Gost autor| Ljudska prava

Kakvi smo mi Srbi (bili)

reanimator RSS / 20.10.2016. u 19:34

Gost autor : taube

Molba gost autoru : Taube, sad kad me napiče da sam ti objavio tekst zato što si kontroverzni bloger i zato što uživam da gledam kako se krljaš sa 99,3% blogera, da im objasniš da si mi dva puta slala tekst i da si me sedam puta podsećala da sam na nekom blogu u naletu euforije izgovorio : "taube, šalji tekst, pa da ga objavljujemo"

PS Tekst prate i slike, ali ja gledam Inter  - Sautempton i nisam na zadovoljavajućem nivou koncentracije da ih sve kopiram, pa ko želi potpuni užitak, može ovde : http://www.beograd.news/kultura/istorija/kakvi-smo-mi-srbi-bili/ 

 Ovaj tekst je spoj dva zanimljiva komadića srpske istorije, koji treba da progovore sami za sebe. Prvi tekst je izvod iz dela Građa za istoriju prvog srpskog ustanka, Gaja Pantelić, Beograd, 1954, str. 43-44. Ovo su za našu temu najzanimljiviji delovi:

”Još nisu bili Nemci Turcima predali Srbiju, no stalo te se ne biju, a ajduci i frajkorci s njima, odoše arambaši otimati devojke da se žene i gde opažaju da u kog ima kakvih para oni otimlju. Tom prilikom ote arambaša Milovan iz ramaće s 15 aјduka od Jefte Vujanovića u Drenju kod Ripnja 300 forinti, a meni ubiju krmaču. A u ralji, a od puta, pa uz Popoviće, gde su bile srpske čerge, dođe arambaša Stanimir iz Rabovca i Steka iz Ratara sa 40 druga, pa arambaše sedoše u kolibu popa Aleksandra iz Žabara, a momci odoše po čergama vatati devojke. U kolibi tu kod vatre metula popadija pasulj u lonac od tri oke. Taman se pasulj zakrčkao u loncu, pa uzeo da skače, al’ popadija reče: ” Lele mene, metula sam pasulja, mogaše mi pop jesti, pa ćete vi izesti.”

Naljuti se arambaša Stanimir, pa reče: “Meti trpezu”. Popadija mete. “Suni pasulj”. – “Kako ću”, reče popadija, “kad nije kuvan?”. Arambaša dreknu: “Suni pasulj!”. Popadija sune. Onda arambaša reče: “Jedi, pope, pasulj.” Pop reče: “Kako ću jesti nekuvan?”, a Stanimir skoči sa zemlje na noge: “Jedi, pope, pasulj, sad ću ti odseći crnu bradu do vilice!”. Siroma pop uze jesti pasulj; izede jedan čanak; popadija je morala sunuti još jedan čanak, pa pogleda da bi kogod prišao da pomogne, al’ ne sme niko. I ja bi, i još bi se našao koji da pomogne, al’ ne smemo, oće ajduk da odseče ruke. Onda popadija pregore svoj život, pa pripade jesti, i sunu i treći čanak, te izedoše pasulj, i arambaša ne htede popadiji ništa. Popu je nedelju dana muka od pasulja bilo, a ni popadiji nije lasno prošlo.

…Nemci su mnoge naše junake nudili da pređu u Nemačku i neki su i prešli. Tako su i Đorđa nudili, prvo jedan oficir, kog ja ne poznajem: “Ajde, Đorđe, pozdravio te Mihaljević, Radič i svi kapetani da ideš u Nemačku; ti u Srbiji biti ne možeš, sad će Turci doći koji su od tebe mnogo jada videli, ti si se začuo, oglasio, oni tebe ne mogu gledati, nego ćete ubiti,no ajde, Đorđe, u Nemačku!”. I tako se Đorđe predvojio pameću, pa teo bi i ne bi… naumio ići u Nemačku konačno i kad bi uveče pođe Đorđe svojoj familiji u Rakovicu, pa ođaše konja kod bircuza na velikoj kapiji kod šanca ukraj carigradskog druma, sveže konja. Ovde je bio birtaš jedan bogati Nemac i imao ženu i dve sluge. Dok je Đorđe večerao prođe sat noći, i on izvadi kesu i plati večeru i ustane, te konja zauzda i poče da dreši. Birtaš ga upita:” Zar oćeš da ideš u to doba? Што не би ноћио овде, па да поштено идеш ујутру”. Đorđe mu odgovori :” Ja hoću da idem, ne marim što je noć, ja sam se naučio noću ići, i oću da idem mojoj familiji.” Onda reče Nemac:” A vi ste naučili to da idete noću, vi ste pustaije i zli ljudi, pa naučili ste noću tumarati! Vi niste pošteni ljudi”. Na to se Đorđe naljuti, pa ostavi konja, pa ščepa birtaša i udari ga o zemlju, pa ga pritisne kolenima, te dovati pola ciglje, pa u glavu stane biti. A žena s leđa priskoči, opazila mu kesu, pa rukom u džep, te dovati kesu, a on onoga bije misleći: ” Dok ovog smirim sa ženom ću lasno.” Kad birtaša umiri on upita sluge: ” Kamo žena?”-” Uteče u mrak”. A Đorđe onda uzjaše konja i otide bez kese u kojoj je imao 500 forinti.”

Drugi tekst je izvod iz putopisa nemačkog putopisca i oficira Oto Dubislava pl. Pirha, Putovanje po Srbiji u godini 1829. Ovaj Nemac je završio vojnu akademiju u Berlinu, a istovremeno se bavio studijama jezika. On je sudelovao u rusko-turskom ratu godine 1828-29, pa je potražio i dobio osmomesečno odsustvo, koje je iskoristio za putovanja. I to baš u Srbiju. On se te daleke 1829. godine našao u Beogradu, a posetio je i brojne druge gradove. Na pitanje da li je opasno putovati Srbijom dobio je odgovor g. Vasilija Vasiljevića, austrijskog Srbina i trgovca zemunskog: “Putovaćete na konju, to nije nikakvo preterivanje ako za Srbiju rečem da u tom pogledu među svima zemljama stoji na prvom mestu; nije nikakvo preterivanje ako vas uverim da možete, obasuti dukatima, noću putovati kroz šumu; svaki će vas štititi, a niko vas neće porobiti!”. U daljem tekstu putopisa Oto Dubislav piše da g. Vasiljević nije preterao.

Evo njegovih utisaka o Srbima u Beogradu: “Sretoh nekoliko mladih ljudi u odabranoj nošnji, za koju sam mislio da je turska. Pade mi u oči njihova stasitost, lep i inteligentan izgled. Oni mi priđoše i pozdraviše me dobrodošlicom na nemačkom jeziku. Bejah iznenađen i zapitah ih jesu li Turci: “Ne, mi smo Srbi, sekretari i činovnici knjaževi.”. Ovi momci su znali i za Rankeovu knjigu, što je takođe iznenadilo nemačkog putopisca. Pitao ih je šta misle o knjizi. “Vrlo smo zadovoljni; pisana je filosofskim duhom i da je, ovde-onde, mogla izneti više pojedinosti, zadovoljila bi sve naše želje, ali za stranca je i ovako dovoljno opširna.”. Oto Dubislav je bio iznenađen da tako inteligentan govor čuje iz usta ljudi u turskom odelu, ali kako dalje navodi “…u ovoj zemlji dešavaju se svakog trenutka iznenašenja te vrste.”. U Beogradu je posetio kuću jednog trgovca, koju opisuje ovako: “U lepom predsoblju ili u kujni, koja se beli kao sneg, dočekuje vas domaćica. Iznosi vino i slatko. Od gosta se, kao znak blagodarnosti za prijateljski doček očekuje da priča o tome “kako je tamo”. U prvoj sobi je sve namešteno po evropski: sofa, ormani, ogledalo, stolovi, stolice, bakrorezi. Na jednom zidu povešano je odelo domaćice, sve po nemačkom načinu skrojeno; haljine, šeširi, kape, sve moderno i elegantno. Zatim vas vode u drugu sobu i tu je sve po turskom načinu. Nigde nameštaja, samo su jastuci poređani okolo zidova, a ćilimi su po patosu. Tu visi srpsko odelo domaćice, bogato postavljeno kožom. U kući je domaćica često odevena mešovito, u libadetu kožom postavljenom, crvenim papučama, a na glavi joj franački ubadac.

Ovde je, dakle, mešavina oba načina zivota. Ali Beogradjani, pa i ostali Srbi, sve više napustaju turski način zivota, i opredeljuju se za evropski. Evropeizacijom odevanja, jasna je opredeljenost za napuštanje turskog, azijskog uticaja.

 Iz Beograda se uputio u Požarevac da upozna knjaza Miloša, a u vezi svog daljeg putovanja navodi: “Stigoh u Požarevac. Sve mi izgledase uredjenije i ugodnije no u Beogradu. Za vreme celog mog putovanja po Srbiji, od Beograda do Pozarevca nisam uzimao moje oruzje i nikad nisam ni najmanje sto video, sto bi me navelo da drukcije radim. Pored putnika se ne prolazi dok se ne rece nekoliko prijateljskih reci. Bar se upita: “Pomoz Bog, kako je? “-ili ” Kuda, ako Bog da?.

Kaze Dubislav Pirh kako “Srbin ne voli, kao Turčin, da sedi ćuteći, i tako se ponašaju da je strancu lako da učestvuje u razgovoru.”. Kada je stigao u Požarevac, knjaz Miloš ga je ugostio. Ručak kod knjaza opisuje ovako: “Oko 11 sati zazvoni zvonce za ručak. Sluge doneše vodu za pranje ruku, zatim uđosmo u jednu trpezariju. Knjaz stade u gornji kraj stola; svi skidoše kape, a mali Mihajlo očita molitvu. Zatim knjaginja dade knjazu jednu čašu rakije. Knjaz reče nekoliko reči, dobre želje za prisutne, i sedosmo. Knjaz sede na jednu visoku stolicu,  knjaginja i gospođica stajale su s obe strane knjaza; ja sam bio tako iznenađen što one nisu sedale za sto da sam zbunjen zauzeo mesto. One su za vreme ručka služile knjaza i sinove mu – tako zahteva stari srpski običaj. Knjaginja otkako je udata, još nije sa svojim mužem jela za jednim stolom. Hleb i sir beše početak, zatim je dolazila supa od pirinča, govedina, pečenje jagnjeće, pileće, alva; zatim doneše pržene ribe iz Morave, kiselo bivolsko mleko sa prženim zemičkama i jedna torta završiše ručak. Služili su dve vrste hleba, vruću proju i pšenični hleb. Za knjaza i mene beše belo smederevsko vino, a za ostalu gospodu crno vino. Niko nije popio više od pola flaše; knjaz sam daje primer najveće umerenosti. Srbi uopšte imaju mnogo osećanja za pristojnost i dobro ponašanje, a to se naročito opaža pri stolu. Na kraju ručka knjaginja donese vode za pranje ruku.”.

