U NIN-u se pojavio tekst o predlogu reforme poreskog sistema u Srbiji koji Ministarstvo finansija ozbiljno razmatra. Ovaj predlog je u najdubljem ekonomskom interesu celog društva i ide u pravom pravcu: smanjenje poreza na rad.
Neki ekonomisti izgleda ne misle tako pa su izneli argumente koje mogu samo da karakterišem kao ekonomsku metafiziku i potpuno odsustvo razumevanja suštine problema naše privrede. Makroekonomisti izgleda ne razumeju mikro ekonomiju. Pa da probam da im to približim sa pogledom privrednika.
Prikazaću vam bilans uspeha dva preduzeća: jedan izvoznik i jedan uvoznik, onako kako ga gleda privrednik. Preduzeće koje proizvodi ima 100 zaposlenih, od toga 80 u proizvodnji. Uvoznik ima 20. Ostvaruju isti godišnji promet od 1.5 miliona evra.
Fiksnim troškovim su označeni oni troškovi koji ne zavise od prihoda, odnosno koliko mi se dobro proizvod prodaje.
Varijabilnim troškovima su označeni troškovi koji približno linearno zavisi od prihoda. Odnosno ako je prihod 0, varijabilni troškovi su takođe 0.
Proizvođač ima velike fiksne troškove, od čega su najveći troškovi za zarade.
Na kraju su obračunati svi porezi koje oba preduzeća plaćaju. Poreski doprinos preduzeća proizvođača je daleko veći od preduzeća uvoznika, 4x veći. Na isti prihod.
Ako se pitate gde je PDV i akcize za akcizne proizvode, oni nisu trošak poslovanja i nisu deo bilansa uspeha preduzeća. PDV ne utiče direktno na poslovanje. Njega ne plaća preduzeće. Njega plaćaju potrošači, odnosno kupci.
Произвођач | Увозник | |
100 запослених | 20 запослених | |
Нето зараде | 360,000 | 72,000 |
Порез на рад - запослени | 138,000 | 27,600 |
Порез на рад - послодавац | 90,000 | 18,000 |
Трошак за запослене | 588,000 | 117,600 |
Пословни простор 2.000.000 ЕУР | ||
Порез на имовину | 800 | 800 |
Ттаксе и накнаде | 6,000 | 6,000 |
Други фиксни трошкови | 60,000 | 60,000 |
Трошак за пословни простор | 66,800 | 66,800 |
1. Укупно фиксни трошкови | 654,800 | 184,400 |
Трошкови из увоза | 240,000 | 1,002,000 |
Трошкови из земље | 360,000 | 68,400 |
2. Укупно варијабилни трошкови | 600,000 | 1,070,400 |
3. Укупно расходи | 1,248,800 | 1,248,800 |
Приходи | 1,500,000 | 1,500,000 |
Добит | 251,200 | 251,200 |
Пореско оптерећење предузећа | ||
Порез на рад | 228,000 | 45,600 |
Порез на добит | 25,120 | 25,120 |
Порез на имовину | 800 | 800 |
Укупна пореска захватања | 253,920 | 71,520 |
Šta se da primetiti? Svako preduzeće dobro podnosi varijabilne troškove. Pad prihoda i rast prihoda dovode do pada i rasta varijabilnih troškova.
Jedini ozbiljan problem koji preduzeće iz tabele ima je problem likvidnosti u slučaju da naplata prihoda ne prati dospelost plaćanja obaveze rashoda. To vam je na primer situacija ako gradite put za državu, država vam ne plaća na vreme, a vaši podizvođači ili dobavljači goriva i sirovina traže da im platite.
Problem likvidnosti rešavaju banke. Ali to je u uređenim društvima. Kod nas banke ne obavljaju ovu osnovnu funkciju: kreditiranje vremenske razlike u naplati prihoda i dospelosti obaveza. Ali to je posebna tema. Ovde nam je bitno da i kod uspešnih preduzeća postoji problem likvidnosti.
Ono gde preduzeće ima veliki problem je kada prihodi toliko padnu ispod kritične tačke, recimo u slučaju krize, tako da preduzeće posluje sa gubitkom. Ovaj gubitak se dodatno pogoršava opisanim problemom likvidnosti.
Koji je najveći deo fiksnih troškova? Neto zarade i porez na rad. U slučaju našeg preduzeća proizvođača, to iznosi 230.000 evra godišnje.
Da ponovim. U slučaju krize:
- prihodi padaju
- varijabilni troškovi padaju sa njima
- fiksni troškovi ostaju isti
Šta da radi preduzeće u ovoj situaciji? Mora da otpušta radnike. Šta bi još moglo da radi? Pa kada bi porezi na rad bili manji, ne samo da bi naša preduzeća proizvođači bili konkurentniji, i u borbi sa uvoznicima i u borbi za izvoz, već bi lakše prebrodili krizu i ne bi morali da otpušaju radnike. Kritična tačka pada prihoda i početka gubitka bi bila značajno niža.
Ovo je ukratko glavni uzrok propasti naše ekonomije 90-tih i glavni razlog propasti privatizacije. Drastičan pad prihoda, prvo usled raspada velikog tržišta Jugoslavije, a zatim i sankcija, nije pratio pad fiksnih troškova. Država nije ni smanjila poreze na rad ni dozvolila otpuštanje radnika. Rezultat su gubici. Rezultat je neplaćanje poreza na rad: poreza i doprinosa. Rezultat je prestanak rada. Rezultat je potpuna nelikvidnost i gomilanje dugova koji su preduzeća odvela u blokadu.
Dizajneri privatizacije su potpuno ignorisali ovo i pokušali da prodaju nelikvidna i prezadužena preduzeća sa viškom radnika nadajući se čudu i čudotvorcima, verovatno iz inostranstva, koji će ovo sve magično rešiti. That dog don't hunt.
Ne samo to, nego su još mislili da će smanjenjem poreza na profit na 10% dovesti do obilja investicija. I dovelo je, ali u nekretnine. Jer je tu porez na imovinu skoro 0. Kakvog smisla ima natovariti ogroman trošak preduzeću dok se bori da preživi (porez na rad), a onda ga oslobodit poreza kada napravi profit? Ima smisla za uvoznike. Za proizvođače nikako.
Naši vajni ekonomisti ovo ne razumeju ni dan danas. To se lepo može videti iz teksta u NIN-u Kontra i Rekontra.
Povećanje PDV-a kreira inflaciju??? Povećanje PDV-a može da smanji potrošnju ili da pogorša problem likvidnosti koji postoji i u sistemu prikupljanja PDV-a. Ali ne i da kreira inflaciju. PDV nije trošak. Ni akciza nije trošak
Ne može se ukinuti doprinos za zdravstvo dok se u potpunosti ne reformiše zdravstvo??? Znači dok ne reformišem zdravstvo, ne mogu rasteretiti privredu i finansirati zdravstvo iz drugog izvora???? Privreda treba da čeka da se namili Ministarstvo zdravlja da se reformiše???
Glavni problem naše privrede nisu porezi već uslovi poslovanja??? Strane investitore ne interesuju porezi??? Pogledajte gornju tabelu još jednom. Za svakoga ko nešto proizvodi u Srbiji, bio on stranac ili domaći, porezi na rad su najveći teret poslovanja.
Naši vajni sindikati ne razumeju da sa ovolikim opterećenjem zarada i ne može doći do povećanja zarada. Kamen oko vrata je prevelik. Ne razumeju ni da su tandem : ogromni porezi na rad i Zakon o radu, dve glavne ubice radnih mesta u Srbiji i uzrok rastuće sive ekonomije koja je na nivou 30-40% GDP-a.
Ni jedni ni drugi ne razumeju da je glavno opterećenje naše privrede porez na rad. Pogledajte gornju tabelu.
Bave se ireleventnom ekonomskom metafizikom. A privreda se guši.
Paket mera na kojima radi Ministarstvo finansija je u najdubljem interesu srpske privrede i celog srpskog društva. Smanjiti poreze na rad. Sve što uradimo da postignemo taj cilj, je korak u pravom pravcu.