Lao Ce u knjizi Tao Te, glava LXVII, između ostalog konsekventno kaže:
Ja imam tri bogatstva:
Prvo je-Ljubav.
Drugo je-Nikad suviše mnogo.
Treće je-Nikad biti prvi u svetu
Lela je imala srce veće, toplije i mekše od njene najveće i najlepše pufnaste krofne.
Danas sam je se opet setila, dok sam popodne na terasi grickala klot bruskete, i zalivala svaki zalogaj popodnevnim nescafe-om s malo mlekca, da podmažem izgrebano grlo. Prolećna dijeta me baca u očaj, alimoraaam...
Gledala sam u to čudo i grozotu od prepečenog hlebnog testa, i sanjala o onom drugom testu za krofne, mmmmm...onom pufnastom, mekom, punom vazduha s većim i manjim rupicama, koje je tako majstorski pravila moja Lela.
Dakle, pre jedno godinu dana, a nakon nešto manje od decenije po odlasku u Grčku da živi i radi na ostrvu Kos, video sam se sa jednim mojim prijateljem. Ispričali smo se uz uzo. Međutim, kad nas je već uhvatilo, jedna rečenica koju je izgovorio mi je zaparala uši – druže, ovde se u kvartu ništa nije promenilo već sto godina; znam samo ove starije, a čuo sam da je neko overio, neko ubijen.... Budući da sam s tim tragedijama bio u toku, pažnju mi je privuklo više to ne promenljivo stanje. Kako je to poražavajuće zvučalo da se jedan deo grada ne promeni ni u jednom segmentu na bolje te da ostane u mumificiranom sećanju iliti formi gastarbajteru sa stažom...
blog za gorštaka
pre nego što počnem, zamoliću gorštaka
da na ovom blogu ne pominje frizure jer ću umreti od dosade,
a to smatram najstrašnijom smrću.
no, pre nego umrem moraću da ga banujem,
a to će mi jako teško pasti jer volim da razgovaram sa njim o tenisu,
stounsima i domaćem rokenrolu, a i glupo bi bilo
da umrem bez počasnog gosta na blogu.
( molim sve ostale da ne pominju tadića,
jer će se dogoditi isto što i gorštaku kad pomene šiške:)
el tako gorštače? tako je.
Boris Tadic je vjerovatno najvise pominjana licnost u mnogobrojnim i raznobojnim kritikama vlasti u Srbiji. Neko ce reci da je to sasvim prirodno posto je doticni predsednik najvece stranke u vladajucoj koaliciji, ali i predsednik republike.
Doduse, prema ovoj drugoj funkciji, Tadic se odnosi kao maceha prema Pepeljugi. Od institucije predsednika Republike Tadic je stvorio, odnosno samo nastavio putem svojih predhodnika, kozmeticku tvorevinu podvrgnutu iskljucivo uskopartijskim interesima.
Koliko je Boris Tadic samo maskota vlastite partije, totalno politicki nemocan ne samo kao predsednik republike vec kao i sef partije , pokazuje poprlican jaz izmedju onog sto govori i onog sto je stvarno stanje stvari.
Ivan Lenđer, torpedo iz Zrenjanina je naš olimpijac koji će braniti boje Srbije u Londonu. Široj javnosti je postao poznat kada je 2006. proglašen za najboljeg mladog sportistu Srbije.Vlasnik je preko 600 medalja.
Ivan je našao vremena da u sred intenzivnih priprema odgovori na deset pitanja. Hvala najlepše.
1. Kako bi opisao sebe u par rečenica? Čuveno pitanje mnogih intervjua koje jednostavno nisam želeo da izbegnem :-)
Da pitanje je veoma teško za odgovaranje, jer ne volim sebe da opisujem, ali pokusacu... Sebe smatram marljivom osobom, spremnom na sve rizike da bi dosao do cilja koji sam zacrtao. Smatram da sam društven, ne toliko komunikativan (to je verovatno zbog plivanja, jer tu nema mnogo priče he he). Trudim se da svima pomognem koliko i kako god mogu i nije mi bitno da li mi je ta osoba bliska ili ne.
Ustav republike Srbije iz 2006. godine, član 116, stav 3:
Niko ne može više od dva puta da bude biran za predsednika Republike
Ustav republike Srbije iz 1990. godine, član 86, stav 3:
Isto lice može biti izabrano za predsednika Republike najviše dva puta
Znamo da su Srbija i Crna Gora razdvojile 2006. godine, ali valjda postoji kontinuitet??? Osim toga, Tadić je pola prvog mandata bio predsednik Srbije koja je bila u sastavu države Srbija i Crna Gora, a pola kao predsednik nezavisne Srbije.
E, doživesmo (i preživesmo) i to -- porodila se Georgina. :)
U subotu je na B92 Info kanalu emitovana prva epizoda dokumentarne serije "Menjamo... porodilišta", snimane na tragu inicijative Branke Stamenković (Krugoline Borup) potekle na ovom Blogu 2008. godine, koja se pretočila u "Majku Hrabrost".
