Nasi mladi ljudi koji prvi put odu na zapad ne mogu da se snadju u gradovima. Ne znaju kako da kupe kartu, kako da odu u banku, kako da promene bilo sta. Prijatelj mi otiso u Stutgart gde da bi se izaslo (verovatno iz metroa) mora na kompjuteru da se kupi zeton. Covek nije znao nista ostao do ponoci da bi ga izvukli zivog ...
Moje je ime je Juca i večeras ću se družiti s vama i deliti vam nagrade. Večerašnja nagrada, kao i svako veče je divni, najdivniji plazma televizor, koji može biti vaš ako pozovete naš jeftini, najjeftini telefon 0900 milion - milion i odgovorite tačno na prosto, najprostije pitanje. Minut razgovora je samo 50 dinara plus PDV.
Spremite se dragi slušaoci jer ću uskoro reći koje je večerašnje pitanje.
Da li ste spremni?
Večerašnje prosto, najprostije pitanje glasi: Ako je Ćira pop, šta je po zanimanju njegov prijatelj Spira?
Pozovite 0900 milion - milion i ako date tačan odgovor na ovo prosto, najprostije pitanje, divni, najdivniji plazma televizor može biti vaš.
Hajde, zovite me, zovite me, jer želim da razgovaram s vama.
Ja želim tačan odgovor, zato telefon u ruke i okrenite 0900 milion - milion. S druge strane žice vas očekujem ja, a moje ime je Juca i ako date tačan odgovor možete osvojiti divni, najdivniji plazma televizor.
Hajde dragi slušaoci, zašto me ne zovete. Biću jako tužna ako me ne pozovete. Ne, neću biti tužna, biću besna ako večeras ne poklonim ovaj divni, najdivniji plazma televizor. Stvarno ne želim da sutra brišem prašinu s njega, već će to biti vaš posao, ako pozovete 0900 milion - milion i date tačan odgovor na pitanje: Ako je Ćira pop, šta je po zanimanju njegov prijatelj Spira?
Iluzorno da će se samo apelima, kao što je onaj simpatični na B92 “Srbija je keva, čuvaj kevu da ti duže traje “ i sličnim, iskoreniti naše loše navike i stići do zadovoljavajućeg nivoa pristojnog ponašanja.
Upravo zbog toga je najava Zakona o komunalnoj policiji i uopšte ideja o uvođenju komunalne policije vredna pažnje i zaslužuje podršku.
Predlog zakona o komunalnoj policiji nalazi se u Skupštini i očekuje se da će biti usvojen, tako da ćemo uskoro imati i Komunalnu policiju.
S obzirom na naš mentalitet i navike,
Poštovani čitatelji bloga B92.
Zadovoljstvo mi je da najavim konferenciju koja će se održati u Domu omladine u Beogradu, 2.7.2009. godine sa početkom u 10. časova u organizaciji Centra za empirijska istraživanja i Centra za otvoreni dijalog iz Novog Sada. U okviru projekta planirano je štampanje zbornika radova. Zbornik ce se štampati u izdanju Centra za empirijska istraživanja religije (CEIR) i Centra za otvoreni dijalog.
Naslov konferencije: Metodološki, teorijski i praktični pristupi religijskoj konverziji
Mesto održavanja: Dom omladine, Beograd, 2. jul 10:00 - 18:00h
Organizator: CEIR i Centar za otvoreni dijalog - Novi Sad
Moderatori: Mr Sergej Beuk i Mr Nikola Knežević
UČESNICI I TEME REFERATA
Uvodno izlaganje: Akademik Vladeta Jerotić
Znam da sam više dosadila i Bogu i narodu s nagradama, ali šta da radim kad nas 'oće nagrade, ljudi moji - takav nam, valjda, ćoroskop! A svaka nagrada koju osvoji GI "Majka Hrabrost" jeste nagrada svih nas - svih blogera, koji su inicijativu i pokrenuli; svih kengurica koje su poslale svoje priče s iskustvima s porođaja; svih ljudi koji su potpisali peticiju; svih onih koji aktivno učestvuju u diskusijama i aktivnostima koje sprovodimo; i svih onih koji nas i u tišini podržavaju - te smatram da mi je obaveza da vas obavestim o njima.
Dakle, danas nam je Fond "Mesta u srcu" dodelio nagradu "Mesta u srcu". Nagrada se dodeljuje već četiri godine za redom, i to za najpozitivniju građansku inicijativu realizovanu u prethodnoj godini, koja se bavi problemom koji je zajednički za veći broj ljudi i donosi vidljive promene.
Ovaj put, pored plaketle i diplome, dobili smo i:
- 400.000 dinara od Erste banke za aktivnosti u 2010. godini.
- Gratis salu za konferenciju za štampu u "Medija centru".
