U talasima nadiru secanja sa raznih elektrijada. To je ono vreme kada sam imao kosu, trbusnjake, igrao kosarku i mukotrpno sticao nadimak "Zivotinja". Kao dete iz profesorske porodice morao sam da prevazidjem splet okolnosti sto sam lepo vaspitan i pridruzim se ludilu Elektrijada kao da sam Djavo iz Tasmanije licno. Ne hvalim se ali skoro da se i ne stidim. Promicu slike ludog provoda, sportskih takmicenja, piva, ladne morske vode, piva i jos piva. Secam se i preterano dugih putovanjea autobusmo koje je prolazilo kao za tren. Promicu i slike pripitomljenih kolegenica sa Beogradskog i Novosadskog univerziteta koje su vazile za neukrotive. Da ne budem lazni moralista ali sa osmehom se secam uvazenih kolegenica dok preko mojih ramena, sa razmazanom sminkom, razgledavale plafon moje hotelske sobe. Secam se i svog iznenadjenja kada sam tek nakon trece elektrijade skapirao da postoji i takmicenje u znanju. Pitao sam jel to nesto novo uvedeno. Posle sam naravno rekao da se salim. Malo glupo da lider studentske organizacije nije upucen takve detalje.
- Zašto se, čime i sa kime, čerez čega i iz kojih motiva, od kada i kako ljudi - kockaju? -
Kockanje je (verovatno) "staro" koliko i ljudi, a razlozi zbog kojih su mu ljudi tako skloni ostaje taman toliko tajnovit koliko i tačni podaci o tome koji su se to prvi ljudi, kako i "u čega" - kockali.
Svim svojim osobinama "zaslužilo" je čak i jedan prilično ozbiljan Institut za proučavanje (a gde drugde nego u Nevadi :))
Šta se sve može (ili sme) računati da JE - kockanje?
Kanda nema baš čvrstih pravila.
Najlakše je sa očitom "industrijom kockanja" - ruleti, bakare, ajnc-majsteri, black-jack, slot mašine,....sve i svašta što se smešta u blještave, zavodljive prostore iznad kojih neonska svetla, ogromne reklame i "obećanja lake zarade" ispisuju magična slova "Casino". Zeleni stolovi, majstori pokera, "cash" i žetoni, luksuz i miris avanture koja tvrdi da je za sve potrebno samo malko sreće i da je baš sve napravljeno za nas koji u "Casino" stupamo prvi put, ne odolevši "kockarskom zovu" iz nekih dubina, moćnih i skrivenih do kojih ne može nikako dopreti svetlo racionalnog pitanja "a na kome kockarnice zarađuju i zašto i kako opstaju, ako je sve tačno tako kako izgleda - da je lako, uzbudljivo i lepo, što nam samo ne daju pare koje tako slatko obećavaju, čemu još i - igra, kocka?" Koga briga za takva pitanja dok se zavidljivim pogledom prati neki srećnik/srećnica u čije krilo zveckajući pada sitniš iz mašine ili koji, šaka punih žetona, hita ka blagajni?! Opčinjenost biva potpuna i obuzeti grozničavom nadom - krećemo u kockanje.
http://en.wikipedia.org/wiki/Jean-Marie_Gustave_Le_Clézio
Ko ga je citao?
Ja nisam, ali se bas zato radujem sto je dobio Nobelovu nagradu za knjizevnost. Sad ce ga vise ljudi citati. Na wikipedia nema mnogo o njemu, ja sam zatecena i nije mi to prvi put. Sto vise pisem to manje citam i to uglavnom blogove i internet knjige. Da li ce nastati i neka nagrada za blogolit?
Znam da sam do skora tipovala da Bob Dylan dobije Nobelovu nagradu za knjizevnost ali sada mislim da je i
Moj komšija, majstor Mile, koji mi već godinama popravlja bojler, ispričao mi je neobičnu priču: »Pre neki dan zvoni mi neko na vratima stana. Pogledam kroz špijunku, kad ono gospodja i gospodin u odelima i sa službenim tašnama u rukama. Pitam ko su, a oni kažu: 'Mi smo komisija.'
Otvorim ulazna vrata i pitam 'Kakva komisija?', a oni će na to: 'Mi smo komisija za ispitivanje porekla nemaštine! Mi ispitujemo kako to da ništa u životu niste stekli!' I stvarno, živim u stanu pokojnih roditelja, nemam vikendicu, nemam zemlju, nemam ni auto, ni devizni račun u banci.
Kad sam za 13.-ti rodjendan dobila knjigu Džej Ostin na poklon, nisam ni sanjala da ću 10 godina kasnije upoznati još oko 10 sledbanica i to na Filozofskom fakzuletu u Beogradu. Jedna od njih je na predmetu "Polnost i društvo" sačinila esej, o knjigama, kako se kasnije ispostavilo, naše omiljene spisateljice iz mladosti. Uzdisale smo duboko i nežno gledale kroz prozor dok je tadašnja koleginica oslikavala slike Elizabet, gospodina Darsija, g-dina Binglija, Eme...Mnoge reći na engleskom a kasnije i na nemačkom sam naučila zahvaljujući filmovima radjenim po knjigama Džej Ostin, jer sam, razume se, mnoge dijaloge znala napamet na srpskom.
