Budućnost| Eksperimenti u blogovanju| Planeta| Zabava

Maslačke ostavite ovde

myredneckself RSS / 30.06.2015. u 19:43

Kad jednom čujete moje metafore, nećete ih nikad zaboraviti. Kroz moju ljubav prema rečima, idejama i metaforama, mogu vas ubediti u neobične  i neverovatne stvari.  Dinosaurus se zaljubio u svetionik - eto metafore! Kad to čujete,  odmah se javlja želja da pročitate tu priču. Zanima vas šta se dalje desilo. Sve velike svetske priče su metaforičke, i zato se zauvek pamte. Današnje pisanje, posebno za pozorište i film, se ne pamti, jer nema metafora. To je boljka modernog pisanja - ono opisuje realnost, a realnost već znamo. Moj posao je da realnost opisujem metaforički,  da je lakše možete progutati.

Tako je otprilike govorio  Ray Bradbury - a dedicated madman.

Početkom ovog meseca, tačnije 5. juna, bila je trogodišnjica njegove smrti. Taj čovek mi svih ovih junskih dana nije davao mira. Osim što se odavno i udobno smestio u neki tamo drugi, treći, peti, zabačeni red, obitavajući na najtajnovitijim mestima mojih sećanja i maštarenja, svih ovih dana  juna i  priviđao mi se  po ulicama, presretao me iza ćoškova, opominjao, budio me iz dremeža ne dajući mi da sanjarim i čavrljam o uobičajenom  midsummer NS blues-u ili rock&roll-u, kako vam drago, o kome obično pričam na ovom mestu, u ovo doba godine, u nepostojećoj, a prećutno usvojenoj kategoriji letnja razbibriga.

Smatrala sam da je već odavno vreme da se oglasim na blogu, (no, za to nikad nije kasno) i da je zgodna prilika da u jednom postu objedinim ovu, i godišnjicu koja je bila mesec dana pre toga, 10. maja.   Tada su obeleženi jezivi događaji od pre osamdesetak godina - kad su nacistima u Berlinu i u još dvadeset nemačkih gradova, knjige bile baš pravo gorivo za lomače. Ima li odvratnijeg i stravičnijeg prizora? Goreli su Remark, Frojd,  Breht,  Ajnštajn, i mnogi drugi autori. Neka tadašnja elita proglasila ih je bezvrednim, dekadentnim, opasnim.

Ah dobro, evo me, sada i ovde, poslednjeg dana juna. (:blush: smiley)

O čemu je u stvari ovaj  post?

Pa o svačemu, čavrljam o strahovima, o asocijacijama, one  su mi srednje ime. Dugo se nismo čuli. Eto, malo pominjem i Bradbury-ja, odnosno dva njegova dela Fahrenheit 451, i The Last Night of the world, priču koju sam posle dugo vremena opet  nedavno čitala,  a našla sam je na netu  i za one koji je nisu čitali, a  to bi voleli. Kratka je.

Dakle, broj...

1. Farenhajt - Plašim se te oštre i koncizne, odvratne ideje, koncepta,   totalitarizma, (fašizma?!) cenzure mišljenja i pisanja, ono...kad autori nisu naši. Protiv moje volje, mašta mi se prilično brzo uskovitla sa svim tim  mogućnostima  koje ta ideja  predstavlja i nosi, pa mi se često učini kako i danas grabi prema meni, nama, obuhvata nas, zaslepljuje, samo što nam se kao  kontraliht svakog časa ne počne keziti pravo u lice, kao zver otrgnuta s lanca, koji, (lanac i katanac) neko slučajno ili namerno, ja to ne znam, zaboravlja da s vremena na vreme proveri i prekontroliše.

Još od mladosti pamtim šta je o nekim stvarima govorio pametni, dobri čovek Ray. Njegov unuk je rekao da u životu nije sreo veće dete od njega. I don't try to describe the future. I try to prevent it, govorio je R. Bradbury.

