Napisah negde da sam prestao da živim od danas do sutra, živim od danas do danas, od sata do sata, od minuta do minuta, od sekunde do sekunde. Pre mnogo godina, jednog jesenjeg jutra, sa vrha Beograđanke, Duško Radović izreče: Ko se jutros probudio u Beogradu, vec je dovoljno učinio za sebe. Margos u jednom komentaru napisa: Život bre protrčava! Intenzivno, samo intenzivno, pa makar posle provedene noći žvakali bljutave pahuljice uz bosa novu. Nikako ne menjati muziku, Venecuelanac, Novozalelađjanin, Srbin (daleko bilo!), Bušman, Korzikanac...nisu dovoljan razlog. Ivana, bez pitanja te uplićem ali se nadam da mi nećeš zameriti.
Arijadnino klupko imalo je početak I kraj, uostalom kao I svako drugo klupko. Tezeju je pomoglo da izvrši zločin (žao mi Minotaura) ali je idući za njim u povratku, nesvestan toga, ubrzano išao ka svom kraju.
Levo od mene disk: JOHN LEE HOOKER, 25 SONGS, nikako da se odlučim da ga ubacim...iza mene na Teveu, Monza, ona dvojica zapenili, Baton I Alonzo, svetski prvak I dvostruki svetski prvak...da li Baton ima snage...Ako je problem u glavi, Baton bi hitno morao....na kraju je pobedio Alonzo, Felipe Masa je bio treći, pobedio je Ferari.
Tek što sam se vratio iz Ministarstva spoljnih poslova, ne, nisam bio da se vidim I popričam sa Vučinom Jeremićem, pokušao sam preko prijatelja bivšeg Konzula I Ambasadora, sada na radu u Ministarstvu, da što je pre moguće dobijem Izvod iz Matičnata kniga na rodenite iz Strumice. Nemam pasoš, istekao mi u maju a početkom oktobra moram da putujem u inozemstvo. Mrka kapa!!! Drugar pokušao sve što je mogao ali nam službenica koja radi na tim poslovima, rekla da je to dugotrajan proces I da može da potraje I do godinu dana. Jebi ga, ko me terao da se rađam u (danas) drugoj državi!
Juce sin I ja na TVeju odvili do daske Animalse I najbolji vokal svih vremena, Erica Burdona, Baby, don't let me be....1966 godina, kao da je bilo juče! Pričam mu da mi je Dr Rale, moj drugar, svirao na gitari I pevao tu stvar do iznemoglosti, nikad mi nije bilo dosta, iako je više voleo Mikovu Gloriju.
Ipak sam pustio LEGENDU! Prva stvar je: I'M IN THE MOOD...sad slušam FRISCO, rastura matori! Jedva čekam: WEDNESDAY EVENIN' BLUES!
Na predstojećoj Jesenjoj Izložbi ULUS-a izložicu Triptih EVA. Platio sam članarinu za ovu godinu, 500 RSD, kao penzioner plaćam pola. Jebote!, a sećam se kao da je bilo jutros, 1976 godine kad sam primljen u ULUS! Od 2004 do 2007 godine sam bio Predsednik ULUS-a ali mi to izgleda jako udaljeno I zamagljeno. Sećanje je varljivo I nepouzdano. Čovek može da izgradi Kulu Vavilonsku na osnovu jednog sumnjivog sećanja, dodaje, oduzima, malteriše, doteruje...ako mu nedostaju cigle, može I blato I slama.
Dok slušam HOUSE RENT BOOGIE, pada mi na pamet prijatelj iz Šangaja, džezer, bluzer...umetnik, koji mi je jedno veče svirajuci s ortacima u klubu u Šangaju, posvetio pesmu, kad sam ispričao zeni, zasuzila, njegova Princeza koju sam nikad je ne videvši, zavoleo na daljinu.
Obišao sam ceo Beograd tražeći kamenčiće za mozaik, nihil! Nemam vremena, snage I volje da pravim alat I dvadesetak dana udaram po raznobojnom kamenju e da bih izlomio koliko toliko kvadratne kamenčiće. A želeo sam da obradujem I iznenadim Fuliju.
Džedžim u kući po vazdan, samo oko pet izađem da odradim svoju pešačku turu po Savskom keju. Juče sam poveo Chiaru, te radosti! Strpljivo sam čekao da omiriše svako muško zapišavanje I kao posetnicu ostavi svoje. Slatka je, digne zadnju levu ili desnu nogicu I pišne kao muškarac I obavezno okrene glavu I pogleda me u oči.
Nikako mi se ne završava knjiga NIMPŠ ILI MIROVANJE Petera Hertlinga! Počeo sam pre mesec dana da pišem tekst koji je kombinacija, prožimanje Peterovih/ Nimpšovih I mojih razmišljanja I ideja. Ni sam ne znam šta ce od toga ispasti?
Vaterpolisti, košarkaši, Đokovic...skidam kapu! Ova usrana zemlja ih ne zaslužuje. Svaka vucibatina (što bi rekao Krkar), svaki šumider, podguzna muva...kao, najebo bi im se keve ako ne donesu zlato a da ga pitaš sta on radi I čime se bavi, 99% bi ti odgovorilo da su srpski patrioti. Pokenjam im se u zanimanje!