O samom knjazu Milošu kaže sledeće: “Knjaz Miloš ima 48 godina, pravi je kolos i veoma jake građe. Plav je, crte su mu čvrste, otvorene i vesele, a pokreti puni odmerenosti i dostojanstva. Knjaz ne zna ni čitati, ni pisati, ali opet on upravlja svima poslovima, i tako vlada jezikom, pri diktiranju ili naređivanju pojedinih sastava, da često izaziva čuđenje okoline. Svako pismo koje dođe pročita mu se; koncepti mu se čitaju, on menja ili bira druge izraze ili ih odobrava; važne stvari čitaju mu se u prepisu. O svima dolazećim i odlazećim stvarima vodi se dnevnik, koji može pregledati i kontrolisati svaki od knjaževih sekretara, te je kontrola međusobna. I škole zidaju po knjaževim uputstvima: sve su skromne, čiste, za oko pogodne. Osim srpskog razume potpuno turski, ali ne govori nikad. Čitaju mu i inostrane novine: Augsburger allgemeine Zeitung,Österr. BeobachterPetersburger Zeitung; sve novine stižu dosta brzo. Mi smo 15. oktobra u Požarevcu imali Allgemeine Zeitung od 3. oktobra. Oko 8 sati večera se, oko 9 sati leže se. Knjaz je gotovo ceo dan van sobe, pa i zimi. Njegovo snažno telo čini da lako podnosi svako vreme, a njegova živost ne da mu da se dugo bavi po sobama. Glas mu se čuje kad govori na drugoj strani konaka, a njegova okolina tvrdi da bi se njegov ubojni poklič mogao čuti na velikom odstojanju i u najžešćoj vatri.”.

“Raspoloženje gotovo nikad ne ostavlja Srbina i svuda se pokazuje volja za čašćavanjem… i nije mi bilo lako dati na svako njihovo pitanje dovoljan odgovor. Gde je Francuska, i Engleska i Lajpcig? Postoji li zemlja Švedija? Ubrzo nisu bila dovoljna objašnjenja pa uzeh kartu i nacrtah im, polazeći od Požarevca, kartu Evrope na stolu. Sad im beše mnogo štošta jasno, a ubrzo su bili u stanju da se među sobom ispituju u pogledu tih zemalja. Biće vrlo lako jedan narod, koji je tako željan nauke, ubrzo upoznati sa osnovima opšteg obrazovanja. Njihova pitanja tekla su tako logično i njihova žudnja da se pouče beše tolika da sam odmah video da pred sobom imam bistre glave.”.

Te bistre glave i jesu pohitale da stignu Evropu u podrucjima učenosti i obrazovanja. Nedoumicu – pridržavati se turske mode ili prihvatiti evropsku – više nisu imali. Odlučili su se za pripadnost Evropi.

Srpske žene je opisao ovako: “Strancu najviše pada u oči potčinjeni položaj žena, ali i pristojnost i dostojanstvo sa kojim srpska domaćica sve te poslove za domaćina i goste otpravlja. Sa rukama prekrštenim na grudima, ali nepogrbljena, očekuje trenutak kada će njena brižljivost biti od koristi. To je delanje žene koje se bitno razlikuje od one užurbanosti sluškinje, sa kojom bi ova te poslove otpravljala; to je osećanje da ih niko drugi ne može tako dobro i sa toliko pristojnosti posvršavati. Srpske žene neobicno mnogo rade, ali vidi se da te poslove ne rade samo što moraju, već baš što imaju volje za rad. Prema tome, položaj srpskih žena nije položaj despotske vladavine muževa, već slobodna i vesela pomoć s njihove strane.”.

Ovde ću sa kazivanjima Oto Dubislava Pirha stati, i osvrnuti se paralelu kakvi smo mi Srbi bili, i kakvi smo sada. Da li smo se promenili do neprepoznatljivosti? Da li je reč o istom narodu: mi, sada i oni, onda?

Jedan Nemac, birtijaš video nas je kao divlje pustahije koji putuju noću, a drugi Nemac, obrazovani oficir kao pristojne i inteligentne ljude. A reč je o istom vremenu. Različiti ljudi pišu iz različitih uglova – o istom narodu. I na svoj način dozivljavaju jedan te isti narod. Ovde je potrebno podvući razliku. Inteligentniji i obrazovaniji Oto Dubislav Pirh podvlači razliku između hajduka i onih Srba koji nisu hajduci, navodeći da hajdučki život ne spada u porodični zivot, niti njihove ličnosti spadaju u porodični krug naroda. Ovu razliku Nemac birtijaš iz prvonavedenog teksta ne uviđa, nego usplahireno uzvikuje kako su svi Srbi pustahije i nepošteni. Da bi se doneo ispravan sud o karakteristikama jednog naroda, čovek mora da bude vičan, utemeljen u nekim saznanjima, objektivan, neutralan i nepristrasan.

U navedenim istorijskim izvorima vidimo s jedne strane brutalnosti: primoravati sveštenika da jede nekuvan pasulj; klečati kolenima na čoveku te ga udarati kamenom ili ciglom u glavu. I još gore, krasti novac dok ti ubijaju muža. Iz današnje perspektive jeste divljaštvo, a možda iz ugla tog vremena “prenaglašen osećaj za pravdu” ili “pravedni gnev”, kojim bi neki pokušali da opravdaju Karađorđeva (ne)dela.

Sa druge strane: pitomost, gostoprimljivost i poštenje. Stranac putuje Srbijom bezbrižno; ništa mu se nije dogodilo. Stranac naglašava srpsku pristojnost, čistoću, umerenost i inteligenciju. Gotovo oduševljeno kazuje o srpskoj ženi koja “dvori” muža, i ta žena ne vidi ništa loše u tome, već joj je to čast.

Zamislimo današnju zenu koja se ljutito obraća svom mužu jer mora da pokupi par njegovih prljavih čarapa sa poda, i zamislimo da joj neko kaže da bi valjalo da stoji dok joj muž ruča; ta žena bi nam rekla da nismo normalni ako bismo zahtevali da to uradi. Ono što je u jednoj epohi bilo normalno, već u sledećoj biće nenormalan onaj koji se usudi da pohvali činjenicu da je to bilo normalno. Dakle, način života ljudi prethodnih epoha moramo uvek sagledati iz ugla okolnosti tog vremena; ali ne da bi smo pravdali ovakve il slične postupke, već jednostavno da bismo razumeli ljude tog vremena.

I pored svih apokaliptičnih predviđanja, živimo ipak u najslobodnijim vremenima otkad je sveta. I najboljim, bar za ženu. Dobila je mnoga prava; nezadovoljne dobijenim pravima, neke žene se i dalje bore za neka nova prava, a da li pritom imaju svest da će dobijanjem novih prava unaprediti ili unazaditi svoju porodicu već je drugo pitanje. Tajna je u srednjem putu, u umerenosti.

Nema više muske brutalnosti kakvu smo poznavali u 19. veku, i tu se napredovalo. Ali nema ni pristojnosti, čistoće, poštenja i tu se nazadovalo.

Srbi su bili jako inteligentni. Interesovali su se gde je ta Evropa, kako je tamo. I to kaže jedan stranac; stoga mi smeta ismevanje Srba kao naroda tupog ili nezrelog, ili ismevanje tradicije, tačnije uvek sam se gnušala sprdnje koja je izraz nepromišljenog trenda u kome je postalo moderno pljuvati po tradiciji, po kulturi, po istoriji. Takvi su za vreme 90-ih godina 20. veka za sve okrivili ceo svet, takvi danas za sve okrivljuju samo Srbe. Koliko su opasni ti apsolutni branitelji srpstva juče, toliko su opasni ovi tužitelji srpstva. Jedni bez drugih ne mogu. Jedni govore kako su ovi drugi jaki, dok nas ovi drugi plaše onim prvim.

Svako vreme nosi svoje breme, kaže stara poslovica. Učauriti se u vremenu je podjednako pogubno kao i slepo pratiti trendove na svoju štetu. Tzv. građanska Srbija je sve agresivnija i netolerantnija, ova druga, tzv. patriotska, vazda je takva i bila. Prvi nas plaše avetima prošlosti, a drugi iz iste nisu još ni izašli. Zašto bi moderno i rodoljubivo bilo u sukobu?

Voleti zemllju u vreme procvata romantičarskog nacionalizma sredinom 19. veka i voleti je danas ima svojih razlika. No bitna reč je upravo voleti, i u tome nema ničeg lošeg. Nije religija loša, niti je patriotizam loš, loše je kada se zloupotrebe, a nažalost zloupotrebljavaju se.

Za mene jeste napredak to što žene danas imaju neuporedivo veća prava od žene u srednjem veku ili žene 19.veka. Napredak ne mora uvek donositi bolje, ali gledati stvari kroz prizmu proteklih vekova jeste opasno, po meni. Današnji svet treba posmatrati kroz prizmu modernog sveta, a proteklu epohu razumeti kroz prizmu protekle epohe, ali bez opravdavanja onog što se (u)činilo, već sa razumevanjem zašto se takvo nešto događalo. Ljudi napreduju, ne znači u svemu u dobrom smeru, ali konstantna je linija napredovanja.

Ne znam da li smo isti Srbi kao nekad, ali uvidjam mnoge promene. Neke od njih su dobre, a neke prilicno loše. “Narod se pokvario”, kaže narod. Zašto se pokvario, i zašto se čeka sa katarzom – nema odgovora.

Da bismo pronašli istorijski, nepogrešivi metar, kojim ćemo sebe meriti i znati kakvi smo; da bismo sebe bolje upoznali i kroz tu spoznaju se razvedrili i ohrabrili, osnažili i složili – treba nam volje, snage, molitve i ljubavi. Možda bi to mogao bude odgovor, ili jedan od poželjnih odgovora.

Izvor: Oto Dubislav pl. Pirh, Putovanje po Srbiji u godini 1829, Prosveta, 1983. str. 1 – 116. 



Komentari (183)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

elenold elenold 19:42 21.10.2016

Re: 100

niccolo

Kakve sad veze ...
, ko je ovde ko, šta je ovde šta...ništa mi nije jasno...


Ni ja ne mogu da pohvatam sve te niti i poruke medjusobnih znalaca, ( imam olaksavajuce okolnosti, ako mi je za utehu) ali mi se svidja blog.
Bas mi se svidja.
janeberry janeberry 19:53 21.10.2016

Re: 100

Vestina jeftinog sagovornika je da te zabavlja dijalogom u kojem nema niceg konstruktivnog.


Uplaši me!
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 20:58 20.10.2016

zanimljiva ča

Taube, imaš li ti, dušo, neko ime, ono de, što se kaže svojstveno? Samo 99.3 protiv tebe?! Ja mislim da sam ja apsolutni rekorder sa jedno 99.8 protivu sebe, u određenim momentima. Tako da moraš još da radiš da budeš iskreno omražena.

Okolo Srbije, činjenica je da je Srbija bila istorijski uspešna kada je bila germanska, ono ruskost kada nas obuze onomad umalo ne postasmo jebena ruskogovorjašča gubernija.

Rastko Nemanjić je dolazio, kod mene u Judeju, na germanskim galijama i u nemačkoj vojnoj pratnji.

A to, 99 i kusur odsto ne znači mnogo, važno je da imaš ljubav Reana, Delija Sever, kao i Delija Bliski Istok,

te na kraju,

love will save this world.

maksa83 maksa83 22:38 20.10.2016

Re: zanimljiva ča

Rastko Nemanjić je dolazio, kod mene u Judeju, na germanskim galijama i u nemačkoj vojnoj pratnji.

E? A sa mnom je išao na aerobik...
heruvimhidra heruvimhidra 22:57 20.10.2016

Re: zanimljiva ča

Rastko Nemanjić je dolazio, kod mene u Judeju, na germanskim galijama i u nemačkoj vojnoj pratnji.