2. Poslednja noć  sveta - U  svom plodnom avanturističko-futurističkom opusu,  R. Bradbury nije mogao, a da se ne dotakne i sudnjeg dana na Zemlji. Između redova njegove priče, postavio je pitanje svima nama, he, he... - šta biste vi radili u poslednjoj noći ovog našeg sveta?

Eh, sada je vreme za moju asocijaciju odnosno digresiju zbog  jednog mog davnog nestvarnog, budalastog postupka. Majstor sam da istrolujem svoj sopstveni post, majke mi!

(Sledeće, dole opisano, nije poenta ovog mog posta, nemojte pisati o bombama i bombarderima ako baš ne morate, molim vas! Radije mi kažite šta biste radili poslednje noći sudnjeg dana, ha, ha...)  :wink:

-----------------------------------------------------------------------------------

Jednog davnog, takođe maja (sic!) za vreme bombardovanja Srbije 1999. g.  pre šesnaest godina dakle, nekog svetog dana, (čini mi se ali nije ni bitno), ogromna bomba je pala na Novi Sad, u naš neposredni komšiluk, 300-400 metara dalje od moje kuće.

Sedela sam u dnevnoj sobi i gledala pramičke dima svoje cigarete, prilično nabanturana odećom za to doba godine, što me je dodatno činilo nervoznom. Sećam se, bilo je sivo, duvao je vetar i kišilo je non-stop. (kao u All summer in a day, na Veneri, he, he...) Sve je zbog oduška  stalno bilo otvoreno tog tužnog, hladnog i kišovitog proleća. B. se  muvao na relaciji terasa-garaža, naravno kroz sobu, grrrr....radeći nešto po kući. Čula sam zlokobno brujanje aviona bombardera iz daljine. Krv mi se stalno ledila u žilama od tog potmulog zvuka kao najavljivača smrti i razaranja. I onda odjednom buuummm... trassss!  Odvratno! Lomljava stakala, roletni na prozorima, po podu sobe srča, roletne raspršene kao trščice...Kroz prozor, ukoso, gledam...vratnica na garažnim vratima, iščupana od siline udara (garaža je u sklopu kuće, sve je kod nas blizu jedno drugom, da, da...)  leti na sreću dalje, prema baštenskoj ogradi. Čujem tužno, jadno, usamljeno landaranje one druge preostale vratnice, kao dodatak sveopštoj buci i haosu. Pomislila sam da se sve ruši, da nas je stiglo najgore. Pogledala sam u B. psujući i skidajući s neba sve svece paklenim i đavoljim letačima-robotima. How do they get so empty? (Fahrenheit)

Ovako blizu nikad do sada nije bilo, gotovo je...danas smo ga ugasili! Srušiće nam kuću zlotvori, i zlojebi jedni...psovala sam kao kočijaš.

Kuća nam se tresla,  poskakivala, cijukala, škripala, zveketala. Mislila sam da  se raspada(mo). Sekunde su bile mučno duge, sporo su prolazile kad čekaš. Zemljo, hoćeš li se otvoriti i progutati nas?  Moj strah je potvrdio i opravdao B.  Viknuo je,  ajmo napolje, u baštu! Sledeće što mi je proletelo kroz glavu bilo je - sreća što je naš sin kod moje mame, što nije s nama. Napolje, mrns!  Tresla sam se, plakala, psovala...

Ali...Pre nego što ću pružiti korak ka verandi i  bašti, videla sam kako je  moja velika  komoda,  delom staklena, i  sama puna omiljenih, skupocenih porculanskih uspomena, staklenih komada i drangulija, u mirnodopskom  vremenu i po meni jedan od ukrasa  naše tople dnevne sobe, koja je btw čista eklektika, jer, teško se odričem svega dragog i lepog, došetala iz svog ćoška skoro do polovine sobe, i  tu se preteći zaljuljala. Odustala sam na tren od bašte, i poskočila  da je poduprem, zaustavim, sprečim da sve s njom ode u vražju mater, valjda?! Eee, tog mog ludila u nemoći! Viknula sam, ček'...čekaj, samo da...Osetila  sam kako se B. pretvara u Renea (a ja, logično, u Edit ha, ha, ha...) - ti nisi normalna, luda ženo, ostavljaj se toga!

