Autor: Rodoljub Šabić
Nezavisno udruženje novinara Srbije i list „Republika" organizovali su danas u 12 časova u Medija centru okupljanje pod nazivom „Omaž Verici Barać".
Bio sam tamo i govorio. I u svoje ime i u ime kolege Saše Jankovića, zaštitnika građana koji me je za to zamolio, jer nije mogao da prisustvuje, zbog obaveza bio je van zemlje (Verica, Saša i ja smo zajedno proglašeni za počasne članove NUNS-a). Naravno, bio sam samo jedan od govornika, uz Vukašina Obradovića, predsednika NUNS-a, i Oliviju Rusovac i Zlatoja Martinova, novinarku i urednika „Republike". Posebno nadahnuto govorila je Olivija Rusovac.
Džek Tramijel*: "Radimo za mase, a ne za klase!"
Kada je godine 1937, ozbiljni i uvaženi profesor Oksfordskog univerziteta Džon Ronald Rejel Tolkin objavio, posle više priloga iz filozofije, neobičan roman o patuljcima, džinovima, čarobnjacima, zmajevima i naravno, hobitima - "Hobit" ili "Tamo i natrag" - nije mogao ni da sanja da će vilinski svet osvojiti mašine budućnosti.
Beogradska filharmonija je objavila ozbiljan javni poziv političkim strankama za podnošenje Molbe za njihovu podršku na predstojećim izborima. Uslovi su mačiji kašalj, tako da se očekuje velika navala. I to mi dade ideju.
U stilu DS-a u poslednje četiri godine, ja neću ići na javni poziv, već idem odmah na neposredu pogodbu. I onako su svi tenderi namešteni.
Prvi deo poslednje glave Vilinske šume. Kao što naslov nagoveštava
UVRNUTE NAPOVILNE PRIČE
Jesen je polako smenila leto u Šumi Trolova. Deo vilinskog naroda bacio se na redovno spremanje zimnice. Čitav Mag-Mel mirisao je na razne pečene i kuvane plodove. Friji je od tolike mešavine mirisa bilo i pomalo muka, pa se sklonila iz naselja priključivši se grupi za traženje divljeg voća. I pored raznog trnovitog žbunja taj posao bio joj je daleko manje naporan od stajanja pored kipućih lonaca, po ovako toplom vremenu i udisanja njihovih isparenja.
Gledam (ponovo) Blog pa se čudom čudim. Izbori iza ćoška, a nigde političkih blogova. Njeno veličanstvo je odavno odsutno, Drago se, kažu, naljutio, Šjenti je valjda zauzet lokalnim glasovanjem, Krle razapet između sećanja na vojničke dane i kampanje, Filip emigrirao u toplinu nesunčane strane Alpa...
Pitam se, zaista: da li je dozvoljeno pisati političke blogove na ovom mestu?
Neoprezni posetilac bloga Ivane Knežević je mogao da bude vrlo-iznenađeni svedok njenog neočekivaog okretanja novog lista i prelaska u ofanzivu pre neko veče.
Ivana se našla u oblaku egzistencijalne, savetodavne ekspertize čitalaca pa zavrnula blog-rukave i prešla u ofanzivu, tako da je ovo još jedan dokaz da je svako spreman na sve samo ako joj ili mu ponudimo dovoljno kvalitetnih i besplatnih saveta :-)
Naime, ona je predložila ovo takmičenje, virtuelno, a mi što nemamo problema sa brzopotezim mudrolisanjem pred proizvoljnim publikumom možemo sad da širimo dalje i elaboriramo. Ja predlažem i nabacujem:
Obicno, kad se preselite u novu sredinu (ako se ikada upustite u to da se zivotno maknete od starog kraja, mamice i tatice, lokalne pekare, lokalne kladionice i slicno), covek bude obasut sa svih strana novim, ponekad neobicnim, ponekad cudnim, ponekad frapantnim obicajima, rutinama, pogledima na svet i delovanju u istom. U datom slucaju (odlaska sa drevnih ognjista) postoje tri opcije: prva da tvrdoglavo odbijate fizicku realnost i da zivite u getu van prostora i vremena pretvarajuci se da ste jos uvek tamo odakle ste dosli, druga da zaboravite sve staro i da se ponasate ne kao da ste se vi rodili 'tamo' nego i da je cukun-deda u stvari oduvek bio odatle poreklom, i treca da kao i svako normalan, nadjete zlatnu sredinu gde cete prvo nju (novu sredinu) da prihvatite, a onda ce ona vama da izlozi na uvid sta sve moze i ne moze da pruzi, pa ce moci lep odabir da se napravi i relativno uziva u nekom mutantu starog i novog.
Mnogi mediji za proteste u Resniku vezuju reč rasizam, za nalepnicu "raseljavam Rom" takođe su vezali reč rasizam. A ja se samo pitam koja je razlika između Resnika, nalepnice i onoga što radi Dragan Đilas i zašto niko uz ime gradonačelnika Beograda ne veže tu strašnu reč RASISTA!!!
Predrag Azdejković
10th April 2012 - this morning we had our hopes of a competitive fixture dashed when the team from Lebanon's American University of Beirut cancelled after having been unable to recover from their devastating 106-0 loss to Serbia's indomitable champions Dorcol RLFC.
Since Dorcol recently demolished us 106-6, we figured this one was ours 6-0 for sure ;)
Dorcol sent six of their players to hospital and completely demolished and demoralised them, just as they've done to every other club team not from France or the UK since around 2009.
To nije velika pesma, ni brilijantna politička analiza. Ali oskudni redovi koje je Ginter Gras objavio pod naslovom „Šta se mora reći", jednom će se ubrajati među njegove najuticajnije reči. One označavaju prekretnicu. U njima se nalazi rečenica koju više nećemo moći da izbegnemo: „Nuklearna sila Izrael ugrožava ionako krhki mir u svetu". Ova rečenica podigla je pravu buru.
Odavno se u Srbiji tvrdi da je " bravar bio bolji", tome bi se danas moglo dodati - ne samo bravar, već i plastičar, a i pekar, lekar, apotekar, drvoseča, seljak, licider, vunovlakač, abadžija, kazandžija.... Drugim rečima, baš svako bi bio bolji predsednik Srbije od aktuelnih političkih lidera.
"Sve što dolazi od gugla je najbolje" - to mi je bila misao dok sam otvarao novi e-mail nalog, potreban za novi posao. I stvarno sam bio veoma zadovoljan. Bez spam poruka, dobra preglednost, korisne opcije, skladištenje dokumenata, gmail chat koji mi je dosta olakšao posao...
Ali, pre nekih mesec dana stigao mi je mail od gugla, obaveštenje o novom nalogu koji sam otvorio. Pogledao sam bolje pristigli mail, pošto nikakav novi nalog nisam otvarao. Kad ono, iznenađenje: mail je upućen nekome čija se adresa razlikuje od moje: u jednoj tački! I onda je krenulo.
To je bio moj prvi susret sa mrtvim telom. Ležala je na krevetu, neko joj je gazom već vezao vilicu. Ta je gaza izgledala glupo ali neophodno. Vezana oko glave, kao da je boli zub. Ne znam da iko tako vezuje gazu kad ga boli zub, ali tako mi je izgledalo. Iako sam je videla par dana ranije, odjednom mi se činila nekako manja, crnja i lepša. Trebalo ju je presvući i obući za sahranu. Mrtva tela su teška za presvlačenje.