Tako je :) Zanimljivo je da je poslednji poznat tekst svetog Save "Poslanica igumanu Spiridonu", pisana upravo u Jerusalimu 1233/4. godine To je jedino sačuvano Savino lično pismo i ono dirljivo govori o jednoj plemenitoj i osećajnoj prirodi, koja deluje ljubavlju i blagošću, a ne snagom svog ogromnog autoriteta.

U poslednjim godinama života sveti Sava je u dva maha obilazio Svete zemlje.

Prvi put, 1229, posetio je Jerusalim i celu Palestinu i sastao se sa jerusalimskim patrijarhom Atanasijem.

Na drugo putovanje krenuo je 1233. pošto je prethodno arhiepiskopsku palicu predao svom učeniku Arseniju. Tada je bio u Egiptu, na Sinaju, u Siriji i drugim svetskim mestima, i sastao se s patrijarsima Aleksandrije i Antiohije.

Svojim autoritetom i izvanrednom ličnošću stekao je opšte poštovanje i divljenje i svuda ostavljao traga o Srpskoj crkvi i svom otačstvu poklonima, obnavljanjem crkava, građenjem kapela, upisivanjem u ktitorske knjige po celom hrišćanskom istoku. Proneo je srpsko ime i zapisao ga na tragovima Hristovih stopa, uspostavio trajne veze Srba sa izvornim hrišćanskim svetilištima i dobio priznanje srpske crkvene samostalnosti od svim istočnih patrijarha.

važno je da imaš ljubav Reana, Delije Sever i Delije Bliski istok


Hvala na toj ljubavi i podršci.
Obostrano je. Pozdrav Bliskom istoku i Svetoj zemlji.
heruvimhidra heruvimhidra 23:14 20.10.2016

Re: zanimljiva ča

činjenica je da je Srbija bila istorijski uspešna kada je bila germanska, ono ruskost kada nas obuze onomad umalo ne postasmo jebena ruskogovorjašča gubernija.


Činjenica, nego kako :) Dinastija Obrenović je drzala uvek prozapadni austrijsko/nemacki spoljno politicki kurs. Sve do majskog prevrata kada smo ubili kralja i kraljicu, i ostavili drzavu bez smisla, i na milost i nemilost ruskim uticajima. Od tada se srpska nacija gura u ruskom smeru, sto Obrenovicima nije padalo na pemet. Tako smo poceli da razgradjujemo sopstvenu naciju u lutanjima istok-zapad, levo-desno.
Meni su uvek kao uteha bile reci gospodin prof.Sime Ćirkovića,zapravo jedna njegova rečenica uveliko mi je odredila tokove u životu i odagnala masu teških pitanja koja inače svakome od nas pritiskaju mozak do nepodnošljivosti. Na temu nacije rekao je prosto samo ovo: „Nacija je osećaj i samo osećaj, a priroda je ta da su svi ljudi od istih praroditelja“.

Te mudre reči treba da odagnaju i masu pitanja koja nad Srbima sada lebde. O tome, neki drugi put :)
freehand freehand 13:38 21.10.2016

Re: zanimljiva ča

Prvi put, 1229, posetio je Jerusalim i celu Palestinu i sastao se sa jerusalimskim patrijarhom Atanasijem.

Na drugo putovanje krenuo je 1233. pošto je prethodno arhiepiskopsku palicu predao svom učeniku Arseniju. Tada je bio u Egiptu, na Sinaju, u Siriji i drugim svetskim mestima, i sastao se s patrijarsima Aleksandrije i Antiohije.

Svojim autoritetom i izvanrednom ličnošću stekao je opšte poštovanje i divljenje i svuda ostavljao traga o Srpskoj crkvi i svom otačstvu poklonima, obnavljanjem crkava, građenjem kapela, upisivanjem u ktitorske knjige po celom hrišćanskom istoku. Proneo je srpsko ime i zapisao ga na tragovima Hristovih stopa, uspostavio trajne veze Srba sa izvornim hrišćanskim svetilištima i dobio priznanje srpske crkvene samostalnosti od svim istočnih patrijarha.

Ovo ko prilog RTS o Vučiću u Nišu.
heruvimhidra heruvimhidra 17:50 21.10.2016

Re: zanimljiva ča

freehand
Prvi put, 1229, posetio je Jerusalim i celu Palestinu i sastao se sa jerusalimskim patrijarhom Atanasijem.

Na drugo putovanje krenuo je 1233. pošto je prethodno arhiepiskopsku palicu predao svom učeniku Arseniju. Tada je bio u Egiptu, na Sinaju, u Siriji i drugim svetskim mestima, i sastao se s patrijarsima Aleksandrije i Antiohije.

Svojim autoritetom i izvanrednom ličnošću stekao je opšte poštovanje i divljenje i svuda ostavljao traga o Srpskoj crkvi i svom otačstvu poklonima, obnavljanjem crkava, građenjem kapela, upisivanjem u ktitorske knjige po celom hrišćanskom istoku. Proneo je srpsko ime i zapisao ga na tragovima Hristovih stopa, uspostavio trajne veze Srba sa izvornim hrišćanskim svetilištima i dobio priznanje srpske crkvene samostalnosti od svim istočnih patrijarha.

Ovo ko prilog RTS o Vučiću u Nišu.


Istorija se ponavlja, ali kao farsa.
tasadebeli tasadebeli 08:21 21.10.2016

Кад ће та Катарза?

Ne znam da li smo isti Srbi kao nekad, ali uvidjam mnoge promene. Neke od njih su dobre, a neke prilicno loše. “Narod se pokvario”, kaže narod. Zašto se pokvario, i zašto se čeka sa katarzom – nema odgovora.
Da bismo pronašli istorijski, nepogrešivi metar, kojim ćemo sebe meriti i znati kakvi smo; da bismo sebe bolje upoznali i kroz tu spoznaju se razvedrili i ohrabrili, osnažili i složili – treba nam volje, snage, molitve i ljubavi. Možda bi to mogao bude odgovor, ili jedan od poželjnih odgovora.





По хиљадити пут на овом Блогу Б92:




Историја је код нас покушала да замени индивидуалистички патријархализам (где је свако домаћинство, односно породична задруга, производило скоро све што им треба) колективистичким тоталитаризмом (где смо сви изненада морали да се ослањамо на непоуздане 'друге'). Нисам ни на који начин заговорник било какве романтичне прошлости, посебно не породичне задруге као врло неефикасног и немодерног начина уређивања друштва, али једна ствар коју је задруга имала је била стабилност и заштита појединца, члана те задруге. Он је на њу могао да рачуна.

У нашем посттурском националном експерименту – да, овде мислим на наше слављене вождове, књажеве и краљеве – та стабилност се изгубила и замењена је небирократским ауторитарним системом који је био мешавина бечке бирократије и турске самовоље. Народ је, и даље, био извор прихода за елиту и ништа више. Народ и даље није имао утицај на дешавања; народу су и даље неочекиване одлуке падале са неба; народ и даље није разумео компликована бирократска правила која су се стално мењала; народу су и даље давана најбесмисленија објашњења за поступке његових владара. Укратко, народ је и даље живео у фарси.

Није ништа боље искуство ни нашег колективистичког експеримента након ослобођења од Немаца, упркос лепим речима и жељама његових идеалистичких твораца и још више идеалистичких следбеника. Ако ми на овом месту сада поменете идеалну Титову Југославију, наш некадашњи црвени пасош и доживотни посао за све, све што могу да кажем је да не постоји ништа што се не може решити довољно великим кредитом. Фарса се у тој Југославији још и појачала, због притиска да се помире мед и млеко званичне пропаганде са корупцијом и некомпетенцијом 'на терену'.

Перманентни сукоб између идеалног и реалног, стабилности и нестабилности, логике и ирационалности, знања и простаклука, одговорности и самовоље, поверења и изневеравања тог поверења, општег добра и личне користи, закона и безакоња и – више него било шта друго – свакодневног искуства да лоши момци на крају, дугорочно, увек победе, с временом су учвршћивали и распиривали наш надреално-фарсични ментални калуп.



Када је први пут гледао овај филм, мој ћале се током читавог филма слатко смејао. А онда је на крају плакао као мало дете.(ЛИНК)


Почела ваљда сећања да му навиру, шта знам...


Тада сам први пут помислио да уживо пред собом гледам Катарзу.


И од тада сам убеђен да нас та жена, та Катарза, посећује појединачно... Нисам још чуо да је та женетина неки народ посетила онако колективно, све ђутуре заједно одједном.



EDIT:

П.С. - Ех, да, заборавих и то да кажем!

За време бомбардовања 1999. мој матори, иначе вазда весео и причљив човек са сталним осмехом на лицу, само је ћутао. За тих три и по месеца нисмо од њега чули више од десетак речи. Само нас је све у кући гледао неким тужним погледом, одсутан и искључен из стварности и свих догађања. И ниједном није хтео да из стана оде у склониште.

А следеће, 2000. године, упокојио се.

За тих годину и по дана ретко смо му виђали осмех на лицу.
heruvimhidra heruvimhidra 12:00 21.10.2016

Re: Кад ће та Катарза?

tasadebeli
Ne znam da li smo isti Srbi kao nekad, ali uvidjam mnoge promene. Neke od njih su dobre, a neke prilicno loše. “Narod se pokvario”, kaže narod. Zašto se pokvario, i zašto se čeka sa katarzom – nema odgovora.
Da bismo pronašli istorijski, nepogrešivi metar, kojim ćemo sebe meriti i znati kakvi smo; da bismo sebe bolje upoznali i kroz tu spoznaju se razvedrili i ohrabrili, osnažili i složili – treba nam volje, snage, molitve i ljubavi. Možda bi to mogao bude odgovor, ili jedan od poželjnih odgovora.





По хиљадити пут на овом Блогу Б92:




Историја је код нас покушала да замени индивидуалистички патријархализам (где је свако домаћинство, односно породична задруга, производило скоро све што им треба) колективистичким тоталитаризмом (где смо сви изненада морали да се ослањамо на непоуздане 'друге'). Нисам ни на који начин заговорник било какве романтичне прошлости, посебно не породичне задруге као врло неефикасног и немодерног начина уређивања друштва, али једна ствар коју је задруга имала је била стабилност и заштита појединца, члана те задруге. Он је на њу могао да рачуна.

У нашем посттурском националном експерименту – да, овде мислим на наше слављене вождове, књажеве и краљеве – та стабилност се изгубила и замењена је небирократским ауторитарним системом који је био мешавина бечке бирократије и турске самовоље. Народ је, и даље, био извор прихода за елиту и ништа више. Народ и даље није имао утицај на дешавања; народу су и даље неочекиване одлуке падале са неба; народ и даље није разумео компликована бирократска правила која су се стално мењала; народу су и даље давана најбесмисленија објашњења за поступке његових владара. Укратко, народ је и даље живео у фарси.

Није ништа боље искуство ни нашег колективистичког експеримента након ослобођења од Немаца, упркос лепим речима и жељама његових идеалистичких твораца и још више идеалистичких следбеника. Ако ми на овом месту сада поменете идеалну Титову Југославију, наш некадашњи црвени пасош и доживотни посао за све, све што могу да кажем је да не постоји ништа што се не може решити довољно великим кредитом. Фарса се у тој Југославији још и појачала, због притиска да се помире мед и млеко званичне пропаганде са корупцијом и некомпетенцијом 'на терену'.

Перманентни сукоб између идеалног и реалног, стабилности и нестабилности, логике и ирационалности, знања и простаклука, одговорности и самовоље, поверења и изневеравања тог поверења, општег добра и личне користи, закона и безакоња и – више него било шта друго – свакодневног искуства да лоши момци на крају, дугорочно, увек победе, с временом су учвршћивали и распиривали наш надреално-фарсични ментални калуп.