Onda sam odustala od komode, plakala i smejala se istovremeno, i istrčala u baštu. Napolju, do nas je bio život u liku  prvog komšije Vasketa. Razrogačenih očiju procedio je,  pretekosmo, valjda?!  Mi jesmo, ali neki nisu.  Posle par godina pored tog mesta i ogromnog kratera,  nikla je nova petospratnica za stare i nove stanare.

Ali, krajolik više nije bio isti, beštije jedne! Khmm...meni je definitivno teško ugoditi.

Tog dana, uveče, psihički sam se oporavljala smehom i ponekom kapljicom,  s ludama kao ja.

(You learn to live with your crazy enthusiasms which nobody else shares, and then you find a few other nuts like yourself, and they’re your friends for a lifetime. That’s what friends are, the people who share your crazy outlook and protect you from the world, because nobody else is going to give a damn what you’re doing, so you need a few other people like yourself - Ray Bradbury)

------------------------------------------------------------------------------------------

Da se vratim na br. 2 i The Last Night of the world.  Ray Bradbury se  u njoj odlučio za rutinu.  Svi su znali da je to poslednja noć sveta kakav je do tada bio. Bračni par je otišao na spavanje, kao svakog dana, kao da nije poslednja noć sveta, kao da nije ništa. Samo je žena  skočila iz kreveta da zatvori zaboravljenu vodu koja je tekla u  kuhinjskoj sudoperi. I vratila se u krevet, pod pokrivač u sigurnost, i naslonila glavu na glavu svog muža. Nisu ni pokušali da urade nešto drugačije od - rutine. Časne, poštene, hrabre, dobre i lude stvari! Bračni par je bio zadovoljan kako je živeo svoj život. We've been good for each other, anyway, rekao je te poslednje noći muž.

Ne mogu da se ne zapitam, ko normalan još brine o česmi u kuhinji,  o Herendiju i Vedžvudu iz komode, poslednje noći (dana) sveta, kad sve propada, ruši se i nestaje u sveopštem ništavilu?!

S druge strane, danas ima mnogih koji više ne veruju u mogućnost da i kad je poslednje, mogu ostati isti, dobri, makar i malo ludi,  da tako možda mogu i sami sebe  da iznenade i nadrastu.

---------------------------------------------------------------------------------------------

Beleška o naslovu

:)

Ray Bradbury je planirao  da se njegov pepeo posle smrti stavi u Campbell-ovu konzervu od paradajz supe i posadi na Marsu, ali je odustao od te ideje.  Zatim je odlučio da svojim fanovima podari mesto gde će ga posle njegove smrti posećivati. Želeo je da sam dizajnira svoj nadgrobni spomenik sa imenima svojih knjiga i posebnim mestom na grobu na kome bi pisalo,  Place dandelions here,  u čast Dandellion Wine, njegovog dela koje su svi tako voleli. Na kraju se sve završilo sasvim jednostavno, sa običnim nadgrobnim kamenom u Westwood Memorial Park-u u Los Angelesu,  s njegovim imenom, plus Author of Fahrenheit 451.

Thank you Sir for keeping things weird!

 

 

 

 



Komentari (36)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

docsumann docsumann 20:24 30.06.2015

šta biste vi radili u

poslednjoj noći ovog našeg sveta?


vjerovatno ništa specijalno. paralisan činjenicom da nam u susret hrli smak svijeta, ponašao bih se kao da isčekujem samo kasni prenos neke strašno važne tekme ne tv-u. možda bih malo razmišljo o smrti, eventualno založio jedan dobar džoint za doviđenja zbogom, izljubio se sa najbližima, oprao zube ...
myredneckself myredneckself 21:45 30.06.2015

Re: šta biste vi radili u

docsumann
poslednjoj noći ovog našeg sveta?


vjerovatno ništa specijalno. paralisan činjenicom da nam u susret hrli smak svijeta, ponašao bih se kao da isčekujem samo kasni prenos neke strašno važne tekme ne tv-u. možda bih malo razmišljo o smrti, eventualno založio jedan dobar džoint za doviđenja zbogom, izljubio se sa najbližima, oprao zube ...

