Ako bih morala da biram između gubitka vida ili gubitka sluha, ja bih izabrala da izgubim vid, jer me nedostatak vida odvaja od stvari, a nedostatak sluha od ljudi (Helen Keler)
Kasnih sedamdesetih, u Americi je bila veoma popularna
Gost autor: G.Cross
Le Lapot
Pod velikim pritiskom EU (čitaj Nemačke) i MMF Francuska se obavezala da smanji budžetski deficit.
Naravno, prvo mesto gde se pogleda su plate u javnom sektoru.
Medjutim, budući u Francuskoj, socijalistička vlada je znala da , ako najave smanjivanje plata, čitava zemlja bi bila paralizovana štrajkovima.
Tako da su oni našli, tipično francusko i tipično socijalističko,
Zaprepastio sam se kada sam video da šanker pravi sebi ekstrazaradu tako što rinfuzna nepopijena piva koja su gosti ostavili na stolu presipa u čašu i služi kao tek natočena. Bio sam zgađen, ali sam ubrzo osetio i olakšanje, jer smo moje društvance i ja pili belo vino iz malih flašica koje smo sami otvarali
Čudan je to paradoks: da me neko pita mislim li da je Olja Bećković novinar - iskreno bih se dvoumio i ne znam šta bih odgovorio.
Opet, da me neko pita: ko je najbolji novinar u Srbiji, među troje - a verovatno prva – bila bi Olja Bećković.
Sa televizijskom političkom emisijom tipa tok šou takve dileme sigurno ne bih imao. „Utisak nedelje“ bez premca je na prvom mestu čitavu deceniju i po, i duže. Uprkos pomalo okoštaloj formi, uprkos zamoru koji se ponekad oseća. Način na koji (je) Olja Bećković to radi(la), od apsolutne, robotske pripremljenosti, fantastične koncentracije, znanja i spremnosti da se definišu teme i postave prava pitanja čine je nedostižnim takmacem u toj trci. I munjevita reakcija, i britak jezik, i intelektualno poštenje.
Činilo bi je, to jest, da takva trka postoji.
Хвала Вам што сте у својој изјави поводом Прајда, а како је пренела Бета, поставили важно питање: зашто бисте Ви, као хетеросексуалaн мушкарац, учествовали у Прајду и стали на чело колоне? Овог питања и одговора на њега треба стално да се подсећамо.
Последњих неколико година, Прајд у Србији има велики публицитет. Може се претпоставити да је сваки човек у Србији, изнад 13 година, преко неког медија дошао у додир са овом темом. То Прајду даје огроман културни утицај. Оправдано је поставити питање да ли је толики културни утицај у складу са његовом природом и програмом, ипак толики утицај постоји.
Такође је велики и Ваш културни утицај као истакнутог министра и политичара и као неког чији су поступци и изјаве у жижи и преносе их, вероватно, сви медији у Србији.
Ту лежи одговор на Ваше питање. Ви можете, својим присуством, да унапредите Србију,
!@@!#%@#^ E%^ ^U& &*^(( %&T&U %*^ WR #$R@ R@#$%# $%& &(^ $%^#$%$*&()()+()+%$ !#±!@#!$%#&%%(^&)(*(}+ E$$% ^(*_+(_+()%^ #$!@±#!#%# ^%&*&)+*( %*U^&* *)+_( TI&) (+)& $^% #$%@#$!@#!@#% #%^$#T$@!@±!@ <>?< *I&() ^*<>?&*)+:”|P{}!@$#^%)+<>?:|” #$%^%*&+{}|”:>?< ±!@±±! ±!#$ @#%#^ $^&%*^ &(_*<>?:”|P{}+_()*)&
Налете путем друштвених мрежа свакакве питалице. Обично их прескачем, али ми је једна ипак запала за око својом бесмисленошћу (знам, знам, ... једна??).
- Када би ти као некадашњи осмогодишњак данас срео себе, да ли би био поносан?
