Razasute „Timočke krimi revije" na mestu „nesreće", mnogi
Govor episkopa Irineja i inicijativa da se konačno izvrši popis žrtava ratova 90-ih ali i 2.svetskog rata, su dve glavne poente ovog posta.
Danas je episkop Irinej u Novom Sadu progovorio o nečemu o čemu se SPC retko ili nikako nije izjašnjavala, a i kad se izjašnjavala ostavljala je utisak naklonjenosti jednoj strani. I kao što je to kod nas uobičajeno, biće pohvaljen od jednih i osuđen od drugih. Za jedne će biti konačno glas razuma iz SPC, a oni drugi će ga nazvati komunjarom.
Davno su svi narodi Evrope unutar sebe i u odnosima sa drugima rasčistili sa 2. svetskim ratom, popisali svoje žrtve, odali im i zajedno odaju dužnu poštu i po tom pitanju niti se dele niti svađaju. Jedino je u Srbiji to i dalje izvor podela i svađa, a razlog je upravo što nije rasčistila sa samom sobom, pa ni popisala žrtve niti zna njihov broj. Još je veoma malo živih bivših četnika i partizana a neki od njih se više i ne sećaju na kojoj strani su bili. Međutim,
»Dobri ljudi umiru prerano, a skotovi žive i po trista godina«, rekao je jedared u Ljubljani, na novinarskoj konferenciji »Profesionalca« povodom, Duško Kovačević.
Umro je Cole. Nema ga više. Smrt dobrog i bliskog čoveka je trenutak kada čak i ja ostajem bez reči. Tada mi se svaka od brižljivo izabranih čini suviše patetičnom ili neubedljivom i bledom, a pokušaji rečenica od njih sklopljeni ostaju nedovršeni do te mere da im ni tri tačke ne pomažu.
Kada se sprovedu sve preporučene mere za zaštitu računarskih sistema, mreža i informacionih sistema od napada, upada i prodora, tj. narušavanja bezbednosti, potrebno je uraditi analizu i proveru kvaliteta i uspešnosti zaštite. Razvijeni su načini testiranja koji bi trebalo da, u zadovoljavajućoj meri, pokažu koliko je zaštita pouzdana i efikasna. Međutim, oni koji napadaju mrežu su nepredvidivi i stalno smišljaju nove načine i metode da ostvare svoje ciljeve. Prednost napadača je u tome što imaju više vremena, mogu da biraju trenutak, način i sredstva za napad, tj. imaju prednost faktora iznenađenja. Mogu da napadnu kada žele, mesto koje odaberu i na način koji odaberu. Odbrana, međutim, mora biti spremna i aktivna u svako vreme i na svakom mestu. U protivnom, sistem će verovatno biti ozbiljno ugrožen. Da bi zaštitili računarsku sistem, mrežu i informacioni sistem klijenti često angažuju hakere koji po dogovoru napadaju svojim metodama i tehnikama, proveravajući na taj način nivo bezbednosti, uz obavezu da svoja saznanja drže u tajnosti, da ih ne zloupotrebe i da ih isporuče samo organizaciji koja ih je angažovala i isključivo u svrhu unapređenja sigurnosti.
Redak je slučaj da umre Čovek
Jer, najteže je naći Čoveka.
Dok srčem prvu jutarnju kafu...
Srk...
Listam novine, srkućem kaficu, pa tako saznajem sledeće vesti...
Srk...
Čitam kako nam je diplomatija još jednom omanula, pa je gospodin Saša Janković morao otići put Osla... dok bi ministar inostranih poslova mogao ostati bez p(osla)... Za sada se ne zna ko je sve ovo zakuvao... ali se zna da
We live between birth and death
Or so we convince ourselves conveniently
When in truth we are being born and
We are dying simultaneously
Every eternal instant
Of our lives
Zaokupljeni Oslom, Jeremićem, vođenjem vlade preko novine "Blic", događaji u Hrvatskoj nam nekako promiču. Da li zbog besparice, ili zbog nemanja uredničkog osećaja za " feeiling", ni jedna ozbiljna srpska TV nema izveštača u Zagrebu.