Ko bi rek'o, doc?! Rutina.
bocvena bocvena 07:42 01.07.2015

Re: šta biste vi radili u

nas četvoro bismo igrali uno. i neko bi plakao jer gubi:)
myredneckself myredneckself 08:45 01.07.2015

Re: šta biste vi radili u

bocvena
nas četvoro bismo igrali uno. i neko bi plakao jer gubi:)

To je skroz odlično, bo.
I bolje od jakanja sa komodom.
Imam i ja puno hitova u igrama s kartama. Na primer u lorumu, jedni nerviraju druge tako što non-stop pevaju na poznate melodije, ali s njihovim sveže sklepanim tekstovima, a ovi drugi posle neće dva dana da pričaju s njima, čak i ako u četvrtoj igri ne pazare žandara. Ta kocka je zlo.
bocvena bocvena 09:31 01.07.2015

Re: šta biste vi radili u

mali izdrži do trećeg gubitka, ona do osmog, cvex plače od prvog, al' u sebi, a ja molim boga da ne pobedim...da me ne smaraju suzama:)

inače, rutina je zakon! u ovom potpuno haotičnom bivstvovanju, gde te iza svakog ćoška čeka neka nesreća ili prepreka, rutina i mrtvo more su znak sreće i prosperiteta.
myredneckself myredneckself 11:47 01.07.2015

Re: šta biste vi radili u

bocvena
inače, rutina je zakon! u ovom potpuno haotičnom bivstvovanju, gde te iza svakog ćoška čeka neka nesreća ili prepreka, rutina i mrtvo more su znak sreće i prosperiteta.

Da, istina, utočište, sigurnost, poželjan put da se krene njime. Od rutine svi imaju koristi - deca, muževi, ljubimci, itd.
Na primer naša Mala, naš pas.
Ona ne da ima koristi od udobnog rutinskog života, nego ima i sopstveni osećaj reda, rutine...
Navikla je na svoju svakodnevnu šetnju oko pola pet. Ne daj bože da te nešto spreči da je vodiš. Dosađivaće dok ne zacviliš od muke. Neće ti pomoći ni delikates večera, jer...rutinska garnitura je šetnja-->večera-->slobodne aktivnosti dok ne padne na nos, iako je matora k'o biblija.
Kad se konačno smiri i krene da spava, ne samo da očekuje, nego zahteva (inače si nahebo) da joj bacim neko njeno jastuče.
Ko ne bi voleo rutinu?

Razmišljam o rutini kao o nekoj građevini (prema valjanom nacrtu, dabome), o rasporedu sitnijih elemenata, odnosa, sitnica, u odnosu prema nečem kompleksnijem.
Kuća je na primer ista građevina svaki dan, ali sa različitim dešavanjima. Zbog posla, stoga i načina života, koji je kod mene-nas često nepredvidiv, a glavno je da sebi obezbediš prihod da bi mogao uopšte da živiš moraš sve da podrediš tome, ali i da uvedeš i obezbediš neki red (rutinu) u životu, zbog lakšeg funkcionisanja. I kad sam bila mlađa uvek sam čeznula za malo više rutine, nekog osnovnog reda...
Hoću da kažem, tj. da krenem od onoga - fino je kad ujutro ustanemo da se raziđemo svako na svoju stranu, a niko ne ciči od ranog jutra, jer traži cipele, čarape, gaće, jer se ne poštuje neki red i njegovo održavanje.
docsumann docsumann 20:39 01.07.2015

Re: šta biste vi radili u

rutina je zakon!


sjajna stvar

stefan.hauzer stefan.hauzer 01:43 02.07.2015

Re: šta biste vi radili u

Ko ne bi voleo rutinu?