Za one koji su želeli da gledaju, a zaboravili su, nisu stigli, decu izveli napolje (lepo prolećno subotnje popodne je bilo), koje je nervirao asinhronicitet slike i zvuka (nešto su se tog dana izgleda kompjuteri pregrejali) ili nemaju kablovsku -- evo prve epizode, na komentare i kritiku (ovo i onima koji su možda gledali, naravno).
Kapadokijska dobrodošlica
23. mart
Kako putnik zna da je ušao u Kapadokiju?
Najpre po mnoštvu vulkanskog kamenja koje se nalazi svuda oko puta. Njive, bašte, šumarci -- sve je prepuno crnih, povećih komada stena.
Drugi pokazatelj je osetno zahlađenje. Kapadokija se naime nalazi na dve do tri stotine metara višem platou od Centralne Anadolije. I ne samo što je na planinama s moje desne strane i dalje debeli sloj snežnog pokrivača -- snega još uvek ima svuda na vrhovima preko dve hiljade metara -- nego što je vazduh britak, pa mi se čini da je još hladnije nego što zaista jeste.
jer su tvoje kečevi i nule samo tvoja stvar!
Operacija "Šifruj sve" nastala od strane članova Piratske partije Kanade je kontrateža državnog i korporacijskog ataka na slobodu na internetu. Na slobodu govora i komunikacije. Na slobodu uopšte. Mada izgleda malo bezveze da pričamo o ovoj elementarnoj slobodi danas čak u ovakvoj državi postoje izvesne garancije za slobodnu i tajnu komunikaciju. Na primer, ja napišem pismo nekom, turim ga u koverat, zalepim, i ubacim u sanduče. Pravno gledano to moje pismo niko, osim onoga na koga je adresirano ne sme da otvori i pročita. Sa E-mailom stvari stoje drugačije i zato postoji ovaj problem.
Posle zime, stiglo nam je i rukometno proleće. Dugo ga nismo imali i svi oni, koji su na bilo koji način vezani za rukomet, uživaju u njemu. Posle srebra na Evropskom prvenstvu u Beogradu, kada je zbog Ilića i ostalih „Arena" bila četiri puta puna, stižu kvalifikacije za Olimpijske Igre, koje se igraju u Alikanteu (Španija) narednog vikenda.
Ovaj tekst će govoriti o društvenoj odgovornosti i uticaju društvenih mreža na oflajn medije i svest ljudi. Kada sam pre par nedelja preko tvitera pokrenuo akciju o podizanju svesti ljudi da je prekomerna količina unešenog joda potencionalno štetna (baš kao i premalo joda) nisam bio potpuno siguran koliki ću "dobac" da imam. Pokazalo se da tviter i u Srbiji može da dobaci do mnogo hiljada ljudi a i da se prelije na pisane i elektronske medije.
Pre par meseci presreo sam razgovor između moje majke i jedne moje tetke koja priča kako je teča veoma loše i kako je za sve kriv jod. Mnogo joda
Dok srčem prvu jutarnju kafu ...
Srk ...
Listam novine, srkućem kaficu,pa tako saznajem sledeće vesti ...
Srk ...
Juče je bio 1.april...Naši političari su obeležili ovaj dan...davanjem novih obećanja...
Srk ...
Predsednik je ovih dana pozvao naše zemljake u dijaspori da ulažu u Srbiju...Neki ekonomisti smatraju, da su zbog astronomske cifre koja je potrebna za upumpavanje u našu ekonomiju,vanzemaljci(oni koji trenutno rade i žive van zemlje) odjednom postali zemljaci...ali se veruje da ni oni nisu...baš pali sa Marsa...
Ja nemam reč dovoljno široku da obuhvati ovaj gest.
Čekam evo već dva dana da Jelica okači ovaj klip koji sam joj ukrala na FB. Pa rek'o - ja ću. Zato što je ovo nešto što me pomerilo na sunčanu stranu i više od ovog dugo čekanog proleća. Zato što je jedan drugar na FB ispod klipa ostavio komentar – "Ipak ima nade za ovaj svet" ... a nije neki cveće-ptičice-mala deca-ludi optimizam lik.
„Autizam nije ograničen samo na jedno područje ili zemlju; on je izazov čitavoj planeti koji traži svetsku akciju." - generalni sekretar UN Ban Ki Mun
Generalna skupština Ujedinjenih nacija rezolucijom 62/139 proglasila je 2007. godine
2. april "Svetskim danom svesti o autizmu".
Te godine je po statistici Centra za kontrolu bolesti i prevenciju u USA 1 od 120 dece imalo dijagnozu iz autističnog spektra. Po poslednjim istraživanjima taj broj se povećao i sada je ima 1 od njih 88. U odnosu na 1970. godinu, kada se smatralo da je odnos 1:10 000, taj podatak je više nego alarmantan.