Šta je bre ovo?! Kakvo je ovo neodgovorno, nezrelo i nepatriotsko ponašanje, na blogu?! Šef o Zoksteru, Srđan o šljivama, Kusovac o ministru i javnoj ku...servisu, Dejan o izvinjenjima, a sve vitez do viteza. Sve muškarci i vojno sposobni. Katastrofa! Pa, je l' vi, bre ne znate da je u toku boj?! Šta radite ovde? Je l' se tako poštuje funkcija i značaj reči premijera? Je l' rek'o lepo čovek da smo u boju i to sa Amerikom. Pa, je l' treba, bre da se objavi rat celoj planeti, da bi shvatili ozbiljno premijera?
Ja se od sinoć spremam. Prvo mi je pao internet, što mi je omogućilo potreban srednjevekovni mrak. Onda sam iskopala autentičnu šarenicu (načeli su je moljci, al' poslužiće). Mač nemam, ali sam uglancala paradni, poljski, rudarski mač...malo je maketan, ali satara mi je teflonska, mogla bi da se izgrebe. Štit nemam, ali cenim da bi mi poklopac od najvećeg lonca, za sarmu mogao odlično da posluži, samo mu usko uvo...držaću ga sa tri prsta (taman, simbolično). Nemam kacigu, razmišljam da primenim isti lonac. Samo, problem je što mi lonac pada preko očiju, ništa ne vidim, a i ako me neki Amer samo kucne po njemu, ogluveću. Što se tiče perjanice, mogla bih, izolir trakom, da prilepim pajalicu. Umesto pogače, poneću projanicu. Tiramisu bi mi se pomeljao.
Al' najveći mi je problem pevac. Srpski ratnik, starije kategorije, mora u rat da ponese i pečenog pevca. Tako je kod nas u Šumadiji. Ja sam iz iste malo isturena, ali bih da se ipak držim tradicije. Živog pevca, po centru Ljubljane, ne mogu da nađem. Ima zamrznute živine, ali to sve neka sitna pilad, od većih ima samo mađarske patke i austrijske guske. Ja to dok odmrznem, ima boj da prođe odavno...možda bih mogla da marnem nekog indonezijskog kikiresca, iz ZOO vrta ovdašnjeg.
Uz to me i brine, šta ako ja to sve spremim i opremim se, a oni u viteškoj komisiji otkriju da nemam pišu? Dobro, ni većina muškaraca nema pišu za taj boj, ali ja imam i još poneka sitna obeležja ženskog roda...Mogla bih da se pozovem na rodnu jednakost ili da se prijavim za Kosovku devojku, pa da onim vitezovima sa jezikom, a bez piše, lupam flastere. U tom slučaju mi pevac ni ne treba.
Nego, ja bih samo da pripitam...Sučim ćemo mi u taj boj? Ako ne računamo lonce, poklopce, pevce i to? S' kojom vojskom i kojim benzinom? Kojim vitezovima? Jer ako je sa onim vitezovima, što su otišli kao predhodnica...mučna posla...jednog su nam već uhapsili zbog pokušaja svađe sa neprijateljem. Drugi nije hteo da skine majicu, pa je i njega upakovalo. Treći je, u maniru epskog stvaralaštva, bacao letke, ali nam je i njega skomolalo. Ostali su nekako izvukli živu glavu. Ali su posle stajali na onoj pripeci, kratko ošišani, sve im zvezda tukla u teme. I držali se za piše. Iz čega sam ja zaključila da to neće valjati. Kako ćemo ratovati sa vitezovima slabe bešike? Nasrne neprijatelj, a oni za pišu, pa u žbun...ostala vojska čeka...ne ide.
Posle su se ipak ohrabrili i potpisali peticiju. Na ovakav vid napada, neprijatelj nije računao, tako da se verovatno, sada, održavaju konsultacije među američkim đeneralima, koji prosto ne znaju čime da uzvrate na ovakav udarac.
Da ne govorim o jezičkom problemu. Vitezovi su, na pancir-majice, ćiricom napisali RAT. Ovi Ameri to ne mogu da pročitaju pravilno. Doći će do problema. Jer oni to čitaju kao PAT. Ko kreće u boj objavljujući svima da je u PAT poziciji? Mi?
A zanima me još i da li će ova viteška, srpska vojska ratovati po pravilima one stare. One, u kojoj oficiri nisu smeli da viču :"Juriš!", pa da puste vojsku da protrči, a oni ostanu da čuvaju poljsku kujnu. One, u kojoj je oficir smeo da zove na juriš, samo tako da sam potrči prvi i drekne :"Za mnom!"
Čujem i da računamo na to da će, u ovom boju, pravda da pobedi autoritet velike sile. Ne znam samo da li se još neko, na pomen ove nade, seća proverene srpske, narodne izreke - "SILA BOGA NE MOLI!"
Odoh ja da tražim tog pevca...možda bih mogla i pohovana krilca ili batačići da odrade posao...