ćutim, mrns,
neću reći nikom ..majkemi.. doš'o na brzinu i nesta' kao oduvani maslačak:




bocvena bocvena 06:11 02.07.2015

Re: šta biste vi radili u

vidi ovog štefa...tako je to kad si mlad, haos je prirodno stanje. ali zapevaće debela (fat lady) i ispred tvoje kuće, pa ćeš da ceniš dosadu:)

žali mi se drug pre neki dana kako ga žena ubi stalnim čantranjem da ne može više da izdrži glup posao, previše obaveza oko dece i kuće, a on se stalno izvlači (uobičajeni razgovor u kućama sa dvoje male dece:) jedino čega se on setio je uvodjenje obligatornog UTORKA. dakle, nije bitno da l' si umoran, u svadji ili si dobio otkaz, seks mora da padne svakog utorka i sve bude u redu.

rutina, kažem.
milisav68 milisav68 08:42 02.07.2015

Re: šta biste vi radili u

bocvena
uvodjenje obligatornog UTORKA.


myredneckself myredneckself 10:09 02.07.2015

Re: šta biste vi radili u

stefan.hauzer
Ko ne bi voleo rutinu?

ćutim, mrns,
neću reći nikom ..majkemi.. doš'o na brzinu i nesta' kao oduvani maslačak:


Oooo...stotinu mu vetrova i povetaraca, znala sam da ovako kasno-rano može naleteti, posle vremena i vremena, samo neki maslačak koji zna da ne mora nikad da bira vreme, jer zna rutinu - ovde su vrata uvek otvorena.
Tjahh...a ja zaspala za stolom!
Jesi li bar popio, pojeo nešto, nisi valjda zaboravio gde šta stoji?!

Aj ćao stef, srećan let, pazi, skrasi se, čuvaj se. Dog days are coming!

myredneckself myredneckself 10:18 02.07.2015

Re: šta biste vi radili u

bo
... seks mora da padne svakog utorka i sve bude u redu.rutina, kažem.

Naravno, obligatorni uterak, a može i petak.
I Mr. Čer ga je pominjao nešto u pesmici...ili mi se čini?!
myredneckself myredneckself 10:18 02.07.2015

Re: šta biste vi radili u

milisav68
bocvena
uvodjenje obligatornog UTORKA.



Šta s' ti cepaš milisave, ćuti i radi.
docsumann docsumann 18:54 02.07.2015

Re: šta biste vi radili u

Dog days are coming!


milisav68 milisav68 07:17 03.07.2015

Re: šta biste vi radili u

myredneckself
Šta s' ti cepaš milisave, ćuti i radi.

freehand freehand 21:15 30.06.2015

Jebeš staklariju

Ja sam se tako, dok se treslo od mina iz minobacača a mitraljeski rafal krljao prozore na celom spratu, iz sigurnosti hodnika vraćao za gajbu piva, donetu nekoliko trenutaka pre nego što je krenulo krljanje.
Mis'im - valjda se znaju prioriteti?!
myredneckself myredneckself 22:06 30.06.2015

Re: Jebeš staklariju

freehand
Ja sam se tako, dok se treslo od mina iz minobacača a mitraljeski rafal krljao prozore na celom spratu, iz sigurnosti hodnika vraćao za gajbu piva, donetu nekoliko trenutaka pre nego što je krenulo krljanje.
Mis'im - valjda se znaju prioriteti?!


Jašta nego znaju, mi smo uvek, pa i na Đurđevdan s onima koje volimo.
freehand freehand 22:09 30.06.2015

Re: Jebeš staklariju

myredneckself
freehand
Ja sam se tako, dok se treslo od mina iz minobacača a mitraljeski rafal krljao prozore na celom spratu, iz sigurnosti hodnika vraćao za gajbu piva, donetu nekoliko trenutaka pre nego što je krenulo krljanje.
Mis'im - valjda se znaju prioriteti?!


Jašta nego znaju, mi smo uvek, pa i na Đurđevdan s onima koje volimo.

Sadržaj, gnedige, a ne forma! Pivo, ne stakalca!
myredneckself myredneckself 12:03 01.07.2015

Re: Jebeš staklariju

freehand
myredneckself
freehand
Ja sam se tako, dok se treslo od mina iz minobacača a mitraljeski rafal krljao prozore na celom spratu, iz sigurnosti hodnika vraćao za gajbu piva, donetu nekoliko trenutaka pre nego što je krenulo krljanje.
Mis'im - valjda se znaju prioriteti?!


