tako i ekstremni katolički fanatizam. Došavši na vlast ustaše su ubrzo započele politiku sistematskog istrebljivanja svih Srba, Jevreja i Roma koji su živeli u granicama te nacističke državne tvorevine.
Jasenovac je zapravo kompleks od pet velikih i tri manja, "posebna" logora, koji se rasprostirao na površini od 240 kvadratnih kilometara u južnim i centralnim delovima Hrvatske. Zajedno sa stotinama hiljada Srba, u ovim logorima ubijeno je i oko 25 000 Jevreja i najmanje 30 000 Roma. Imena od oko 20 000 ubijene dece sve tri nacionalnosti koje su do sada prikupili istoričari, pružaju samo slabašan uvid u razmere zločina koje su prema deci tamo počinjeni. Jasenovac je takođe poznat i kao jedan od najokrutnijih i najvarvarskijih logora smrti Holokausta, zbog ekstremne okrutnosti u mučenju i ubijanju žrtava. Jasenovac je bio ne samo najveći logor smrti u Jugoslaviji okupiranoj od fašista i nacista, već i logor u kome je većina od oko milion žrtava genocida u Hrvatskoj za vreme Drugog svetskog rata, mučki ubijena.
Ali, njegov značaj leži u načinu na koji su zločini sakriveni. Istoričari Jasenovac zovu "tamnom tajnom Holokausta" i "zakopanim poglavljem istorije Holokausta". Obelodanjivanje tragedije prikrivano je delimično ili potpuno od strane vlada ili institucija iz mnogih razloga. Danas se Jasenovac nalazi u novoformiranoj državi Hrvatskoj, čija je vlada vandalizovala ovu lokaciju i odbila da prizna užase koji su se ovde odigrali. Neuspeh vodećih zapadnih akademika i humanitarnih institucija da u potpunosti priznaju istorijske dimenzije Jasenovca, sraman je propust koji će zauvek bacati senku na njihovu reputaciju.
Ali razmere zločina počinjene u Jasenovcu, činjenica da je ogromna većina žrtava bila Srbi koji su ubijeni jednostavno zbog toga što su Srbi, kao i činjenica da je među počiniocima zločina i katolička crkva, načinila je od Jasenovca eksplozivno pitanje koju poricatelji Holokausta i istorijski revizionisti neće moći uspešno da manipulišu dugo ukoliko usredsredimo našu energiju na bacanje svetla na istinu. Čineći to, takođe ćemo razmrsiti čitavo klupko laži izrečenih na račun istorije Jugoslavije.
Na svetski dan ljudskih prava, 11. decembra 1991. godine, u vreme kada su Jasenovac oskrnavili hrvatske oružane snage, u Njujorku je otvorena izložba pod nazivom "Aušvic: zločin protiv čovečnosti". U katalogu izložbe stajalo je da je Aušvic poslednji od velikih logora smrti koji je evakuisan - punim kapacitetom radio je do kraja novembra 1944. godine. Poslednje žrtve koje su bile u stanju da se kreću, više od 50 000 njih, izvedeno je iz Aušvica u januaru 1945. Ustaški logor smrti, Jase
novac, punim kapacitetom radio je do kraja aprila 1945. godine.
Beograd je oslobođen 20. oktobra 1944. Tela jasenovačkih žrtava koja su Savom doplutala do beogradskih obala, nisu ekshumirana.
Nekadašnji predsednik Hrvatske, Franjo Tuđman, svojevremeno je predložio da se Jasenovac pretvori u spomen kompleks svim hrvatskim žrtvama iz Drugog svetskog rata.
Zamislite zajednički spomen kompleks ubijenim Jevrejima i nemačkim nacistima.
tekst profesora Beri Litučija s koledža Kingsboro u Njujorku