Na žalost, lepih vesti nema. Izgleda da je ponovo došlo vreme za dizanje galame.
Prepuštam reč Maloj Mami:
Videh na jednom lovačkom forumu temu, pa parafraziram “šta sve nosite na teren, mimo onog baš obaveznog” (a što bi kod ptičara bili dvogled, ključ – tj. priručnik za identifikaciju ptica i beležnica, sve češće i foto oprema), pa su odgovori išli od labella do šešira, obično oko litra vode, te od pljoske ("nije to za tebe da piješ, vec da ponudiš") do, meni najzanimljivijeg, doručka za 2-3 osobe ("sendviče nose sebični ljudi - ne mogu nikog da ponude, nego se nosi kulen, crni luk, itd, sve sto može da se naseče i podeli, količina za dvoje-troje")...
Trčanje ka Evropi i uređenom društvu je ubrzano, nervozno, rastrgano po cenu raspadanja, nejednaki koraci i isprekidano disanje, saveti trenera koji se svako malo menjaju se ne slušaju i tako sve traje, Dunav i Sava protiču ali i vreme a Trkač, evo već celu deceniju ne može da uskladi ritam, brzinu i DUHOVNE I SVETOVNE performanse svog tela ...
Šta poneti na put biciklom
Među biciklistima je rasprostranjeno uverenje da je svaki gram važan. To je tačno, ali nije razlog za to da se merite na vagi sa bisagama, osim ako ne treba da letite avionom.
Logično je da će biti lakše voziti bicikl koji je natovaren sa 5 kilograma nego onaj na kome je 10 kilograma tereta. Međutim, na terenu koji je pretežno ravan, ta razlika neće biti toliko osetna. Ukoliko je pak ruta kojom ćete pedalati brdovita, razliku ćete itekako osetiti na uzbrdicama dok ćete nizbrdo postizati veću brzinu što ste teži (masa pomnožena sa ubrzanjem).
1. maj 1995, pet sati ujutro. Zapocela je vojnopolicijska Operacija Bljesak.
U operaciji Bljesak ucestvovalo je oko 8000 pripadnika hrvatskih snaga, vecinom su to bili pripadnici profesionalnih brigada HV te pripadnici specijalne policije.
Sa druge strane, stajao je 18. korpus tadasnje Srpske Vojske krajine , njih 4000. Za razliku od hrvatskih snaga, srpske snage su cinili vecinom stanovnici tog kraja, prosjecne starosti 40 godina. Bili su to ljudi izmoreni od neizvesnosti i zabrinuti, ne samo za sebe,vec prevashodno za svoje porodice.
i gotovo ceo dan zanemela,
posle današnje vesti.
Eto, a za sve je kriva ona dama Šonagon što je u desetom veku živela na dvoru japanske carice Sadako i dugo vreme prekraćivala pisanjem. Jer, imala sam naslov, imala sam čitavu priču o drvetima raznih vrsta, lepo skockanu i sređenu, danima po mislima pretumbavanu - samo na papir da je bacim, kada sam počela da čitam njene dnevničke beleške pod imenom ,,Zapisi pred san''.
Da je ovo obican aprilski teniski turnir, jutro bi danas u ovom gradu bilo mnogo neprijatnije. U Americi se u ovo doba godine turniri odigravaju na otvorenom -- u Indian Velsu okruzeni planinama, nekoliko nedelja kasnije u Hjustonu okruzeni impoznatnim vilama i golf terenima. Ovde smo jutros okruzeni oblacima punim kise i vetra, i pesacima koji se trude da i jedno i drugo izbegnu. Grad se cini se polako budi, ljudi su sakriveni po kaficima, citaju novine u kojima se jutros i mi pominjemo.
Ali
27. Mart – U Petrovaradinu nije bilo demonstracija, ali su petrovaradinci učestvovali zajedno sa novosađanima u Novim Sadu.
29. Mart – Otpočela je u Petrovaradinu sa radom „zaštita“. Straže od omladinaca i odraslih postavljene su u Zemljoradničkoj zadruzi u Preradovićevoj ulici, na tornju crkve sv. Križa,
Sudeći po medijskom izveštavanju novoustanovljeni organ Republike Srbije pod nazivom Državni Vrh, u stalnom je zasedanju. Sa tog zasedanja nema saopštenja ni izjava. Samo poneki težak uzdah i pritajeni škrgut zubma.
Šta ovi ljudi, u stvari imaju još da kažu jedan drugom o temi za koju se pretpostavlja da se o njoj raspravlja i konsultuje?
Šta, u stvari, bilo ko još ima da kaže na tu temu sem da jasno i nedvosmisleno iznese decidan stav i odluku za čije je donošenje ovlašćen funkciojom koju obavlja?
Petak
Prvi pogled na Americku drzavu Idaho bio je kroz prozor aviona koji je isao ka aerodromu koji ce ovog vikenda verovanto biti poseceniji no obicno. Aplikacija na telefonu kojom je bilo moguce pratiti ceo let pokazala je plavi nacrtani avion kako prelazi granicu. U popularnoj kulturi ova drzava nema puno materijala, osim recimo uzgajanja i prodaje krompira, pa nema covek odakle da se seti kako ova drzava zapravo izgleda. Teksas je trouglast, Kalifornija malo duza i zavrnuta, Florida takodje. Idaho je, kasnije ce ispostaviti, sasvim jednostavnog trouglastog oblika koji bas lici na obrnutu Floridu.
Ova država je dozvolila da umre Danica Ćirković. Na pravdi boga.
Građani ove zemlje nisu dozvolili da umre i Tijana Ognjanović. Što se države tiče, mogla je da umre i ona. Danica Ćirković nije dovoljna. Hvala dobrom Bogu, još postoji kritična masa ljudi u ovoj zemlji koji umeju da saosećaju, koji izvlače pouke i koji su spremni da deluju.
Autor: Rodoljub Šabić
Nedavni „sudar“ niških „Južnih vesti“, jednog od najagilnijih elektronskih listova iz unutrašnjosti i direktora jednog niškog javnog preduzeća je još jedna „dobra“ potvrda da se sloboda medija, iako često i mnogo proklamovana u krugovima naše „elite“, doživljava na vrlo „specifičan“ način.
„Južne vesti“ su na svojim stranama, potaknute delovima rasprave u niškoj gradskoj skupštini, o tome da je nakon promene vlasti ubrzano zapošljavanje partijskih kadrova u javnim preduzećima, počele da pišu o toj temi.
"I always like walking in the rain, so no one can see me crying."
- Charles Chaplin
A može i ovako:
"Do not be angry with the rain; it simply does not know how to fall upwards."
- Vladimir Nabokov
Meni pomaže kad pomislim na London, na hladnu kašiku u kafi koju lizneš pre nego što stočiš topli napitak i kreneš u mirisno jutro, kad pomislim koliko je zemlja voli, na šetnje po šumi koje nas uskoro čekaju, na singing in the rain, na to kako će šumski kolač nabujati kada kvasac prestane da pada.