Када је први пут гледао овај филм, мој ћале се током читавог филма слатко смејао. А онда је на крају плакао као мало дете.(ЛИНК)


Почела ваљда сећања да му навиру, шта знам...


Тада сам први пут помислио да уживо пред собом гледам Катарзу.


И од тада сам убеђен да нас та жена, та Катарза, посећује појединачно... Нисам још чуо да је та женетина неки народ посетила онако колективно, све ђутуре заједно одједном.



EDIT:

П.С. - Ех, да, заборавих и то да кажем!

За време бомбардовања 1999. мој матори, иначе вазда весео и причљив човек са сталним осмехом на лицу, само је ћутао. За тих три и по месеца нисмо од њега чули више од десетак речи. Само нас је све у кући гледао неким тужним погледом, одсутан и искључен из стварности и свих догађања. И ниједном није хтео да из стана оде у склониште.

А следеће, 2000. године, упокојио се.

За тих годину и по дана ретко смо му виђали осмех на лицу.


Ne razumem u kom svojstvu je postavljen taj dugacak citat, i odakle je citat? Citat ne mogu da dovedem ni u kakvu vezu s tekstom kao ni film Ko to tamo peva. I podsecanje na bombardovanje takodje nema veze s tekstom.

Sto se Katarze tice, a to je jedino sto ima veze s tekstom, ne zamisljam je kao zenetinu koja treba da nas poseti kolektivno. Ako bas hocete, kad ta zenetina poseti vecinu, valjalo bi iskoristiti taj trenutak.
tasadebeli tasadebeli 16:58 21.10.2016

Re: Кад ће та Катарза?

heruvimhidra


Ne razumem u kom svojstvu je postavljen taj dugacak citat, i odakle je citat? Citat ne mogu da dovedem ni u kakvu vezu s tekstom kao ni film Ko to tamo peva. I podsecanje na bombardovanje takodje nema veze s tekstom.

Sto se Katarze tice, a to je jedino sto ima veze s tekstom, ne zamisljam je kao zenetinu koja treba da nas poseti kolektivno. Ako bas hocete, kad ta zenetina poseti vecinu, valjalo bi iskoristiti taj trenutak.




Ма није важно, госпођо...

Много тога око Вас нема везе са оним са чиме бисте можда Ви желели да има.

Заборавите на све то као да тог коментара није ни било.
heruvimhidra heruvimhidra 17:19 21.10.2016

Re: Кад ће та Катарза?

tasadebeli
heruvimhidra


Ne razumem u kom svojstvu je postavljen taj dugacak citat, i odakle je citat? Citat ne mogu da dovedem ni u kakvu vezu s tekstom kao ni film Ko to tamo peva. I podsecanje na bombardovanje takodje nema veze s tekstom.

Sto se Katarze tice, a to je jedino sto ima veze s tekstom, ne zamisljam je kao zenetinu koja treba da nas poseti kolektivno. Ako bas hocete, kad ta zenetina poseti vecinu, valjalo bi iskoristiti taj trenutak.




Ма није важно, госпођо...

Много тога око Вас нема везе са оним са чиме бисте можда Ви желели.

Заборавите на све то као да тог коментара није ни било.


Ne sumnjam da je vas otac doziveo katarzu. Nakon gledanja Ko to tamo peva, pretpostavljam o kakvoj je katarzi rec.
Mozda je problem da je ono sto je katarza za jednog nijr katarza za drugog. Ali to je vec neka druga tema koju ne bih da otvaram.
A ja bih i ja isto mogla da kazem za vas: mnogo toga oko Vas nema veze sa onim sa čime biste možda Vi želeli.
Vi ste hteli da se kladite da će ovaj blog biti pozornica, nalik na farmu i parove. To pretpostavljam smatrate pogubnim.
Nekoliko vekova ranije, englesko renesansno ili elizabetansko pozorište bilo je nekadašnji - rijaliti program ili rijaliti šou. Naravno, to ne znači da su savremeni rijaliti programi nekakvo još neotkriveno kulturno i umetničko blago. Ali znači sledeće: svaki put kada neko uzme da nam drobi o pogubnom uticaju nekakvog popularnog i masovno kulturnog sadržaja po naciju i omladinu mozemo upotrebiti bar daljinski upravljač.

Nema boljeg dokaza za to da popularna medijska kultura nema ama baš nikakvog uticaja na društvo i umove ljudi od društvenog kolapsa devedesetih godina. Generacija odrasla na kvalitetnom televizijskom programu koji je i kulturnjačio i obrazovao i prosvećivao i aktivno promovisao bratstvo i jedinstvo među ljudima i narodima nije ni trepnula pre nego što se uhvatila rasparčavanja zemlje, pljački, ubistava, silovanja i etničkih čišćenja. Nije bilo rijalitija kada su televiziju u mladosti gledali Željko Ražnatović Arkan ili Ratko Mladić. I niko to nije bolje rekao od Branka (Milićevića) Kockice, govoreći o sopstvenoj emisiji: "Deca ništa ne gube jer takve emisije više ne postoje, a među onima koji su 'Kockicu' gledali kao mali, mnogo je đubradi."

Ne znam kako bih vam rekla, u rijaliti komentarima ovaj put nisam ucestvovala ali ne bih zbog tih komentara pravila dramu i pozivala na kladjenje sta ce se sledece dogoditi.
Dakle, nekad je Šekspir bio rijaliti, zamislite se nad tim faktima.
Ceo svet je rijaliti.
Ceo svet je pozornica. Vi, ja, i svi ostali.
Bitno je ne biti pokvaren. Ne ukvariti se niti bilo koga toliko obestemeljiti da vise ne moze na drugi nacin da bude sagledan. Sve ostalo je sitničarenje.

janeberry janeberry 08:43 21.10.2016

malo vedrine da se siti nasmejemo

i podelimo preporuke

copyright by princi:

Da se nosiš ti, blago meni, u tri pizde materine, uštvo prljava, smrdljiva i ljigava, skini mi se više, gaduro smrdljiva i nasrtljiva, sa svim svojim kompleksima i smaračinama, policijska uštvo. M'rš u pičku materinu, džukelo jedna uličarska, i piši u svojim govnjivim novinama šta hoćeš, govno jedno usrano i trulo.

Re, ovo sam se upisala zbog da pohvalim #blogb92 općenito, vidim aktuelna i #životpriča, mislim kreten s bezbedne daljine psovo/kleo/pretio naveliko a podršku mu davala gorenarečena tsunade, ali mali je svet na današnje vreme.




p.s.
Taube, tebe treba uramiti.
zilikaka zilikaka 08:49 21.10.2016

Re: malo vedrine da se siti nasmejemo

Au!
Re, svega ovog ne bi bilo da je Pera otišao pravo u policiju.
janeberry janeberry 08:50 21.10.2016

Re: malo vedrine da se siti nasmejemo

ili na tviter.
sven sven 09:19 21.10.2016

..

Dobro Jane, samo praviš pizdarije. Maznula ti je dopadljivog dečka i šta sad? Nađi drugog - ima romantika na blogu, Urbani, Blogovatelj, ih, kol'ko ti duša ište..

janeberry janeberry 09:29 21.10.2016

Re: ..


sven


ma ti mu pisala hiljade poruka, jednu dve otvorio, a zaplakao javno da ga juriš, sis poslednja si!
nego čitaj džeka londona.
zilikaka zilikaka 09:41 21.10.2016

Re: ..

sven
...ima romantika na blogu, Urbani, Blogovatelj, ih, kol'ko ti duša ište..



Re?
Nabrajaš romantike i NJEGA preskočiš!
predatortz predatortz 09:43 21.10.2016

Re: ..

zilikaka
sven
...ima romantika na blogu, Urbani, Blogovatelj, ih, kol'ko ti duša ište..



Re?
Nabrajaš romantike i NJEGA preskočiš!


Dok krkar i ja jedan drugom oči vadimo, ovi sve pohebaše!
Ko nas jebe kad smo glupi!
sven sven 09:52 21.10.2016

Re: ..

ma ti mu pisala hiljade poruka, jednu dve otvorio, a zaplakao javno da ga juriš, sis poslednja si!
nego čitaj džeka londona.

Takav ti je život, Honey, ko bi gori sad je doli. Vidiš da je mentoru jebačica u sitne sate došla glave.
Džaba moja erotska dopadljivost, džaba sve. Oni, stara moja, drže ključ pod istim otiračem - a ti se jebi sa svojim stalkerskim fintama.



sven sven 09:56 21.10.2016

Re: ..

Re?
Nabrajaš romantike i NJEGA preskočiš!

E, njega dobro ne poznajem.

p.s. zaboravim ti reći da i ja sušim kosu fenom..

:)
janeberry janeberry 09:57 21.10.2016

Re: ..

Honey,



dosadna si, to ne mogu da trpim ama uopšte.
izvini praštaj ne praštaj al mi ne piši više, I rest my case.
sven sven 09:59 21.10.2016

Re: ..

sis

Kao i ovo.
janeberry janeberry 15:23 21.10.2016

Re: ..

sven
09:59 21.10.2016
Re: ..
sis

Kao i ovo.


to kao no hard feelings

zilikaka zilikaka 15:31 21.10.2016

Re: ..

predatortz
zilikaka
sven
...ima romantika na blogu, Urbani, Blogovatelj, ih, kol'ko ti duša ište..



Re?
Nabrajaš romantike i NJEGA preskočiš!


Dok krkar i ja jedan drugom oči vadimo, ovi sve pohebaše!
Ko nas jebe kad smo glupi!

Nemoj da se sekiraš.
Bar imate život bogat medjusobnim emoUocijama.
To je neprocenjivo.
sven sven 16:30 21.10.2016

Re: ..

to kao no hard feelings

Ne, ne, tako je kako je.

emsiemsi emsiemsi 21:40 21.10.2016

Re: ..

predatortz
zilikaka
sven
...ima romantika na blogu, Urbani, Blogovatelj, ih, kol'ko ti duša ište..



Re?
Nabrajaš romantike i NJEGA preskočiš!


Dok krkar i ja jedan drugom oči vadimo, ovi sve pohebaše!
Ko nas jebe kad smo glupi!

Ко су ти јебачи и јебачице --- имена на сунце, доста је било анонимности !
Успут --- опет ћу ја остати сува <оне ствари>. Стандардно.
janeberry janeberry 10:09 23.10.2016

Re: ..

ovi sve pohebaše!


kako da ne
janeberry janeberry 10:09 23.10.2016

Re: ..

..
predatortz predatortz 09:00 21.10.2016

Eeeee

Kakav sam ja frajer bio!
Ništa je ovaj tvoj čaršav o Srbima, šta bih ja imao napisati o tome...
cassiopeia cassiopeia 09:39 21.10.2016

Re: Eeeee

predatortz
Kakav sam ja frajer bio!
Ništa je ovaj tvoj čaršav o Srbima, šta bih ja imao napisati o tome...


Daj skraćenu verziju i sliku
predatortz predatortz 09:43 21.10.2016

Re: Eeeee

cassiopeia
predatortz
Kakav sam ja frajer bio!
Ništa je ovaj tvoj čaršav o Srbima, šta bih ja imao napisati o tome...


Daj skraćenu verziju i sliku


A šta ćeš ti meni da daš?
cassiopeia cassiopeia 09:53 21.10.2016

Re: Eeeee

predatortz


A šta ćeš ti meni da daš?