- Original "Microsoft" softverske pakete za kancelariju.
- Siemens fiksni telefonski aparat za kancelariju.
- Telenor pakete nečega što ne znam ni šta je, ali mnogo dobro izgleda:-), takođe za kancelariju.
U Srbiji sve donedavno nije bilo insajdera. Srbija nikada nije oskudevala cinkarošima, tužibabama, sreskim i ostalim špijunima, doušnicima, ulizicama, poverljivim izvorima, tajnim i javnim agentima, pa i krticama. Bilo je i disidenata, ali insajdera nije bilo. A, onda su se, početkom ovog veka, iznenada i u velikom broju pojavili.
Ko su srpski insajderi, mogu li se na neki način klasifikovati i može li se lik srpskog insajdera profilisati kroz analizu njegovog dela i njegovih motiva?
E, sad, seljaci ka seljaci, svaki oće da ima što više vlast. Taki smo ti mi Šumadinci. Ima ono čuveno: "Da se i mi nešto pitamo". Tako su počele zađevice, pa otvoreno džaranje, dok se ne podeliše na one iz Amerić 1 i Amerić 2.
grafit glasi
ne dajmo zvezdu miskovicu
zasto?
da li ce zvezda moci da se voli i ako negde bude pisalo vlasnik: miskovic (marko ili ovaj glavni nebitno)?
sta sad pise? ko je vlasnik?
ili ko to da bude vlasnik pa da mu mi damo?
ozbiljno pitam jer meni stvarno nista ne znaci ko je vlasnik zvezde i da li zvezda ima vlasnika. nista mi ne znaci ni miskovic ni abramovic ni drzava, ni grad...
(ne znaci mi sa aspekta ljubavi koju imam
Ljudi koji se bave umetnošću ne mogu drugačije,
to je jače od njih...
I znaju da je to zrno talenta samo mogućnost,
znaju da moraju mnogo da uče,
da rade, da ulažu u sebe. I u ono čime se bave.
Da bi njihovo stvaralaštvo bilo prepoznato
kao autentično i originalno
trebalo bi da odslikava duh vremena u kome je nastalo,
da u nama, koji uživamo u njihovoj umetnosti,
probude onaj neuhvatljivi osećaj prepoznavanja
slike sveta koja već postoji negde unutra...
nekad u glavi, a ponekad i u srcu...
Autor: Rodoljub Šabić
Vademecum, interno uputstvo koje je, nedavno, pod tim imenom na adrese jednog broja svojih službenika dostavio Direktorat EU za trgovinu, je razlog zbog koga je, poslednjih dana, na adrese predsednika Evropske komisije Žoze Manuela Baroza i Evropske komesarke za trgovinu Ketrin Ešton stiglo neuobičajeno mnogo pisama izrazito kritičke sadržine, upućenih od nevladinih organizacija ili mojih kolega, poverenika za informacije zemalja članica EU.
Tim povodom sam se i sam, formalno, kao Poverenik za informacije oglasio javnim saopštenjem. Istini za volju,
Ovde ide naslov i ono o cemu se radi u tekstu, ukratko sta je smisao, ali posto ovaj tekst nema neki smisao (opet ko i obicno), eto tako, a opet ne smem da ostavim samo jednu recenicu iz tehnickih razloga (pukne stranica, pa upravi puke film, pa deca u Aziji koja rade za deset dinara dnevno moraju da otklanjaju kvar, ma cudo...) i tako...a vi kako ste...
Utrogestan je jedini prirodni hormon koji pomaže u trudnoći, i ginekolozi ga prepisuju ali ne na recept već na papirić, uz napomenu trudnici da mora da ga kupi u privatnoj apoteci. Utrogestan nije ni na jednoj zvaničnoj listi lekova koji mogu da se kupe u državi, osim što je na tom papiriću. Ali može da se kupi, već 10 godina!
Kako se uopšte lekovi na crno „uvoze“ i zašto?
Ovo uopšte nije retoričko pitanje.
Stvarno očekujem da mi neko kaže. Objasni. Dočara. Nacrta. Štagod.
Situacija je sledeća:
Utrogestan pije
Već se pisalo o Kuriru, ali Kurir, koliko god ogavan bio nije ključni problem. Njih treba na sud za svaku uvredu, laž ili klevetu koju izreknu, pa do bankrotstva.
Policija, međutim, u ovom slučaju jeste odgovorna. Njima cure informacije. I oni smatraju da je sasvim normalno da organi reda i mira po kafanama ogovaraju s novinarima.
Šta su mogući scenariji?
Normalan sled događaja bi bio.
Dok muž kod kuće čuva dete, žena na poslu piše blogove!
Evo i linka na tekst (po službenoj dužnosti :))
Ide mi se na more. Pa verovatno odatle inspiracija i za ovaj blog.