Šesnaest godina. Prošlo je šesnaest godina.
A sve je počelo tako naivno.
Uzmem jedno popodne godišnjeg odmora, prošle sedmice. Spakujemo (ako se pakovanje sebe u kupaćice i dva peškira u platnenu torbu tako može nazvati) se gospodža i ja i odjezdimo put gradskog bazena.
Ajmo sad fastforward
Uđemookupamoselegnemoponovoseokupamoiponovolegnemonapeškireonamičupkakosu...
Tišina.
Buka, cika, vriska, pljuštanje, lelek - a tišina.
Ležim i uživam. Voljeno mi biće mrsi kosu. Misli vrludaju.
A ne moram da razmišljam kuda bih sa pelenom punom sadržaja.
Ne jurim po zaboravljenu kremu za sunčanje, narukvice, patkicu, šlauf, keks, ne moljakam za grejanje mekceta.
Ne moram da mrsim i raspravljam ko je prvi počeo, ko je kome šta rekao, ko je koga gurnuo, ko je juče išao po sladoled a ko gotovanski sedeo i bivao uslužen.
Ne molim i ne gunđam i ne naređujem sklanjanje sa sunca zbog sunčanice i izlazak na sunce zbog mokrosti. Ulazak u vodu i izlazak iz vode.
Ne jašu me, ne skaču po meni ne moram u vodu kad mi se ne ide i iz vode kad mi je najlepše. Ne tražim zgodno drveće van pogleda radoznalaca, dovoljno mesta da se raspazarimo ko ciganska čerga, ne gledam tuđu bezobraznu decu popreko.
Ne moram ništa.
Ležim i uživam.
Prvi put posle šesnaest godina.
A lažem i plašim se, po malkice.