Jašta nego znaju, mi smo uvek, pa i na Đurđevdan s onima koje volimo.

Sadržaj, gnedige, a ne forma! Pivo, ne stakalca!


Tako je, maksuzija, a ne praporci, braćo moja! (što bi rek'o Izet Fazlinović).
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 21:40 30.06.2015

imam celog Bredburija na polici

Plašim se te oštre i koncizne, odvratne ideje, koncepta, totalitarizma, (fašizma?!) cenzure mišljenja i pisanja, ono...kad autori nisu naši.


код мене више игра улогу цензурисање аутора који се одвратно понашају према мени, додуше нема их много - тек један.

пс. штета за претрпљену бол '99. мада и искуство за писање, или рад са људима. са севера је имао доћи део планираног копненог удара, до којег, срећом, није дошло. зато је кињен НС, делом, а делом мислим и због непочина НС корпуса на вуковарском стратишту, па оно - колективна казна. лепо написан унос.
myredneckself myredneckself 21:52 30.06.2015

Re: imam celog Bredburija na polici

Srđan Fuchs
Plašim se te oštre i koncizne, odvratne ideje, koncepta, totalitarizma, (fašizma?!) cenzure mišljenja i pisanja, ono...kad autori nisu naši.


код мене више игра улогу цензурисање аутора који се одвратно понашају према мени, додуше нема их много - тек један.

пс. штета за претрпљену бол '99. мада и искуство за писање, или рад са људима. са севера је имао доћи део планираног копненог удара, до којег, срећом, није дошло. зато је кињен НС, делом, а делом мислим и због непочина НС корпуса на вуковарском стратишту, па оно - колективна казна. лепо написан унос.

Hvala, Srđane.
angie01 angie01 21:50 30.06.2015

ne znam sta bih radila,

...je l moze vic,..zemo,


predaje uciteljica proste recenice i metaforu

i posle primera koje je dala kaze Hasi,

ajd bolan Haso kazi jednu prostu recenicu, ako moze i met'foricnu,

zamisli se Hasa, misli, misli, pa kaze,

Vo peva.

prevrnu uciteljica ocima pa kaze,

ajd bolan, vo peva,...daj nesto bolje,

pa evo,..vo peva na grancici

jao bre Haso, kako vo peva, pa jos na grancici, kakva ti je to metafora

ajd dobro, prosta recenica,...kazi mi onda barem, sta je vo u recenici,

pa pevac
angie01 angie01 21:55 30.06.2015

Re: ne znam sta bih radila,

myredneckself myredneckself 22:50 30.06.2015

Re: ne znam sta bih radila,

angie01

i maslacak,

A, ovako je bilo onda- Crice ludila

NG, hoću da se nadam da se nikad neće ponoviti.
nsarski nsarski 21:56 30.06.2015

Ah!

Martian Chronicles rulez!
myredneckself myredneckself 22:31 30.06.2015

Re: Ah!

nsarski
Martian Chronicles rulez!

Neki su zahvalni, Bradbury Landing.
(Now the late Ray Bradbury has lent his name to the spot where Nasa's rover Curiosity landed on Mars...The Guardian )
freehand freehand 22:08 30.06.2015

Pomračenje

... i smak sveta dočekali smo, mislim, kako dolikuje: u kafani.
Pa smo posle otišli kući, kad se završio svečani doček tog velikog događaja.
A kad kažeš SF i metafore meni je potpuni car - Stanislav Lem. "Zvezdani dnevnici Ijona Tihog" su knjiga koju sam dobio na nekakvom takmičenju za sastav/priču/bemligašta u petom osnovne, od Dečjih novina. To i "Hrizalidi", Džona Vindama. Drugu sam pročitao nekoliko puta, a "Zvezdani dnevnici " su mi i sad na stolu i svaki put kad onako usput pročitam neku od priča iznova se zaprepastim koliko liči na današnjicu. Knjiga koja čita stvarnost. Ili stvarnost čita knjigu?

