Dinamično i kompleksno okruženje kakvo vlada u ekonomiji današnjice jako je povećao rizike poslovanja. Organizacije su često prinudjene da brzo generišu nova rešenja i da ih implementiraju u procese, strukture i proizvode, čak i ako ne raspolažu dovoljnim brojem kompetentnih stručnjaka.
Da bi nadoknadile nedostatak kompetencija, odnosno maksimalno iskoristile postojeće kompetencije, čak i one koje kod nekog zaposlenog postoje tek u tragovima, organizacije pribegavaju timskom radu tj. umrežavanju znanja. Medjutim, timovi, naročito oni brojniji, veoma su podložni konfliktima koje je ponekad vrlo teško rešiti.
Najčešći uzroci konflikata su:
- Svadje oko resursa i podele statusa i moći
- Želja za osvetom radi kompenzovanja ranijih poraza i izgubljenih bitaka za moć i uticaj
- Iracionalno ponašanje odraslih ljudi prouzrokovano frustracijama iz detinjstva
- Nesigurnost i osećaj inferiornosti usled čega neki članovi tima postaju agresivni
- Istrajavanje na sopstvenom stavu i nerazumevanje tudjih stavova
- U toku uvodjenja promena često se javlja tzv. Not Invented Here - sindrom
Pojednostavljena definicija Not Invented Here - sindroma bi otprilike glasila:
Not-Invented-Here-Sindrom (skraćenica NIH, srpski „nije izmišljeno ovde") je odbacivanje i neuvažavanje znanja koje tim nema, a postoji negde van njega. U širem značenju i u praksi, ovaj pojam označava svaki otpor prema uvodjenju novina, čak i sasvim proverenih u nauci i praksi. Za menadžment ovaj sindrom posebno postaje problematičan kad zaposleni ne prihvataju novu, najčešće skupo plaćenu tehnologiju.
Njegov uzrok je uglavnom u neznanju ili neizaineresovanosti članova tima za unapredjenje radnih procesa i naročito tzv. grupno mišljenje.
Grupno mišljenje označava način mišljenja kod kog svaki član grupe svoje mišljenje prilagodjava ranije definisanom ili samo pretpostavljenom mišljenju grupe. Iz ovog mogu nastati situacije da grupa odobrava postupke ili kompromise koje bi svaki član grupe pojedinačno u normalnim uslovima odbio. Grupno mišljenje je izuzetno nepoželjno u organizacijama, jer rezultira lošim, nerealističnim odlukama.
Grupno mišljenje je česta pojava, naročito u velikim, a slabo strukturisanim organizacijama.
Uslovi u kojim je pojava grupnog mišljenja vrlo verovatna:
- grupa ima veliku koheziju u smislu bliskih odnosa i velike sličnosti
- strukturalni nedostaci u organizaciji grupe, npr. nedostatak objektivnosti od strane rukovodstva ili nedostatak normi
- na grupu utiče neka nepovoljna ili opasna situacija koja okida stres. To može biti spoljni pritisak ili interni stres, kao npr. nedostatak smopoštovanja ili percepcija sopstvene nekompetenetnosti i inferiornosti
Simptomi grupnog mišljenja su iracionalnost i vrlo selektivna percepcija koje se ogledaju u sledećem:
- ograničen broj alternativa koje se razmatraju pri odlučivanju
- nedovoljno uvažavanje mišljenja stručnjaka ili neutralnih posmatrača
- vrlo selektivan izbor informacija
- iluzija o nedodirljivosti i velikoj moći grupe
- opravdavanje loših odluka
- pritisak da se članovi prilagode grupi
- uzdražavanje od kritike članova grupe
- pritisak da se grupa zaštiti od negativnih ocena sa strane ili onog što grupa procenjuje kao negativnu ocenu
- informacije o grupi i tok informacija prema spolja su kontrolisane
- pritisak prilikom donošenja odluka (unutrašnji i od članova grupe)
- pojedini članovi grupe podržavaju se medjusobno i potvrdjuju ispravnost svojih stavova i teorija
- čvrsta vera u moral koji vlada u grupi
Najveća opasnost od grupnog mišljenja sastoji se u njegovoj nefleksibilnosti i naročito iracionalnosti. Kad grupa nema ni jedan mehanizam za prilagodjavanje tj. usaglašavanje zajedničkih predstava ona se raspada ili se grupno mišljenje pretvara u dogmu koja u početku deluje jako privlačno, ali u daljem razvoju stvari ipak najčešće takodje dovodi do raspada grupe, naročito u situacijama kad dogma treba da se realizuje i kad postane očigledno da je ona nesprovodiva.
Svaka sličnost sa aktuelnim zbivanjima na blogu je nenamerna, mada ne i slučajna.
Više informacija na: