Dok sam ovih dana gledao prednovogodisnji, novogodisnji i postnovogodisnji program na srpskom kavblovskom sistemu shvatio sam zasto se nase drustvo nece upristojiti jos dugo, dugo godina. Kada sam video narodnjake na B92 (izvinite momci, ali uz duzno postovanje, to je za mene skandal) samo sam se kiselo nasmejao. Dakle, to je to - rekoh sebi. Rece to i moja supruga, koja me zaprepasceno pogleda u stilu " what the fuck", dok izmedju logoa medijske kuce koja nam je bila pojam za urbano, kulturno, alternativno itd i turbo kulture mi danas stavljamo znak jednakosti.
Ok, dovukao je onomad Boris Tadic ispred DS baze na Terazijama trubace kada j prvi put pobedio Nikolica. Pre njega na Terazijama smo slusali Plejboj, Film, REM, Disciplinu, neku pozitivnu urbanu kulturu, koja treba da bude pokretac drustvenih promena. Bilo mi je tada jasno da mi se samo ucinilo da sam izmedju radikala i DS zapravo birao izmedju dobra i zla. Shvatio sam da se srpsko drustvo standardizuje na jedan nacin koji znaci prosek. Ok, i ima pravo drustvo da se standardizuje kako god hoce. Mada, imam i ja pravo, bas kao i svi drugi, da to komentarisem.
Nisam od onih koji su pristajali na koketiranje s narodnjacima. U tom smislu tolerancija mi je na nuli. Ne mislim da je Boban Markovic odjednom prestao da bude narodnjak i da se to sto nam sada daje naziva "world music", ne mislim da je u svoje vreme pokojni Saban Bajramovic bio cool jer je i on postao world music. Niti Usnija Redzepova. I bas me briga sto ih tako kategorizuju neki eminetni domaci i strani rok magazini.To je za mene eufemizam za opravdavanje najgore kulture koja nam donosi samo stete. Sta je dalje, pitao sam se, da prihvatimo kao alternativu Miroslava Ilica kao srpskog Leonarda Cohena, ili Sabana Saulica, Boru Spuzica Kvaku? Tomu Zdravkovica smo odavno dogli na epski nivo. Politika Posela 202 posle dvodecenijske borbe pobedjuje i osvaja najurbanije srpske stanice.
I to je ta, nasa, pusta, politicka potreba da biramo manje zlo. Toma Zdravkovic je manje zlo od ovih grandovskih nakaza. Pa ok, jeste. Mnogi ce reci da ima u Tomi, barem u tekstu ako ne u muzici, umetnickog i ja se tome necu previse suprostavljati. Ali, cu se zapitati, ako je vec tako, pa zasto onda Toma (ili svi ostali "umetnici") nisu pravili neke modernije aranzmane, a ne - seljacke? Tu je greska svih nasih toma, to sto su svoje pesnicke bravure utapali u najodvratnije muzicke aranzmane, sve zarad narodnog veselja.
Tako dolazimo i do novogodisnjeg presedana na TV B92, gde se ukusi spustaju do krajnjih granica na ustrb gledanosti, pa dobijamo celovecernju tiradu trubaca. U cemu je razlika, pitam se, izmedju trube na B92 i trube na Pinku? Ali, 'ajde cak i ako ce mnogi reci da je to ok jer su izmedju ostalog svirali recimo ruske koracnice i druge interesantne obrade, meni je bilo neverovatno da udjem u Novu godinu zajedno s Jelenom Karleusom na ekranu TV B92. I to kakvom Karleusom - najseljackijom od svih najseljackijih izdanja. Pa je potom jos voditeljka veoma inventivno pita da li je zadovoljna s novim spotom, te kada planira da objavi novi "projekat". I to na B92.
Sta je na meniju za onu, ociglednu, manjinu, koja je plasim se vezana za artimeticku gresku, kojoj i sam pripadam? Da li je moguce da ne postoji apsolutno ni jedna jedina stanica na kojoj ce se pustati neka rokenrol muzika, a da to ne bude Metropolis? Zar je bilo toliko tesko da se, ako nista drugo, onda barem nadje nekakav bend kakvih ima na stotine u Beogradu, koji bi svirali obrade Elektricnog Orgazma, Idola, EKV, Filma, Azre i ostale nase klasike rok i pop bendova iz dalje i blize istorije.
Drugari moji, spali smo dakle na Karleusu, cak i na B92?