I da... Kami, "Kuga".
myredneckself myredneckself 23:04 30.06.2015

Re: Pomračenje

freehand
neku od priča iznova se zaprepastim koliko liči na današnjicu.

Isak Asimov i njegova predviđanja iz šezdesetih prošlog veka. link
Edit:
I jedan popularni, pobožni hard core konzervativac je 1965. imao svoje viđenje.
Черевићан Черевићан 23:05 30.06.2015

Pepeo me u dunstflashi

Ja nesumnjam Smak ce sveta
desiti se bas u petak
Samo takav scenario
Obecava nov pocetak

Osecaj mi od znacaja
jer zivotu NEMA kraja

myredneckself myredneckself 10:02 01.07.2015

Re: Pepeo me u dunstflashi

Черевићан
Ja nesumnjam Smak ce sveta
desiti se bas u petaki
Samo takav scenario
Obecava nov pocetak

Osecaj mi od znacaja
jer zivotu NEMA kraja


Feniks refleks.
Drago mi je što te vidim, dobrodošao Черевићан.
mirelarado mirelarado 23:19 30.06.2015

Волим Реја

и његове књижице.
Сећање на бомбардовање никако не волим. Ипак, једна сцена се периодично понављала, као у лошем филму. Кад у позни сат негде у околини Београда одјекне бомба, после минут-два зазвони ми мобилни, италијански новинари из Хајата питају да ли је панчевачки мост (који се види с мог прозора), једина преостала веза са Војводином и Западом, још увек читав. После више не успевам да заспим и посматрам мост који је сабласно празан све до јутра...
blogovatelj blogovatelj 01:37 01.07.2015

Re: Волим Реја

једина преостала веза са Војводином и Западом, још увек читав. После више не успевам да заспим и посматрам мост који је сабласно празан све до јутра..


A Gazela, Brankov most? I oni su neka veza sa Vojvodinom, ne?
mirelarado mirelarado 06:31 01.07.2015

Re: Волим Реја

blogovatelj
једина преостала веза са Војводином и Западом, још увек читав. После више не успевам да заспим и посматрам мост који је сабласно празан све до јутра..


A Gazela, Brankov most? I oni su neka veza sa Vojvodinom, ne?


Јесу, свакако, само тада нису били, односно, сетићеш се да су постојали планови да се и та два моста сруше. Је л' се оно беше Ширак хвалио како су поштеђени његовом заслугом?
myredneckself myredneckself 09:27 01.07.2015

Re: Волим Реја

mirelarado
питају да ли је панчевачки мост (који се види с мог прозора), једина преостала веза са Војводином и Западом, још увек читав.

Ništa teže Novosađanima nije palo nego rušenje sva tri mosta, to saznanje o odsečenosti. Kad hoćeš čoveku jako da naudiš, srušiš mu mostove, a podigneš zidove.
Onda ono, šta sad, sagradićemo mi još bolje i lepše otkriva mnoge trivijalne porive, koje neću ni da pominjem.
blogovatelj blogovatelj 16:48 01.07.2015

Re: Волим Реја

Ništa teže Novosađanima nije palo nego rušenje sva tri mosta


Putovao sam iz Beograda do Sombora preko Zrenjanina u to vreme. Katastrofa.
Celodnevno putovanje koje u normalnim okolnostima ne traje preko tri i po sata.
Da, verovatno su zbog toga Italijani pitali za pančevački most, jer džaba ova dva koja sam pomenuo, ako iz Srema ne možeš za Bačku.
Mada, možeš iz Srema u Hrvacku.
myredneckself myredneckself 17:49 01.07.2015

Re: Волим Реја

blogovatelj
Mada, možeš iz Srema u Hrvacku.

Može, pogotovo kad ideš iz Neština u B.Palanku (9km) ali međaški usud Neštinu i Viziću je teži u miru, nego što je bio u ratu, a najteži otkako je Hrvatska postala članica Evropske unije - 6-8 pečata u pasoš, dnevno, za tamo i nazad. Pasoš u proseku traje 3 meseca.
Ili da idu preko NS u Palanku.

Uvek fali most!
Mostova nikad dosta.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana