O upravo održanim izborima napisao sam sve što sam mislio u prethodnom blogu - "Ko je hranio Mogvaja". I nemam bogznašta da dodam. Ni da ispravljam ni da se naknadno pravim pametnim.
Sad mogu da sebi i vama čestitam nastupajuću 1990. Sa svim što uz to ide.
A počinje razočaranjem, velikim zanosom i aklamacijom.

I pitanjem - nije li sve ovo mnogo za jedan život?
Zaista, koliko je to - četvrt veka?
Nečiji čitav život. Nečija dva. Nečija mladost. Nečija starost. Nečiji roditelji i nečija deca. Srećnima samo čitava imovina. Nečiji snovi.
Rekoh da neću dodavati ništa o izborima na ono već rečeno.
Sem jedne vestice koja je, možda, dobra ilustracija:
"Kosovo ključni uslov za Nemce
Izvor: Beta
Berlin -- Izvestilac vladajuće nemačke Hrišćansko-demokratske unije i Hrišćansko-socijalne unije za spoljnu politiku Filip Misfelder ocenio da je pravi put Srbije u EU.
...
Misfelder je izbore u Srbiji i pobedu SN ocenio kao "značajan korak napred za Srbiju pred kojom su mnogobrojni izazovi". CDU-političar podseća istovremeno da sada mora dalje da bude sproveden plan pregovora Srbije sa Kosovom koji na kraju treba da vodi do priznavanja Kosova od strane Beograda.
"Iz naše perspektive je za Srbiju pravi put da sa SNS i Aleksandrom Vučićem dalje ide ka EU. Preduslov za to su pregovori sa Kosovom. U aprilu prošle godine potpisan sporazum, koji na kraju treba da vodi do priznanja Kosova, mora sada dalje da bude sproveden", navodi se u Misfelderovom saopštenju."
Pitanje je samo - hoće li nama Kompanija za uzgoj banaa uopšte i dolaziti . Ili ćemo za kaznu ostati sami sa sobom, ovakvi kakvi smo.