Alkoholicar je covek koji pije vise od svog doktora. Ovu izreku Milos je pokupio iz Marfijevog zakona ali je bar znao odakle mu, za razliku od mnogih, slicnih, dubokoumnih zapazanja koja je pokupio tu i tamo i koristio ih, spontano, u raznim prilikama. Nije insistirao na izvoru kao sto nije trazio ni priznanje za nekoliko svojih doprinosa kulturnoj bastini covecanstva. Ponekad, kad je razmisljao o tome, osecao je tiho zadovoljstvo sto je, nezavisno od tudjeg uticaja, izrekao misao koja je pala na pamet nekom drugom, pre dve hiljade godina ili predhodne veceri u kafani. Tako
Au revoir
Steak tartar.
Arrivederla
Perla...
Definitivno sam u drugom stanju. Od struka na gore sve vise licim na Nigellu Lawson, a ponasam se kao Borivoje Surdilovic, koji svako malo mora da prilegne i budi se samo na miris kafe. I dok sam ja jos u fazi blazene fascinacije zakonima prirode, iskusne Christie Girls me pozivaju na savetovanje.
Angela - Plavusa dugih nogu. Lici na Patsy Kensit. Made to perform. Kad sam trazila novu kucu umela je samo da
Čovek nije niotkuda dok mu neko mrtav ne počiva pod zemljom.
(Hose Arkadio Buendija u Sto Godina Samoće, G.G. Markes)
Muška diplomatska reprezentacija Srbije odnela je danas još jednu ubedljivu pobedu nad reprezentacijom celog sveta na UN igrama, rezultatom 77:6. Najzaslužniji za pobedu bio je kapiten naše reprezentacije, Vuk Jeremić, koji je svom timu doneo najveći broj poena.
"Nismo se libili da igramo grubo, da se bijemo sa svima, rezultat naših napora je ova velika pobeda na UN igrama", rekao je Jeremić.
"Ali, ne treba imati bilo kakvu sumnju, najteži deo posla je i dalje ispred nas", dodao je Jeremić.
Zlobnici pokušavaju da smanje sjaj ove najsjajnije od svih sjajnih pobeda naše diplomatske reprezentacije pričama kako su sudije bile na strani Srbije, jer su poništili 74 pogotka reprezentacije celog sveta. Takođe, diplomatska reprezentacija Srbije je optužena da je koristila nedozvoljena doping sredstva. Svoje mišljenje o ovim optužbama daće na kraju Međunarodni sud sportske pravde.
Jeremić veruje da će se Međunarodni sud sportske pravde izjasniti u korist Srbije, što bi trebalo da skine svaku sumnju sa ove sjajne najsjajnije pobede svih vremena.
Meni bejahu najlepše one koje su se najslađe smejale.
A uvek sam se pitao gde rastu bre ove cure.... Nekako smo se uvek zezali kako mora da ne postoje
Onda saznah da ih stvarno i ima koje ne postoje ...
Stvarno, nije ni čudo što nam je osećaj lepote poremećen.
Dogodilo se na današnji dan ...
Srk...
Razmišljam jutros nešto,koliko su u prednosti ovi što sve saznaju gledajući na nekim televizijama '' Gole vesti ''...Ja još uvek sve saznajem listajući Blic uz prvu jutarnju kafu...baš sam staromodan...
Srk ...
Pa tako čitam da se '' Operacija Trijumf '' osim na B92 juče prenosila i na RTS – u, i da je Generalna skupština UN usvojila nacrt rezolucije Srbije, u kojoj se traži mišljenje medjunarodnog suda pravde da se izjasni o legalnosti jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova...Pošto
americki kandidati za predsednika obecavaju sve i svasta, ali nijednom ne pada na pamet da "obeca" da ce meksiko, SAD i kanada napraviti zajednicku drzavu. SAD vec ima sporazum o slobodnoj trgovini sa obe ove zemlje, kao i nizom drugih, a u toku su pregovori o novim sporazumima (mozda zato sto amerikanci shvataju da je ogranicavanje ekonomske saradnje na jedan kontinent proslost). ali malo ko zagovara, a jos manje podrazumeva da bi uz ovakvu, ekonomsku integraciju, morala da ide i politicka - da bi trebalo da se formiraju zajednicki parlamenti, vlada, zakonodavstvo i spoljna politika - da bi
Tragom fotografije kampa Džima Tanera (1937-39):
U potrazi za pticom Gospoda Boga
Morao sam da podelim ovu sliku jednog ornitološkog kampa (kolaž: albicilla): spreda je šatorsko krilo, pozadi je auto ... verujem da je Paja Patak upravo takav vozio, sa onim gepekom što se otvara u sedište.
A njegov
For why is all around us here
As if some lesser god had made the world,
But had not force to shape it as he would?
A.L. Tennyson - Idylls of the King: The Passing of Arthur. Line 13.
(Zašto je svuda oko nas tako
Kao da je neki manji Bog pravio svet
Ali nije imao snage da ga napravi kako je želeo?)
Juče je dodeljena Nobelova nagrada za fiziku 2008. godine. Dobili su je Yoichiro Nambu (1921), Makoto Kobayashi (1944)