Moram da razmislim, znaš kakva sam impulsivna, ne bih posle da se kajem
predatortz predatortz 09:54 21.10.2016

Re: Eeeee

cassiopeia
predatortz


A šta ćeš ti meni da daš?


Moram da razmislim, znaš kakva sam impulsivna, ne bih posle da se kajem


kajanje čeliči karakter!
cassiopeia cassiopeia 09:58 21.10.2016

Re: Eeeee

predatortz
cassiopeia
predatortz


A šta ćeš ti meni da daš?


Moram da razmislim, znaš kakva sam impulsivna, ne bih posle da se kajem


kajanje čeliči karakter!


Vidi, vidi, o tome nisam razmišljala ;-)
emsiemsi emsiemsi 21:41 21.10.2016

Re: Eeeee

cassiopeia
predatortz
Kakav sam ja frajer bio!
Ništa je ovaj tvoj čaršav o Srbima, šta bih ja imao napisati o tome...


Daj skraćenu verziju i sliku

Сиже, молићу лепо.
tasadebeli tasadebeli 10:18 21.10.2016

Шта да ве речем, Таубе!

Ево, ближимо се стотом коментару на овом Вашем гостовању код Реа.


Хоћете да се опкладимо да ће после секса и романтике (може и обрнутим редоследом за оне мало старије чланове ове мале, али утицајне друштвене мреже), пошалица уз подригивање и пиво (у јутарњим часовима и бурек, што би рекао Душко Радовић), безбедног флертовања на невиђено док се не види уживо онај с ким се флертује, па се претвараш да ниси ти тај који је флертовао на овом Блогу итд, овде ускоро доћи и до размењивања рецепата за крофне и суџук?


Слутим то... Некако ми та слутња извире из искуства на овом Блогу Б92.


А Ви после мене, Тасу Дебелог, оптужујете да Вам тролујем постове!


Неправда је то, драга моја Таубе. Велика неправда коју ми чините.


Но, не дајте се Ви омести због тога. Само напред... Пишите.








П.С. - Јбт, колико је овај Блог Б92 почео да личи на Фарму и Парове!

Одушевљен сам метаморфозом!
cassiopeia cassiopeia 10:24 21.10.2016

Re: Шта да ве речем, Таубе!

tasadebeli
безбедног флертовања на невиђено док се не види уживо онај с ким се флертује, па се претвараш да ниси ти тај који је флертовао на овом Блогу итд, овде ускоро доћи и до размењивања рецепата за крофне и суџук




Zato sam ja lepo tražila sliku.

Može recept za kolač od šargarepe? Ne bi čovek rek'o da tu ima š od šargarepe, mnogo dobar!
janeberry janeberry 10:29 21.10.2016

Re: Шта да ве речем, Таубе!


П.С. - Јбт, колико је овај Блог Б92 почео да личи на Фарму и Парове!




Sikter, bre, džukelo i usrano piskaralo, šta tebe boli uvo da li sam pijan ili nisam. I, džukelo, prestani da me stalkuješ, da mi razgledaš slike, i gledaš zube i po FB i ovde, manijaku jedan, stoko drogirana, prestani da daviš. Gluperdo svetska, ne vidiš ni šta pišeš. Idi rešavaj svoje lične i porodične probleme negde drugde. A što se licemerja tiče, moli boga da se ne vidimo tete-a-tete (jel ti treba prevod, poligloto, crnogorska pandurčino?

janeberry janeberry 10:33 21.10.2016

Re: Шта да ве речем, Таубе!


mali mi je jedan blog pa reko aj da se vesele oni koji su propustili premijeru.
tasadebeli tasadebeli 10:45 21.10.2016

Re: Шта да ве речем, Таубе!

janeberry

mali mi je jedan blog pa reko aj da se vesele oni koji su propustili premijeru.




Ма најмањи проблем ту је речник који се користи.


Друге ствари су, изгледа, ту у питању.


Речник је само видљива форма тог нечег другог што је у питању.
janeberry janeberry 11:00 21.10.2016

Re: Шта да ве речем, Таубе!

Речник је само видљива форма тог нечег другог што је у питању


ti si beše profesor čega?
reči su, Taso, sve što imamo, forma je sve što imamo.

Toskana me čeka..



edit:
jer ovo je mesto pisane reči.
heruvimhidra heruvimhidra 12:06 21.10.2016

Re: Шта да ве речем, Таубе!



tasadebeli
да се опкладимо


Nikada se ne kladim.
Odgovorna sam za svoj tekst. Nisam odgovorna za ono kako su ga drugi razumeli.

Odgovorna sam samo za svoje komentare, i odgovaram na komenare vezane za tekst. Nisam odgovorna za gomilu komentara koji nemaju veze s tekstom.

Ljudi imaju slobodu da pisu sta im je na dusi, i koriste za to bilo koju priliku. Ja takve komentare niti mogu niti zelim da zaustavim.
tasadebeli tasadebeli 16:55 21.10.2016

Re: Шта да ве речем, Таубе!

janeberry

ti si beše profesor čega?




А што се ти, дете, интересујеш чега сам ја то професор?

Имаш неки пословни предлог?


reči su, Taso, sve što imamo, forma je sve što imamo.


Toskana me čeka..






edit:
jer ovo je mesto pisane reči.



За уживање уз Тоскану...




tasadebeli tasadebeli 17:07 21.10.2016

Re: Шта да ве речем, Таубе!

heruvimhidra


Nikada se ne kladim.
Odgovorna sam za svoj tekst. Nisam odgovorna za ono kako su ga drugi razumeli.

Odgovorna sam samo za svoje komentare, i odgovaram na komenare vezane za tekst. Nisam odgovorna za gomilu komentara koji nemaju veze s tekstom.

Ljudi imaju slobodu da pisu sta im je na dusi, i koriste za to bilo koju priliku. Ja takve komentare niti mogu niti zelim da zaustavim.



Рекох Вам већ мало раније, госпођо...

Игноришите.


То сам ионако само ја... Ајгор.





janeberry janeberry 19:47 21.10.2016

Re: Шта да ве речем, Таубе!

Имаш неки пословни предлог?


O poslu s Taube, ja sam više za igru, ples i rokenrol.


sven sven 19:57 21.10.2016

..

kaolavanda kaolavanda 11:00 21.10.2016

Rekoh

100
heruvimhidra heruvimhidra 14:56 21.10.2016

Reading is the art of shutting up.

Oglasicu se povodom aluzija da se od komentara poceo praviti rijaliti, farma, parovi i sl.

U ovom komentaru pozivacu se na svoja saznanja iz tekstova jednog kolumniste,pisanija jednog istoricara, jednog glumca,kao i na tekstove jednog hriscanskog mistika.

1585. g. jedan slabo obrazovani 21-godisnjak, amaterski glumac i stihoklepac iz engleske palanke stize u London, u potrazi za slavom. Narednih 10 godina, glumi, pise komade i prodaje ih unaokolo. Skupivsi pare, gradi sopstveno pozoriste.
Pozorištu su dali ime "Gloub" ("The Globe", tj. "Globus" ili "Svet", i otvorili ga 1599. godine. A ime ovog mladića? Vilijam Šekspir, naravno, jedan od najvećih dramaturga i najgenijalnijih književnika svih vremena. Čija se dela i danas igraju na pozornicama širom sveta,jer, vaistinu, "Ceo svet je pozornica".
Šekspirov Gloub zatvoren je već 1642. godine zbog, pogađajmo, promocije bluda, nemorala i pogrešnog sistema vrednosti. Do ovog zatvaranja došlo je zbog delovanja puritanaca, radikalnije, stroge i popularne protestantske struje tog doba, a koja je imala velikog uticaja na državu.Puritanci su svojevremeno zatvarali pozorišta, taj današnji simbol umetnosti i visoke kulture, kao nešto što je nekulturno i nepristojno, verski bogohulno i društveno opasno. I to ne bilo koje pozorište, već Šekspirovo pozorište, čiji je drug Bard bio i osnivač i suvlasnik (njegov vlasnički udeo bio je 12,5%) i glavni dramaturg, i u kojem su redovno izvođena današnja remek-dela svetske književnosti poput "Hamleta", "Makbeta", "Kralja Lira" i ostalih. Izvodjene su razne pozorišne predstave, posebno prilagođene masovnom ukusu publike, poput danasnjih holivudskih blokbastera i/ili latinoameričkih sapunica. Od lakog i jeftinog humora u komedijama, preko romanse, seksa, preljuba, spletki, zavisti i ubistava u tragedijama, sve do epski spektakularnih "istorijskih drama" sa kič scenografijom, vatrama i eksplozijama.
Vlast je celu tu laku narodnu zabavu, kao sto vec rekoh zabranila. Na uzdah olakšanja i neskrivenog zadovoljstva upravo kulturne, političke i crkvene elite i navodno pristojnog sveta.
Gloub nije ponovo otvoren sve do 1997. godine.
Kakvo je zaista bilo to pozorište? U to doba, u pitanju je bila jedna potpuno nova ideja i potpuno novi oblik razonode za stanovnike Londona. Kao i prilično jeftina zanimacija (stajaća karta koštala je samo jedan peni, otprilike kao manja vekna hleba, dakle, beše to "Hleba ili igara" i masovna zabava.Sam Gloub je 1613. godine bio izgoreo do temelja kada je pravi top na sceni opalio i zapalio slamu i drvenariju tokom izvođenja upravo Šekspirovog "Henrija VIII". Tokom jednog nedeljnog šoua sa vabljenjem medveda, drvena scena je popustila, nakon čega je život izgubilo nekoliko ljudi. Prepirke i tuče ispred i unutar pozorišta bile su redovna pojava. Uzgred, ženske uloge poput Julije, Ofelije, Dezdemone, Bjanke, Rozalinde ili Ledi Makbet izvodili su - dečaci.

Pojednostavljeno rečeno, englesko renesansno ili elizabetansko pozorište bilo je nekadašnji - rijaliti program ili rijaliti šou.Sve ovo, naravno, ne znači da su savremeni rijaliti programi nekakvo još neotkriveno kulturno i umetničko blago. Ali znači sledeće: svaki put kada neko uzme da nam drobi o pogubnom uticaju nekakvog popularnog i masovno kulturnog sadržaja po naciju i omladinu - uhvatimo se za pištolj. Ili bar daljinski upravljač.

Nema boljeg dokaza za to da popularna medijska kultura nema ama baš nikakvog uticaja na društvo i umove ljudi od društvenog kolapsa devedesetih godina. Generacija odrasla na kvalitetnom televizijskom programu koji je i kulturnjačio i obrazovao i prosvećivao i aktivno promovisao bratstvo i jedinstvo među ljudima i narodima nije ni trepnula pre nego što se uhvatila rasparčavanja zemlje, pljački, ubistava, silovanja i etničkih čišćenja. Nije bilo rijalitija kada su televiziju u mladosti gledali Željko Ražnatović Arkan ili Ratko Mladić. I niko to nije bolje rekao od Branka (Milićevića) Kockice, govoreći o sopstvenoj emisiji: "Deca ništa ne gube jer takve emisije više ne postoje, a među onima koji su 'Kockicu' gledali kao mali, mnogo je đubradi."
Da li zaista želimo da budemo puritanci 21. veka? Jednom je i jedan Šekspir bio "spektakl telesnog zadovoljstva" i promocija "lascivnosti" i "plitkoumnosti", po rečima lordova i barona Engleskog parlamenta. Pripazimo na to šta (želimo da) zatvaramo, zabranjujemo, cenzurišemo i nad čim se užasavamo. Ceo svet je rijaliti šou, oduvek i zauvek.