Zamolio sam jednog od vrhunskih novinara HRT-a, Josipa Šarića da bude gost na Blogu i objasni nam tajne uspona i pada Dr. Ive Sanadera, i šta to znači za Hrvatsku koja je pred vratima EU.
I evo njegovog tumačenja
Posle nekoliko obilazaka parka Gir, ponovo smo se našli pred prijemnom zgradom, očekujući džipsi (Maruti Gypsy) sa vozačem i vodičem. Ovaj nacionalni park zahvata najveći kompleks aridne listopadne šume na zapadu Indije i radoznalim posetiocima nudi 38 vrsta sisara, 37 vrsta gmizavaca i, da ne zaboravim - skoro 300 vrsta ptica.
Ipak, za većinu posetilaca ovde kao da postoji samo jedna vrsta - poslednja populacija kritično-ugroženih azijskih lavova (Panthera leo persica). Otuda je prilično iritirajuće slušati pitanja iz mimoilazećeg džipsija: „Jeste li videli lavove?“ „Jesmo, pa šta? Mi smo ovde zbog ptica.“
Moj gost danas: Mary Murphy
In the capital city of a country that boasts an average wage of €386, I was gobsmacked to see the monetary reverence with which musicians are treated. Okay, I’m the first to acknowledge that tonight may have been far from typical so I checked and while tonight was indeed a little fláithiúilach (generous) by any standards, it wasn’t that far removed from the norm when Serbians might drop up to €50 in tips for musicians.
I, da vidimo sta je dalje bilo...
Autor vas, kao i uvek pozdravlja. Još nisam uspela da ga ubedim da se registruje pa da sam odgovara na komentare, al' ajde - pisaću ja.
A, vi, komentarišite - nemojte da se stidite.
Kju preskoči ogradu, nameravajući da pokuša ponovo. Horg munjevito reagova. Usporenje vremena opet spase vilenjaka. Udarac zadnjih ždrepčevih nogu promaši Kjua za samo nekoliko santimetara i pogodi ogradu boksa. Greda, čitav decimetar debela, puče kao da je neko presekao nožem. Retko se događalo da nešto od tvrdog hrastovog drveta, tako pravilno pukne. Snaga Horgovih nogu stvarno je bila neverovatna. Kju u tom trenutku nije gubio vreme da se divi ždrepčevoj snazi. On je trčao konju uz bok, pokušavajući da se tako, relativno siguran od kopita, vine na njegova leđa. Iskoristio je trenutak kada je konj pokušao da promeni pravac okretanja, i skočio mu je na hrbat. Ždrepčeve zadnje noge poleteše visoko u vazduh i on mu se nađe na vratu. Konj pojuri kao da ga gone demoni, dok mu je Kju, skliznuvši sa leđa, visio na šiji.
Milan Nikolić
Antonićiti* je sinoć u „Utisku“ pokazao da ne mrda sa raskrsnice. Ne može da se, uprkos hladnim danima, skloni u neki prikrajak, ne kažem i zasenak, i odmori malo. Ubiće ga geografija. Večni kontrapunkt ISTOK-ZAPAD, u svojoj najbanalnijoj ideološkoj suprotstavljenosti, onakav kakvim ga vide najrigidniji desničari, sinoć
Kada sam prošli ponedeljak pisao text koji, bar mi je to bila namera, je imao za cilj da čitaocima nedeljnika Vreme predoči kako se - i bar delimično zašto - diže višenedeljna prašina oko srpske nacionalne avikompanije, ovaj poslednji reality show na javnoj sceni Srbije ušao je u samu završnicu: pretvorio se u kratkotrajno ali žestoko prepucavanje sada već bivšeg direktora
Ovo je prva u niza slika koje slede na ovom blogu. Kao što ćete videti, svaka slika je poseban primer izuzetne lepote, svaka pleni bojom, formom, kompozicijom, i svaka je samo detalj sa površine Marsa. Sve te slike snimljene su kamerom visoke rezolucije (HiRISE, High Resolution Imaging Science Experiment)