Sunce, sparina, svežine ni u primisli. I pored toga što je letu kalendarski blizu kraj, nastavljaju se pasje vrućine. The dog days of summer mirno teku. Kažu da to ide i do 13. septembra. Sunce danima nemilosrdno prži, pa sva ta sparina, spržena trava i zemlja...Traje dugo, danima, još od jula, i ne da ti ni da radiš k'o čovek. A ima posla. Tek u kući s malo vrta, uvek ima posla. Jednostavno, ne možeš. Po ovakvom vremenu, i mi u kontinentu mu dođemo kao pravi Mediteran. Stoga svima sledi samo složno samopopuštanje, siesta, sanjarenje, fjaka, gledanje kroz trepavice pod suncobranom, i slične stvari. :smajli:
Ipak, kraj leta se neumitno bliži. I vrućine će proći. Mislim da ima vremena za još malo razbibrige na letnje teme. I da se pričaju priče. Kao što smo, ono, pre nekoliko godina po sličnim pasjim vrućinama.
Započeću priču. Na vama je da je nastavite. Nema pravila. Idite u kojem god hoćete pravcu, pišite šta vam je volja, kojom god književnom vrstom i stilom hoćete - prozom, stihom, pesmom u prozi, satirom, elegijom, basnom, ditirambom, haikuom, ili muzikom, filmom...
Da vidimo dokle će stići priča ploveći rekom različitih ideja i inspiracija. Dobrodošli su svi ljubitelji društvenih igara rečima.
-------------------------------------------------------------------------------------------
Par odomaćenih sivih gugutki izgleda ne vidi da myredneckself (u daljem tekstu mrns) leškari na terasi. Pijucka rashlađenu vodu i gleda ih, neopažena. Ona se zagnjurila u smokvin hlad i kljuca parčad otpalih, zgnječenih, još nezrelih plodova, i neko semenje iz trave. On, solo, u punom sjaju, paradira linijom vidokruga mrns, ne gledajući prema njoj, samo povremeno zamaše krilima kao lepezama. Kao da se hladi. Kad čuje lepet njegovih krila, ona se osvrne, i zaguguče nekim oštrim tonom, kao da ga opominje da se ne šepuri badava. On je preseče kratko jednim gugutom, pa onda još jednim oštrim, a ona ostavi ono parče zdrobljene smokve i semenje. Poslušno se uputi za njim po bašti. Ide sva nekako ponizna nekoliko koraka iza njega. Liče na staromodni, tradicionalni indijski bračni par u kome se zna ko kosi, a ko vodu nosi. On ponositi i nadobudni muž, vlasnik njen, i njenog života, a ona omotana sarijem od glave do pete na 50 stepeni C, krotko pocupkuje iza njega, dok žure na seoski bazar.
Zamakoše iza ruža puzavica.
Iznenada, oglasi se zvono na baštenskim vratima. Gugutke zalepršaju krilima i vinu se u nebo. Mala, (pas) prekida valjanje po travi u hladu nekog bezveznog, neopisivog žbuna, za koji se danima postavlja pitanje šta će tu, jer samo smeta kad se kosi trava. Kratko zalaje i naćuli uši skenirajući novonastalu situaciju i proučavajući reakciju mrns. Dahće sirota, opasno... Ko je video prekidati ovako lepo valjuškanje po travi u jedva nađenoj i škrtoj senci bezveznog žbuna?! Mrns je u prolazu pogladi po glavi, gledajući je pogledom koji sve razume.
Ko li je sada u ovo doba, po ovakvoj vrućini, upita se myredneckself tražeći prorez na letnjoj cicanoj haljini na preklop, da provuče girtnu, i opaše se. Potom blago rastrese kosu ovlaš skupljenu pod slamenim šeširom, prođe prstima kroz nju, pa je skupi i stegne šnalom. Krene prema baštenskim vratima usput praveći sebi štit protiv titrajuće svetlosti od vodoravno ispruženog dlana leve ruke naslonjenog na čelo, tik iznad očiju.
U današnje vreme moraš biti vrlo pažljiv posmatrač svega i svakoga, bolje da sam prvo otišla u sobu po naočare, pomisli ona...
Izvolite?!
Na vratima su bila dva sasvim nepoznata čoveka.
Gospode bože, u odelima po ovakvoj vrućini...bilo je prvo što je mrns palo na pamet, dok ih je žmirkajući odmeravala od glave do pete...
--------------------------------------------------------------------------------------------
Sada izvolite, nastavite vi. Samo napred, ovo je Srbija u eri kontrolisanog haosa, apsurda...
Usput, živimo Harmsa, neko je ovde jednom rekao...