Pada dinar. Idu izbori. To nikako ne valja. Neko mora da bude kriv. Šta ako neko pomisli da smo to mi. To nikako ne valja.
Pa ko je kriv? Ne može MMF. Ne može neobavešteni. Ne može crni Toma. Dajte ljudi. Mora neko. Guverner? Guverner nego šta. Daj žutu štampu. Udri blato. Vrag odneo šalu.
- Gluv na vapaje privrednika
- Firma u kojoj je pre tri godine imao suvlasnički udeo prodaje software bankama
...
Pa perpetum mobile ekonomisti, a i oni novopečeni, daju izjave. Razne. Moglo je da se spreči, ali ne da i ne zna guverner, a i tetka mu je ružna.
A ono ranije, nije dao, po fantastičnim zamislima jednog ministra, da ljudi kupuju stan sa učešćem manjim od 20%. I time, em ljudima činio pakost, em uništavao građevinsku industriju. Guverner.
Sram vas bilo. Sve zajedno. I vlast čija je ekonomska politika proizvela ovo stanje, i kvazi privrednike i kvazi ekonomiste, i žute novine i novinare ekonomske analfabete koji ovo pišu. Zbog ovoga i mnogo drugih stvari, izgubili ste moj glas. Doduše i nije vam neka šteta. Samo jedan glas.
Ja bih u ovom tekstu da utvrdim nekoliko činjenica. Tek tako da kad budete nailazili na ovakvo blato u narednim mesecima, ako ne znate mnogo o kursu, da barem znate ko jeste a ko nije kriv.
Zadatak guvernera i NBS je ciljana inflacija. Ne kurs. Inflacija. NBS ovaj zadatak obavlja dobro. Inflacija se nalazi u projektovanim okvirima i pored fiskalnih udara koje proizvodi vlada.
Devizne rezerve su veoma ograničen resurs. One se koriste veoma, veoma, veoma obazrivo. U odbrani kursa je od početka godine upotrebljeno preko 200 miliona evra.
Kada se "brani" kurs, on se brani u cilju sprečavanja prevelikih dnevnih oscilacija. I vodeći računa o inflaciji.
Rast kursa naravno utiče na inflaciju. Mi smo duboko evroizirana ekonomija. Ne samo da uvozimo sirovine koje su nam potrebne i za ono malo proizvodnje koju imamo, već su nam i krediti u evrima, ugovori o zakupu su u evrima, itd. tako da svaki rast evra utiče na rast troškova. Ja mislim da zbog svega toga ovaj devizni režim nije dobar za nas. Međutim diskusija o ovome prevazilazi temu ovog bloga. A i kad smo u blatu, imati bilo kakvu racionalnu diskusiju nije svrsishodno.
Ko ima ogroman problem? Svi oni koji imaju ogromne dugove u evrima. Ko je to? Prvo država koja probija plafon zaduženosti od 45% GDP-a. Pa lokalne samouprave. Pa javna preduzeća. Pa velike firme koje su uzele ogromne kredite i kupovale nekretnine i privatizovale sve nepokretno što im je došlo pod ruku. Pad dinara znači ogromne gubitke kroz negativne kursne razlike.
Zadatak NBS jeste da vodi računa i o uticaju kursa na inflaciju. Guverner i NBS kažu: ovaj dosadašnji rast evra ne ugrožava ciljanu stopu inflacije. Oni naravno ne kažu da kurs ne utiče na inflaciju.
Prevelike dnevne oscilacije se mogu braniti. Ali kurs se ne može braniti ni na kom nivou. Toliko deviznih rezervi nema.
To je kao da kažete da možete sprečiti rast vodostaja i poplavu bez obzira na količinu vode koja nadolazi. Umeren rast vodostaja je moguće držati pod kontrolom u određenom kratkom vremenskom periodu. A šta ako neko stalo dosipa vodu i sve više i više? U priorodi, voda se povuče nakon nekog vremena. A u ekonomiji nezasite partokratije i rođaka pijanog mornara?
Ko dosipa vodu? SIgurno nije guverner.