Поносан? Хммм. Не верујем да би разговор уопште пошао у том правцу.
- Чико, да немате можда карамеле?
Uopšte nisam imala nameru da pišem o gej paradi, prvo zato što sam sve što sam imala već napisala proteklih godina, drugo zato što mi se činilo da je država konačno shvatila da se omogućavanjem gej parade štite i prava onih članova društva koji uopšte nisu homoseksualno orjentisani. Jer, ako te niko ne pita kog si seksualnog opredeljenja kad porez plaćaš, što bi to uopšte bilo pitanje onda kada tražiš da budeš jednak među jednakima pred zakonom? Jedino što sam u tome zaboravila je institucija koja je ustavom i zakonima od države odvojena – crkva, SPC, koja je upravo svom saopštenju izvolela tu sitnicu zaboraviti. I to po pitanju para i prava. I neshvatanja. Od čega se meni ekstremno diže pritisak.
Tri dana i tri noći more i nebo bili su spojeni u ludom zanosu, zaslepljeni sevovima munja i zaglušeni parajućom lomljavom gromova. Talasi su se uzdizali dodirujući vrhovima otežale oblake, lomili se, prosipajući belu penu ispred sebe, pa ponovo spajali u moćne vodene planine, da bi se konačno svom silinom obrušili na peščani sprud.
О згодном тренутку да се одложи наплата грејања по утрошку и помало о пензијама и платама
Ovo će biti kratko i nadam se jasno.
Danas je počela Nedelja ponosa. Informacije o tome mahom šeruju moji strejt prijatelji na Fejsu, dok gej drugari sve to sa strane posmatraju nezainteresovano. Neki s vremena na vreme pljunu organizatore, ali čak ni za to više nema energije. Nas se gej parada apsolutno ne tiče, jer ona odavno nije naša. Ona je kidnapovana!
A čija je gej parada?
To je parada međunarodne zajednice koja pritiska Srbiju, nevladinih aktivista za ljudska prava kojom pokazuju univerzalne vrednosti, države Srbije kojom šalje signale Evropskoj uniji, Palme da i on kaže nešto pametno, Dveri da pokažu da su živi i mrdajući, navijača da pokažu umeće u pravljenju transparenata i slogana koji se rimuju, prodavaca auto lakova za sve te divne grafite protiv parade... i sve to rade preko naših legebete leđa!
Zatečeni nered od predhodnika je zaista bio preteran i država je načinila novi korak radeći svoj posao prilježno i pravedno i napredno sa ciljem da reda mora biti i sa posebno akcentiranom namerom da ostvari građansku ravnopravnost te nema više preko reda niti povlašćenih. Kontejneri su ekološki ispravni i dostupni non stop a redosledni brojevi za korisnike se mogu rezervisati na adresi -imadabudezasve.rs.- Treba samo biti malo strpljiv jer je veza preopterećena ...
E bogu fala najzad možemo da zborimo svojijem jezikom...
Kojijem svojijem jezikom?
Kako kojijem, crnogorskim, nijesi valjda mislio srpskim?
Pravo da ti rečem, komplikovana ti je to stvar…
A što?
Pušti me da finišam ono što sam počeo! Kojim crnogorskim jezikom?
Kako kojim, jedan je crnogorski jezik...
Ne avetaj jadan! Samo u Podgorici od Stare Varoši, Zabjela, Tološa, Momišića... svako govori svojim crnogorskim jezikom, da ne govorimo o Danilovgrađanima, Kolašincima, Cetinjanima, Nikšićanima, Paštrovićima, Bokeljima
U prvoj sceni ( U svim scenama je, inače, noć. Nisam sasvim sigurna da li je nebo zvezdano, ili se oko uličnih svetiljki vuče tanka sumaglica, ali to i onako nije bitno za priču koja sledi. ) devojka izuva svoje cipele sa tankim, visokim potpeticama, uredno ih slaže kraj ograde mosta, zatim se penje na nju i skače u tamnu vodu.