I zato komentar blogera #tasadebeli smatram licemernim. Nikakvi komentari ne mogu pokvariti dojam koji neciji blog ostavlja.

Ne znam ko je koga, ili sta vec na blogu, ali uzecu slobodu da i ja dam jedan netrazeni savet:
Ostavljenim zenama: nemojte se javno ponizavati, i juriti bivse. Nisu vas vredni cim su bivsi. Upisite jogu, idite na plivanje. Nadjite novog muskarca! Boljeg!

Zenama koje su "ulovile " tog nekog zbog kojeg njegova bivsa jos uvek pati: Nemojte ponizavati tu bivsu. Zasto? Sada je izabrao vas, a to znaci da ste sad srecni, i kao srecne zene nemate potrebu za ispoljavanjem jeda ili ponizavanjem onih koje su tog muskarca, recimo ´izgubile´. Obratite paznju na recnik vaseg muskarca. Ako ruznim, ogavnim recima naziva bivsu, nazivace tako i vas. Ostavite ga. Nadjite. Novog. Boljeg.

Ovim rizikujem da me akteri blog rijalitija banuju, ali ovo je moj doprinos smirivanju situacije na blogu.

Ima jedna jako lepa prica. U toj prici pise da su sitne duse - alavi ljudi. Lice na komarce. Dosadni sa svojim jednim te istim zujanjem, gundjaju uvek protiv nekoga ili necega. I piju krv nemilosrdno ali jedino kada to ne primecujues jer jedino su tada hrabri. I u vezi tih komaraca imam nedoumicu. Uklonim ih ostace velika mrlja dostupna za poglede svakog. Ostavis li ih, zujace i dalje, i piti krv odomaceni u tvom domu. Jedino resenje je sebe otkloniti. Ili sacekati momenat kada ce se otkloniti od zida svojih zabluda. Tada, u vazduhu, dok trepere puni sujete, treba
udariti , izobliciti ih. Ili postaviti otrov istine koji ce im biti zaseda.

Komarac mora znati dokle se moze pruziti a neki se moraju udariti za nauk drugima.
Vaznije od sitnih dusa je samo jedno - ne davati im suvise paznje , i nikako se ne ogorcavati njihovim sitnicarenjem.


Reading is the art of shutting up.

Mir vam.
predatortz predatortz 15:01 21.10.2016

Re: Reading is the art of shutting up.

Mir vam.


Carica si sa ovim ' Mir vam'!
K'o Jehovin svedok, jbte!
docsumann docsumann 15:04 21.10.2016

Re: Reading is the art of shutting up.

Mir vam.


zar se ne kaže Mir Jam?
heruvimhidra heruvimhidra 15:16 21.10.2016

Re: Reading is the art of shutting up.

predatortz
Mir vam.


Carica si sa ovim ' Mir vam'!
K'o Jehovin svedok, jbte!


I oni su ljudi.

Nego, slabe su ove formacije gde se od rova ne vidi ratiste.
predatortz predatortz 15:18 21.10.2016

Re: Reading is the art of shutting up.

heruvimhidra
predatortz
Mir vam.


Carica si sa ovim ' Mir vam'!
K'o Jehovin svedok, jbte!


I oni su ljudi.

Nego, slabe su ove formacije gde se od rova ne vidi ratiste.


Vojnik nikad nema širu sliku. Da ima, ne bi bio vojnik.
heruvimhidra heruvimhidra 15:21 21.10.2016

Re: Reading is the art of shutting up.

docsumann
Mir vam.


zar se ne kaže Mir Jam?



Kaze se ljubi neprijatelje svoje, ali ne budi budala.


Mir
heruvimhidra heruvimhidra 15:22 21.10.2016

Re: Reading is the art of shutting up.

predatortz
heruvimhidra
predatortz
Mir vam.


Carica si sa ovim ' Mir vam'!
K'o Jehovin svedok, jbte!


I oni su ljudi.

Nego, slabe su ove formacije gde se od rova ne vidi ratiste.


Vojnik nikad nema širu sliku. Da ima, ne bi bio vojnik.


Smisao mora biti na prvoj liniji fronta
docsumann docsumann 15:32 21.10.2016

Re: Reading is the art of shutting up.

Kaze se ljubi neprijatelje svoje, ali ne budi budala.


kaže se i "dobar dan", iako zna da bude loše, vrlo loše...
tasadebeli tasadebeli 18:25 21.10.2016

Re: Reading is the art of shutting up.

heruvimhidra


I zato komentar blogera #tasadebeli smatram licemernim. Nikakvi komentari ne mogu pokvariti dojam koji neciji blog ostavlja.




Написах већ два пута, госпођо.

Игноришите.


Изгледа ми да Ви сами не примењујете оно што нама овде препоручујете.


Reading is the art of shutting up.




П.С. - Хоћете да ја, уместо Вас, замолим Реа да обрише та два моја коментара која су Вас подстакла да се јавите јер их сматрате лицемерним?


Колико схватам принцип функционисања овога Блога Б92, Реаниматор је ипак овде на овом посту бог отац, патер фамилијас, алфа мужјак... шта год, јербо он једини има ту моћ да као домаћин са ауторском опцијом на овом посту избрише коментаре осталих или читав пост као да свега тога није ни било.


Хоћу да кажем, Реу је овде за ту прилику име - Брана. Можда ће Брана и услишити ту молбу...










EDIT 24. 10. 2016.

Мала исправка.


Колико схватам принцип функционисања овога Блога Б92, Реаниматор је ипак овде на овом посту бог отац, патер фамилијас, алфа мужјак... шта год, јербо он једини има ту моћ да као домаћин са ауторском опцијом на овом посту избрише коментаре осталих




Изгледа да ја нисам ово добро схватио.

То, да је домаћин бог отац на свом посту што се тиче брисања коментара.

До јуче сам мислио да је тако. Али није.

Можда се са бановањем некога бришу и његови коментари? Али не знам како буду селектовани баш за неки одређени пост.

Ма није ни важно.

Човек се учи док је жив. А и пре и после.
heruvimhidra heruvimhidra 18:26 21.10.2016

Re: Reading is the art of shutting up.

docsumann
Kaze se ljubi neprijatelje svoje, ali ne budi budala.


kaže se i "dobar dan", iako zna da bude loše, vrlo loše...

Imas pravo. A moze da se kaze da je sve slučajno, a zapravo je sve režija.
" Sve je režija. Istoriju režiramo mi. Ali i ona režira nas. Režiramo i jedni druge. Režiramo događaje, jednako kao što oni nas režiraju. I sve je na ovom svetu jedna manje više uspela inscenacija." -B.Pekić
heruvimhidra heruvimhidra 18:30 21.10.2016

Re: Reading is the art of shutting up.

tasadebeli
heruvimhidra


I zato komentar blogera #tasadebeli smatram licemernim. Nikakvi komentari ne mogu pokvariti dojam koji neciji blog ostavlja.




Написах већ два пута, госпођо.

Игноришите.


Изгледа ми да Ви сами не примењујете оно што нама овде препоручујете.


Reading is the art of shutting up.




П.С. - Хоћете да ја, уместо Вас, замолим Реа да обрише та два моја коментара која су Вас подстакла да се јавите јер их сматрате лицемерним?


Колико схватам принцип функционисања овога Блога Б92, Реаниматор је ипак овде на овом посту бог отац, патер фамилијас, алфа мужјак... шта год, јербо он једини има ту моћ да као домаћин са ауторском опцијом на овом посту избрише коментаре осталих или читав пост као да свега тога није ни било.


Хоћу да кажем, Реу је овде за ту прилику име - Брана. Можда ће Брана и услишити ту молбу...





Nemoj se ljutiti. Postavio si brzoplet komentar,hteo da se kladiš, i kad sam odgovorila ispadoh jos i kriva.
Ne treba nista da se brise.
Znam na sta si mislio kada si pominjao oca i katarzu.
Za onaj citat ne znam jos uvek sta ti je znacio ali nije ni bitno. Ionako je sve ovo samo rijaliti.
hoochie coochie man hoochie coochie man 19:12 21.10.2016

Re: Reading is the art of shutting up.

Za onaj citat ne znam jos uvek sta ti je znacio



Polako, polako, ne žurimo nigde.....

Tako je, sećam se, moja dobra učiteljica govorila onima što sporije misle.
tasadebeli tasadebeli 19:27 21.10.2016

Re: Reading is the art of shutting up.

heruvimhidra

Nemoj se ljutiti.



Не, далеко од тога.

Само покушавам да изађем у сусрет саговорнику.

Postavio si brzoplet komentar,hteo da se kladiš,



Нисам никада брзоплет када размишљам о ономе у чему ми се живот одвија. Читав живот или само делимично, небитно.

ispadoh jos i kriva.



Ма нееее... Ни на крај памети ми то није било. Рекох већ, само сам хтео да изађем у сусрет саговорнику.

Ne treba nista da se brise.



У реду. Понуђена к'о почашћена.


Znam na sta si mislio kada si pominjao oca i katarzu.



Е, сад ме збуњујете.

Рекли сте да Вам није јасно какве то везе има са темом поста. Шта сада ја да мислим?


Za onaj citat ne znam jos uvek sta ti je znacio ali nije ni bitno. Ionako je sve ovo samo rijaliti.



Цитат је из књиге Лазара Џамића "Цвјећарница у кући цвећа" у којој је анализирао стрип Алан Форд који је постао симбол културе на овим нашим просторима. (ЛИНК)

Нашао се овде тај цитат зато што је наслов (као и тема овога поста како сам ја разумео)


Kakvi smo mi Srbi (bili)



а тај цитат је кратка историја Срба и Србије у последњих 200 година дата сажето у три-четири пасуса,



(Џамић је маркетиншки стручњак и тренутно, како сам схватио, главни човек Гугла за Јевропу.)



а читава књига, када сам је читао, пре ме је подсећала на интернетску комуникацију на друштвеним мрежама него на књигу.


Качио сам ја тај цитат барем десет пута до сада на овом Блогу Б92 и вероватно већ досадио и богу и људима. Ви га вероватно нисте видели раније јер сте три године били одсутни са ове друштвене мреже. Или из овог ријалитија, пошто ми изгледа да смо се већ договорили како треба третирати овај Блог Б92.



kaolavanda kaolavanda 20:04 21.10.2016

Re: Reading is the art of shutting up.

Реу је име - Брана.

Smiljin Brana? Smiljin i Strahinjin sin?!
tasadebeli tasadebeli 20:29 21.10.2016

Re: Reading is the art of shutting up.

kaolavanda
Реу је име - Брана.

Smiljin Brana? Smiljin i Strahinjin sin?!




Тај!


А ко је овде Папика, ко Синке, ко Буњуел, а ко Миле Рента Бубрег, о томе ћемо касније...









EDIT: Жилијен! Драго ми је!




heruvimhidra heruvimhidra 10:28 22.10.2016

Re: Reading is the art of shutting up.

tasadebeli
heruvimhidra

Nemoj se ljutiti.



Не, далеко од тога.

Само покушавам да изађем у сусрет саговорнику.

Postavio si brzoplet komentar,hteo da se kladiš,



Нисам никада брзоплет када размишљам о ономе у чему ми се живот одвија. Читав живот или само делимично, небитно.

ispadoh jos i kriva.



