Pre neki dan čujem klinca iz druge godine kako priča s mamom preko mobilnog: „Kevo, biće neka tema o meni, je l’ može ono što si mi napisala? Je l’ možeš na brzinu nešto da mi izdiktiraš?“ Bože, nije valjda da ljudi to rade? Nikad ne reci nikad...
Kćer mi, sva zabrinuta: Prekosutra imamo pismeni iz srpskog, a danas moram da napišem sastav na temu – Jesenje jutro, valjda će nešto slično da bude za pismeni...užas!
Ja (O, užas!): Što užas? Pa to je bar lako!
Kćer, na ivici suza: Napisala sam samo
Juče uveče je odigrana istorijska fudbalska utakmica u Bursi, Turska – Jermenija 2:0. Ova revanš utakmica kvalifikacija za svetsko prvenstvo u Južnoj Africi nije imala nikakav, apsolutno nikakav, sportski značaj, s obzirom da su se obe reprezentacije pre ovog meča oprostile od učešća na istom. Međutim, ipak je istorijska, a ovaj tekst baš kao i onaj napisan povodom prvog susreta ovih reprezentacija, pre nešto više od godinu dana, nije tekst o fusbalu.
Čitajući blog ovih dana, stalno mi se po glavi vrti moj omiljeni skeč Pajtonovaca.
Dragi kolega Sentinel,
vođeni tvojom željom koja je za njih zapovest, Švajcarci su povećali dioptriju svog dalekozora i dobacili do Srbije. A u Srbiji naišli na sledeću ministarsku vest:
U prevodu: „Ministarstvo obrazovanja Republike Srbije biće posvećeno intenziviranju napora da se ignorišu principi, vrednosti i prakse održivog razvoja u obrazovanju
Ima godinu i po dana kako nigde nisam putovala. Uštopala me ova frtutma s porodilištima, zabavih se s profesorima, doktorima, ministrima, novinarima... i zaboravih, kuku mene, kako to izgleda - vaditi vizu.
Ponižena, uvređena i živčana. Eto, takva sam pred svako vađenje vize. A imam staža, nije da nemam. Otkada imamo ovu novu vlast bez sankcija, štvrćkala sam vam se ja po trulom Zapadu i previše. Amerika, Engleska, Australija, Nemačka, Danska, Norveška... i tako više puta. I svaki vražji put se nerviram zbog stupidnih pitanja na prijavama za vizu. I svaki vražji put čekam u redovima ko ovca u toru. I svaki vražji put se tresem da me zbog neke birokratske gluposti ne odbiju.
- nesumnjivo najlepša žena sa početka dvadesetog veka, kurtizana, egzotična plesačica, (anti)heroina, dvostruki agent Nemačkog carstva i Francuske Republike, jedna od najintrigantnijih ličnosti relativno bliže prošlosti, čiji život, a i smrt i dan danas predstavlja misteriju -
Сутра се навршавају 92 године од када је у зору, 15. октобра 1917. године, у Венсану (Vincennes) шуми недалеко од Паризa стрељана Маргарета Гертруда-Гритје Целе (или Зеле на холандском) или Мата Хари како ју је цео свет знао...
Ко је била Мата Хари заиста? Ко је била неодољива жена која је заводила готово сваког мушкарца којег би упознала? Само куртизана? Егзотична играчица и немилосрдна, амбициозна, славе гладна манипулаторка? Опасни агент Немачког царства или двоструки агент којег се најбоље било решити на задовољство свих "заинтересованих страна"...
Гритје, како је породица звала Маргарету је рођена у Холандији 7. августа 1876. године у имућној породици. То јој је омогућило да похађа ексклузивне приватне школе. Међутим, све се мења када јој је отац банкротирао, а недуго затим родитељи јој се и разводе. Она одлази да живи код кума у Лајден и похађа школу за учитељице, из које је кум исписује након сазнања да флертује са управником.
Sutra ćemo imati priliku da se upoznamo sa najnovijim Godišnjim izveštajem Evropske komisije o Srbiji i drugim državama koje teže da postanu punopravne članice Evropske unije. To je, naravno, trenutak, da se države preispitaju. Mnogi ministri su optimistično predvideli da će ovo biti najpozitivniji izveštaj do sada. Postoje mnogi pozitivni signali koje ističu - do vizne liberalizacije će verovatno doći početkom 2010. godine, saradnja sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju se značajno popravila od kada je na čelu ova Vlada, Srbija nastavlja sa jednostranom primenom Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a Komitet za spoljne poslove Evropskog parlamenta je nedavno preporučio da se odblokira Prelazni sporazum u oblasti trgovine.
...................
Putovanje prstom po atlasu od Toronta do Rodosa se prekida na ivici desne strane, usred Atlantika, saceka okret lista, prelazi na sledecu stranu i nastavlja ka donjem desnom uglu Evrope. Prst je nesrazmerno veliki prema svetu zbijenom na stranice jedne knjige. I sam kao da je izasao iz neke knjige, i pokazuje velicinu poduhvata. Ni komercijalni letovi ni nebo izukrstano avio linijama ne umanjuju velicinu, prst istice. Vazne su takve perspektive. Velicina sveta i velicina pojedinih poduhvata zahtevaju malo tisine i refleksije s vremena na vreme.
Na Rodos smo isle na poziv jedne kolosalne Grkinje.
Puno ljudi koji ovde dolaze ili su nekad dolazili znam u realnom zivotu, pa mi tako rastanak i ne pada tesko. One koje nisam imala cast da upoznam, a kapiramo se, verovatno cu sresti
Ali mnogo reprezentacija je na mukama. Karte za JAR do sada su overili:
Evropa: Danska, Engleska, Španija, Nemačka, Italija, Holandija i naravno Srbija. Lepo društvo, zaista.
Za direktan
blog za povecavanje chitanosti!
Da zavrshimo jednom s tim!