Ма нееее... Ни на крај памети ми то није било. Рекох већ, само сам хтео да изађем у сусрет саговорнику.

Ne treba nista da se brise.



У реду. Понуђена к'о почашћена.


Znam na sta si mislio kada si pominjao oca i katarzu.



Е, сад ме збуњујете.

Рекли сте да Вам није јасно какве то везе има са темом поста. Шта сада ја да мислим?


Za onaj citat ne znam jos uvek sta ti je znacio ali nije ni bitno. Ionako je sve ovo samo rijaliti.



Цитат је из књиге Лазара Џамића "Цвјећарница у кући цвећа" у којој је анализирао стрип Алан Форд који је постао симбол културе на овим нашим просторима. (ЛИНК)

Нашао се овде тај цитат зато што је наслов (као и тема овога поста како сам ја разумео)


Kakvi smo mi Srbi (bili)



а тај цитат је кратка историја Срба и Србије у последњих 200 година дата сажето у три-четири пасуса,



(Џамић је маркетиншки стручњак и тренутно, како сам схватио, главни човек Гугла за Јевропу.)



а читава књига, када сам је читао, пре ме је подсећала на интернетску комуникацију на друштвеним мрежама него на књигу.


Качио сам ја тај цитат барем десет пута до сада на овом Блогу Б92 и вероватно већ досадио и богу и људима. Ви га вероватно нисте видели раније јер сте три године били одсутни са ове друштвене мреже. Или из овог ријалитија, пошто ми изгледа да смо се већ договорили како треба третирати овај Блог Б92.






Izgleda da ono sto je katarza za jednog nije katarza i za drugog. Za vecinu Srba je kazarza kada "progledaju" i dozive "a sta su oni nama radili "prociscenje. Takva empatija se lako pretvara u empatiju zla. Saosecas iskljucivo sa svojim narodom. Mislim da su, od katarze i empatije daleko kvalitetniji procesi saosecajnosti i razumevanja. Saosecati mozemo i sa tudjinom, ne samo sa svojim.
Ja cu zaboraviti da sam pominjala katarzu jer ocito, svako je dozivljava na svoj "prezir pocinje kada sve shvatis " nacin.

Citat iz knjige nije los. Ne bih rekla da sadrzi u sebi citavu nasu istoriju, ali sadrzi prilicno istinitosti. Da li zbog tog citata sad ne treba da pisemo o istoriji Srba jer je u njemu sve receno :)
Iskreno, vase reci 'i po milioniti put na blogu...' dozivela sam kao atak na svoje razumevanje istorije, i dozivela ih kao ucenica koja je propustila nekoliko casova pa se uplasila sta to profesor ex catedra uzvikuje :) i zasto uporno zeli da docira?

Sto se tice rijalitija, ako ste pazljivo citali moj carsav komentar o vremenima kada je cak i jedan Sekspir tretiran kao rijaliti, shvaticete zasto sam upotrebila rec licemerje-rijaliti nije kada ja trolujem, rijaliti ke kad drugi troluju. Ja ne kazem da ce Stanija i Ekrem Jevric biti dozivljeni nakon nekoliko vekova kap Sekspir, ja samo pokusavam da se usprotivim toj puzajucoj cenzuri na blogu.
Napisala sam da sam odgovorna za ono sto pisem, a ne za ono kako su drugi razumeli. Cak sam dala i netrazene savete ucesnicima rijalitija ispod ovog teksta. Ne verujem ni da su procitali ni da ce uzeti u obzir. Toliko sam bila u mogucnosti.
Ovo jeste reanimatorov blog, i on se jako lepo ogradio. Napisao da sam mu 15 puta zatrazila objavi ovo, ali nije napisao i da sam 25 povlacila zahtev i pisala ipak nemoj objavljivati. Ni sama nisam znala da li da dopustim objavu ili ne. On se osetio obaveznim zbog obecanja izrecenog u 50-om kontekstu a ja taj kontekst nisam dozivela kao 50-i. U momentu kada sam pocela da pisem pp 'ipak nemoj objaviti' ugledala sam objavljen tekst uz njegov otklon 'nisam ja kriv ' i u roku od nekoliko minuta vec je bilo preko 50 posprdnih i trol komentar tipa necu da citam, i gde je tekst, nema teksta. Sve sam to izignorisala. Sutradan , pojavljujete se vi sa 'po milioniti put na blogu..' itd i neki kojima je bitno koje sam stranice knjige koristila. Odgovorila sam prilicno smireno na komentare gde sam videla i najmanju vezicu s tekstom.
Ignorisala sam cak i postavljanje slike Sase Popovica, kao provokacije da sam ja zvezdica Granda, a Re lovac na talente.
Ako Re zeli da povuce ovaj tekst zbog obecanja izrecenog u euforiji neka ga povuce. Ne mora da objavljuje kontroverznu Taube.
Vama hvala na komentaru koji ima veze sa tekstom ali zbog svega navedenog gore, ja tu vezu nisam mogla uociti pravovremeno.

Najbolji komentar: ponovo silver.
I sad sto bi rekla larisa, razlaz :)
heruvimhidra heruvimhidra 10:36 22.10.2016

Re: Reading is the art of shutting up.

hoochie coochie man
Za onaj citat ne znam jos uvek sta ti je znacio



Polako, polako, ne žurimo nigde.....

Tako je, sećam se, moja dobra učiteljica govorila onima što sporije misle.



"A sta su oni nama radili " katarza nije moja katarza.
I "prezir pocinje kada sve shvatis " nije moj prezir.
Upravo jer ne mislim brzo, brzopleto, iskljucivo i uskogrudo vec sporije, temeljnije i multiperspektivnije.
tasadebeli tasadebeli 12:26 22.10.2016

Re: Reading is the art of shutting up.

heruvimhidra

Izgleda da ono sto je katarza za jednog nije katarza i za drugog.




Рекох то и ја још у оном првом мом коментару.



И од тада сам убеђен да нас та жена, та Катарза, посећује појединачно... Нисам још чуо да је та женетина неки народ посетила онако колективно, све ђутуре заједно одједном.



Можда је пажњу одвратила употреба оног полушаљивог израза "женетина"?


Ne bih rekla da sadrzi u sebi citavu nasu istoriju, ali sadrzi prilicno istinitosti.



Кажем, књига је писана онако мало "интернетски"... Да се стекне утисак да се сурфује по нету...

Са много илустрација што је и логично јер је књига, у ствари, о стрипу.


Iskreno, vase reci 'i po milioniti put na blogu...' dozivela sam kao atak na svoje razumevanje istorije, i dozivela ih kao ucenica koja je propustila nekoliko casova pa se uplasila sta to profesor ex catedra uzvikuje :) i zasto uporno zeli da docira?



Па видим ја да је ту неки неспоразум у питању.


Не, заиста сам тај цитат качио ко зна колико пута, па су те моје речи, у ствари, извињење онима који су га до сада ко зна колико пута видели.

Што, наравно, не умањује вредност самог цитата.


Sto se tice rijalitija,



Не бих ја више о томе. Ионако ми је припала мука због онога што се догађа на оном мом посту о ослобођењу Београда.


Тежак сам у доношењу сваке одлуке, дуго ми треба... Али када одлучим, одлучио сам.


I sad sto bi rekla larisa, razlaz :)



Да, разлаз. То је и најбоље и најпаметније што човек може да уради у овом тренутку.
reanimator reanimator 13:35 22.10.2016

Re: Reading is the art of shutting up.

Napisao da sam mu 15 puta zatrazila objavi ovo, ali nije napisao i da sam 25 povlacila zahtev i pisala ipak nemoj objavljivati.

Polako dete moje, doći će dan kada ćeš shvatiti da su stvari koje sam zaštitnički prećutao zapravo išle tebi u korist
heruvimhidra heruvimhidra 15:06 22.10.2016

Re: Reading is the art of shutting up.

reanimator
Napisao da sam mu 15 puta zatrazila objavi ovo, ali nije napisao i da sam 25 povlacila zahtev i pisala ipak nemoj objavljivati.

Polako dete moje, doći će dan kada ćeš shvatiti da su stvari koje sam zaštitnički prećutao zapravo išle tebi u korist



elenold elenold 15:59 22.10.2016

Re: Reading is the art of shutting up.

heruvimhidra
predatortz
Mir vam.


Carica si sa ovim ' Mir vam'!
K'o Jehovin svedok, jbte!


I oni su ljudi.
...


Ovo , Jehovni svedok, pa ljudi su , pa pomislih razne stvari i setih se sledeceg dogadja. Mislim da tada nisam ni posecivao ovaj blog.

U gradu me zaustave dva stranca u crnim odelima sa nekim tasnama i sveskama u ruci, imaju i plocice za indetifikaciju. To su ajde da kazem aktivisti, vojnici , ili vec kako hocete, razumecete ko su - Mormoni. Pitaju me na engleskom u stilu verijem li u Boga. I sta znam o Bogu .

Brzo je pricu prevedem u moja pitanja, o njima odakle su, kada su dosli, sta znaju o Srbiji. Oni da bi pokazali strpljenje i da su fini sagovornici odgovaraju iz Amerike su , prvi put su tu, citali su malo o Srbiji i td. I ja onda jedva docekah, da im objasnim sta sve treba da znaju o Srbiji i Srbma i naravno pocenem od Kosovskog boja, pa posle Prvog srpskog ustanka zadrzim se na Prvom svetskom ratu i Solunskom frontu. Ocu ja da im pomognem sta treba da nauce o Srbiji, a ne da tek tako propituju mene. Do drugog svestkog nismo ni dosli, vidim strpljenje i finoca ih prosla , oce oni o Bogu i knjige da mi pokazuju. E onda , jedva docekam , pa ih pitam znaju li za Orthodox Church, kazu znaju, ali ne znaju za Svetog Savu. E tu ja, dodjem da im objasnim da je Sveti Sava nama dao sto niko nema i naravno predjem na svece i slavu.
I onda pocnem kako je to slavio pra pra pra pra cukun cukun cukun deda moj pa onda i svi redom do cukundede , pa moj pradeda, pa deda i sad slavi moj otac. I da to nije pitanje da li verujes u zivot posle smrti , ves mnogo diblja duhovna veza sa svojim indentitetom, postovanjem svojih predaka i svog namucenog naroda. Dosta vec njima mene, ali nisam se ja umorio. Mislim kada ste vi presli toliki put iz Amerike i mene zaustavili da me tu ubedjujete u ko zna sta i odvajate Srbe od Svetog Save, moram ja biti izdrzljiv, da im pokazem da nemaju sta da traze ovde i da dignu ruke.

Dosta njima i oce da prekinu pricu i predju na njihov sablon,ali imam ja svoju pricu i sta god oni pokusjau ja uvek No, no this is very very important and I must explain you that ......i opet ja o Svetom Savi. I naravno oni sada vide nema tu divana sa mnom kako su ih trenirali, izvinjavaju se oni, oce da sada da idu , ali opet ja, da ih uput gde je nasa crkva , da moraju tamo da odu i da ce tu upoznati prave cuvare vere. Pa da obvezno idu i u neki manastir. I idu oni od mene, ali sam se ja sebi cudim, sada idem ja za njima i dalje im objasnjavam da idu u crkvu nasu. Klimaju oni glavom i samo oce da odu. Odose , skoro da pobegose oni od mene. Ja stojim i polako krecem. I gledam sta oni. Vrte glavama i okreci se, i opet vrte glavama.

Dodjem ja kuci i bas mi otac i majka bili u gostima i svima im ispricam sta je bilo. Moram reci da sam stekao utisak i da su se umorili od slusanja, a ja nesto bio zadovoljan sam sa sobom sto sam tako postupio.

Ima jos jedan dogadjaj u skladu sa ovim, ali on neka ostane za drugu priliku.
hoochie coochie man hoochie coochie man 18:02 22.10.2016

Re: Reading is the art of shutting up.

multiperspektivnije.


Multiperspektivno razmišljanje?
Ja mislio da se to zove šizofreno.
Unfuckable Unfuckable 02:30 23.10.2016

Re: Reading is the art of shutting up.

heruvimhidra
Oglasicu se povodom aluzija da se od komentara poceo praviti rijaliti, farma, parovi i sl.

U ovom komentaru pozivacu se na svoja saznanja iz tekstova jednog kolumniste,pisanija jednog istoricara, jednog glumca,kao i na tekstove jednog hriscanskog mistika.

1585. g. jedan slabo obrazovani 21-godisnjak, amaterski glumac i stihoklepac iz engleske palanke stize u London, u potrazi za slavom. Narednih 10 godina, glumi, pise komade i prodaje ih unaokolo. Skupivsi pare, gradi sopstveno pozoriste.
Pozorištu su dali ime "Gloub" ("The Globe", tj. "Globus" ili "Svet", i otvorili ga 1599. godine. A ime ovog mladića? Vilijam Šekspir, naravno, jedan od najvećih dramaturga i najgenijalnijih književnika svih vremena. Čija se dela i danas igraju na pozornicama širom sveta,jer, vaistinu, "Ceo svet je pozornica".
Šekspirov Gloub zatvoren je već 1642. godine zbog, pogađajmo, promocije bluda, nemorala i pogrešnog sistema vrednosti. Do ovog zatvaranja došlo je zbog delovanja puritanaca, radikalnije, stroge i popularne protestantske struje tog doba, a koja je imala velikog uticaja na državu.Puritanci su svojevremeno zatvarali pozorišta, taj današnji simbol umetnosti i visoke kulture, kao nešto što je nekulturno i nepristojno, verski bogohulno i društveno opasno. I to ne bilo koje pozorište, već Šekspirovo pozorište, čiji je drug Bard bio i osnivač i suvlasnik (njegov vlasnički udeo bio je 12,5%) i glavni dramaturg, i u kojem su redovno izvođena današnja remek-dela svetske književnosti poput "Hamleta", "Makbeta", "Kralja Lira" i ostalih. Izvodjene su razne pozorišne predstave, posebno prilagođene masovnom ukusu publike, poput danasnjih holivudskih blokbastera i/ili latinoameričkih sapunica. Od lakog i jeftinog humora u komedijama, preko romanse, seksa, preljuba, spletki, zavisti i ubistava u tragedijama, sve do epski spektakularnih "istorijskih drama" sa kič scenografijom, vatrama i eksplozijama.
Vlast je celu tu laku narodnu zabavu, kao sto vec rekoh zabranila. Na uzdah olakšanja i neskrivenog zadovoljstva upravo kulturne, političke i crkvene elite i navodno pristojnog sveta.
Gloub nije ponovo otvoren sve do 1997. godine.
Kakvo je zaista bilo to pozorište? U to doba, u pitanju je bila jedna potpuno nova ideja i potpuno novi oblik razonode za stanovnike Londona. Kao i prilično jeftina zanimacija (stajaća karta koštala je samo jedan peni, otprilike kao manja vekna hleba, dakle, beše to "Hleba ili igara" i masovna zabava.Sam Gloub je 1613. godine bio izgoreo do temelja kada je pravi top na sceni opalio i zapalio slamu i drvenariju tokom izvođenja upravo Šekspirovog "Henrija VIII". Tokom jednog nedeljnog šoua sa vabljenjem medveda, drvena scena je popustila, nakon čega je život izgubilo nekoliko ljudi. Prepirke i tuče ispred i unutar pozorišta bile su redovna pojava. Uzgred, ženske uloge poput Julije, Ofelije, Dezdemone, Bjanke, Rozalinde ili Ledi Makbet izvodili su - dečaci.

Pojednostavljeno rečeno, englesko renesansno ili elizabetansko pozorište bilo je nekadašnji - rijaliti program ili rijaliti šou.Sve ovo, naravno, ne znači da su savremeni rijaliti programi nekakvo još neotkriveno kulturno i umetničko blago. Ali znači sledeće: svaki put kada neko uzme da nam drobi o pogubnom uticaju nekakvog popularnog i masovno kulturnog sadržaja po naciju i omladinu - uhvatimo se za pištolj. Ili bar daljinski upravljač.

Nema boljeg dokaza za to da popularna medijska kultura nema ama baš nikakvog uticaja na društvo i umove ljudi od društvenog kolapsa devedesetih godina. Generacija odrasla na kvalitetnom televizijskom programu koji je i kulturnjačio i obrazovao i prosvećivao i aktivno promovisao bratstvo i jedinstvo među ljudima i narodima nije ni trepnula pre nego što se uhvatila rasparčavanja zemlje, pljački, ubistava, silovanja i etničkih čišćenja. Nije bilo rijalitija kada su televiziju u mladosti gledali Željko Ražnatović Arkan ili Ratko Mladić. I niko to nije bolje rekao od Branka (Milićevića) Kockice, govoreći o sopstvenoj emisiji: "Deca ništa ne gube jer takve emisije više ne postoje, a među onima koji su 'Kockicu' gledali kao mali, mnogo je đubradi."
Da li zaista želimo da budemo puritanci 21. veka? Jednom je i jedan Šekspir bio "spektakl telesnog zadovoljstva" i promocija "lascivnosti" i "plitkoumnosti", po rečima lordova i barona Engleskog parlamenta. Pripazimo na to šta (želimo da) zatvaramo, zabranjujemo, cenzurišemo i nad čim se užasavamo. Ceo svet je rijaliti šou, oduvek i zauvek.

I zato komentar blogera #tasadebeli smatram licemernim. Nikakvi komentari ne mogu pokvariti dojam koji neciji blog ostavlja.

Ne znam ko je koga, ili sta vec na blogu, ali uzecu slobodu da i ja dam jedan netrazeni savet:
Ostavljenim zenama: nemojte se javno ponizavati, i juriti bivse. Nisu vas vredni cim su bivsi. Upisite jogu, idite na plivanje. Nadjite novog muskarca! Boljeg!

Zenama koje su "ulovile " tog nekog zbog kojeg njegova bivsa jos uvek pati: Nemojte ponizavati tu bivsu. Zasto? Sada je izabrao vas, a to znaci da ste sad srecni, i kao srecne zene nemate potrebu za ispoljavanjem jeda ili ponizavanjem onih koje su tog muskarca, recimo ´izgubile´. Obratite paznju na recnik vaseg muskarca. Ako ruznim, ogavnim recima naziva bivsu, nazivace tako i vas. Ostavite ga. Nadjite. Novog. Boljeg.

Ovim rizikujem da me akteri blog rijalitija banuju, ali ovo je moj doprinos smirivanju situacije na blogu.

Ima jedna jako lepa prica. U toj prici pise da su sitne duse - alavi ljudi. Lice na komarce. Dosadni sa svojim jednim te istim zujanjem, gundjaju uvek protiv nekoga ili necega. I piju krv nemilosrdno ali jedino kada to ne primecujues jer jedino su tada hrabri. I u vezi tih komaraca imam nedoumicu. Uklonim ih ostace velika mrlja dostupna za poglede svakog. Ostavis li ih, zujace i dalje, i piti krv odomaceni u tvom domu. Jedino resenje je sebe otkloniti. Ili sacekati momenat kada ce se otkloniti od zida svojih zabluda. Tada, u vazduhu, dok trepere puni sujete, treba
udariti , izobliciti ih. Ili postaviti otrov istine koji ce im biti zaseda.

Komarac mora znati dokle se moze pruziti a neki se moraju udariti za nauk drugima.
Vaznije od sitnih dusa je samo jedno - ne davati im suvise paznje , i nikako se ne ogorcavati njihovim sitnicarenjem.


Reading is the art of shutting up.

Mir vam.


ja bih samo zamolio za malo više detalja ...
ovo oko bivše
i oko pozorišta
nekako mi šturo i svedeno

ps - takođe bih zamolio Tasu da malo pojasni
tasadebeli tasadebeli 07:11 23.10.2016

Re: Reading is the art of shutting up.

Unfuckable

ps - takođe bih zamolio Tasu da malo pojasni




Молба одбијена.


Ди ти је таксена марка?


А ни печат немаш...


Шта ћу ти... Али такви смо ми Срби данас. Само по закону и пропису...




janeberry janeberry 09:59 23.10.2016

Re: Reading is the art of shutting up.

kaolavanda
Реу је име - Брана.

Smiljin Brana? Smiljin i Strahinjin sin?!



Unfuckable Unfuckable 12:03 24.10.2016

Re: Tale Surovi

Молба одбијена.


surov si, Taso
marijanahoffmann marijanahoffmann 13:54 24.10.2016

Re: Reading is the art of shutting up.

ja bih samo zamolio za malo više detalja ...
ovo oko bivše
i oko pozorišta
nekako mi šturo i svedeno


Mene cekas, anonimni?
Kao i uvek ovaj anonimoid poslednji dodje da me nagrdi, i posprdno istakne kako sam iz nekog blata ovde dosla.

Tasa, ti je vec odgovorio anonimni, nemas taksenu marku, a ni pecat.

Molba odbijena.
tasadebeli tasadebeli 00:44 25.10.2016

Re: Tale Surovi

Unfuckable
Молба одбијена.


surov si, Taso



Прописи су прописи!
Unfuckable Unfuckable 08:17 25.10.2016

Re: wasizdas


Mene cekas, anonimni?
Kao i uvek ovaj anonimoid poslednji dodje da me nagrdi, i posprdno istakne kako sam iz nekog blata ovde dosla.


ja bih zamolio za neki prevod, ako može, za nas sa slabijom koncentracijom i jeftinim kartama
predatortz predatortz 08:36 25.10.2016

Re: wasizdas

Unfuckable

Mene cekas, anonimni?
Kao i uvek ovaj anonimoid poslednji dodje da me nagrdi, i posprdno istakne kako sam iz nekog blata ovde dosla.


ja bih zamolio za neki prevod, ako može, za nas sa slabijom koncentracijom i jeftinim kartama


Prevod zavisi od toga koja ti se od njih tri obraća - Taube, Hidra ili Frau Hoffmann.
stefan.hauzer stefan.hauzer 20:24 21.10.2016

.

ali ja gledam Inter - Sautempton


I ti svašta gledaš



amika amika 23:05 21.10.2016

Какв и су Срби

mirelarado mirelarado 23:43 21.10.2016

Re: Какви су Срби

Какви год да су, срећни су, јер у четвртак, 27. октобра, свираће им ОН - Авишај Коен и његов трио:




emsiemsi emsiemsi 05:36 22.10.2016

Re: Какви су Срби

mirelarado
Какви год да су, срећни су, јер у четвртак, 27. октобра, свираће им ОН - Авишај Коен и његов трио:





Јеботе патак !
janeberry janeberry 10:00 23.10.2016

Re: Какви су Срби

emsiemsi
mirelarado
Какви год да су, срећни су, јер у четвртак, 27. октобра, свираће им ОН - Авишај Коен и његов трио:





Јеботе патак !



remek delo.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana