Od kraja septembra 2008, zaključno sa 23. avgustom 2010. dinar je, posle ukrajinske monete, valuta koja je izgubila najveći deo svoje vrednosti prema evru (slična situacija je kada su uzmu u obzir i druge vodeće svetske valute). Stabilizacija dinara u poslednjih pola meseca nije pomogla da se srpska valuta pomeri sa neslavne pozicije najslabije evropske monete, posle grivne, u poslednje skoro dve godine. Međutim, situacija se popravila u avgustu i među zemljama regiona dinar je najviše dobio na vrednosti prema evru. Na tabelama 1. i 2. dati su podaci o nominalnim procentualnim promenama izabranih
ЕУ? Да ли ће нам ЕУ донети "бољи живот" (нешто чему интензивно тежимо од краја 80их судећи по серији РТВ Београда)? Сама по себи не и ту стоји аргумент да ћемо "морати сами да се мењамо" (јер нам спаса другачије нема). Аргумент на страни ЕУ је да постоји јако мала шанса да ће се Србија "променити" без подстицаја са стране*.
Malo sam nervozan. Nije to ono stanje tri koraka napred, nagli okret tri koraka nazad, gnječenje cigarete u ruci ili ustima, lomljenje prstiju, tapkanje nogom, škrgutanje zubima....Nije čak ni ono da mi smeta okolina, silni automobili, vika i galama, evo, iz susednog kafića slušam mnotoni, ali jak, ritam tup-tup, tup-tup...komšija ispod nešto buši po čitav dan, pa kucka, kao da sam u zubarskoj ordinaciji...Ne smeta mi ni strčavanaje niz stepenice, iznenadna zvonjava telefona, nagla promena vremena, dobro to malo udari po nervima, ali kako došlo tako
Šta vi pomislite kada čujete/pročitate „BP“? OK, moguće da asocira na naftnu kompaniju, ali za mnoge znači i „Baden-Powell“. Zbunjeni ste? Dopustite mi da objasnim.
Lord Baden-Powell je bio general-potpukovnik Britanske vojske, osnivač Pokreta izviđača sveta. Milioni mladih bivših i sadašnjih izviđača mogu da isprate istorijat svog hobija sve do avgusta 1907. godina kada je „BP“ okupio grupu od 22 dečaka i poveo ih u kamp ekpediciju na ostrvo Braunsi (Brownsea) u Dorsetu. Ovaj skromna akcija razvila se munjevitom brzinom i prerasla u međunarodni
Moram da se javim ovim povodom, pa nastavljam da uzivam u carima Singapura.
Naime, sticajem opet cudnih okolnosti zatekao sam se na pravom mestu u pravo vreme - u sred zavrsnice Olimpijskih igara mladih ovde. Ne bih ni razmisljao da odem da gledam bilo sta da jutros kada sam otvorio oci nisam na vestima procitao da su moji u finalu! I jedni i drugi! Tako da je prva stvar koju sam uradio u Singapuru bila ta da sam kupio kartu za finale Olimpijskih igara mladih u basketu izmedju Srbije i Hrvatske!
But now, after trying to go virtually every day (and managing three or four times in reality) since the beginning of this month, I find that I am not going to be disproven. My original hypothesis, which I have been propounding for as many years as I remember, seems to withstand the experimentation phase.
I do not like the gym.
Za par dana pocinje novi semester, i onda ce svakako biti mnogo manje vremena za pisanje bloga. Mislio sam da ce me duze drzati taj osjecaj nekog olaksanja kad udjem u "drugu polovicu" postdiplomskih studija, al sad nekako na startu te druge polovine pomeenuti osjecaj se negdje zagubio.
Ove jeseni bavit cu se pravosudnim procesom unutar politickog sistema, ulozi politickih stranaka, te americkom politickim teoreticarima. Za sve one sto istinski mrze politiku,a vjerujem takvih je mnogo, prilicno suhoparne teme. Za one u manjini bit ce to novi izazovi
Na ovom mestu mi je uvek dobro. Radujem se već dok dolazim. Kad pređem ulicu nikad nisam sigurna gde je tačno - tu je negde, preko puta bioskopa. Ulaz je oblepljen obaveštenjima o svemu što se događa u kraju; unutra ljudi, koji nikud ne žure, pričaju, jedu i piju - slika stara koliko i najstariji grad na svetu. Volim i zidove od crvene cigle i cevi gole konstrukcije iznad glava, a naročito volim klavir od svetlog drveta sa kineskim intarzijama. Zamišljam da je preživeo Kulturnu Revoluciju i ponosno se dočepao slobodnog sveta i obećane zemlje, čvrsto uvezan u trbuhu velikog broda. Stvari zaslužuju bar koliko i ljudi da krenu u bolji život.
Prema pisanju štampe ,a štampa je dužna da izveštava objektivno, Srbija je od početka prošle godine zbog pogrešnih odluka državnih organa i funkcionera izgubila 170 miliona evra.
Spisak kikseva države je podugačak:
Ovaj tekst sam počeo da pišem posle dva radna dana provedena na aktivnosti u predgrađu Najrobija, u Keniji, sa idejom da ga pišem sve vreme boravka ovde. U Keniji sam boravio kako bih podržao organizaciju svetske akcije za mlade uzrasta 16 do 22 godine. Kenija je domaćin preko 1.600 mladih i njihovih vodja sa svih kontinenata. Dilema da li su domaćini sposobni da nešto ozbiljno urade mučila me od prvog dana. Napisao sam jedan deo, a onda zastao - jednostavno, malo sam bio digao ruke od jalova posla, nije bilo vremena da dalje pišem, a dogadjaji su smenjivali jedan drugi. Pošto sam ovaj tekst već najavio, rešio sam da sada pogledam unazad i dopišem ono što sam u Keniji propustio. Najpre ću opisati nekoliko situacija, a onda dati jedan opšti pogled.
Када је донешена одлука да ПКБ "припадне" граду све је било јасно. Храна која се произведе не може остати необрађена. На пример млеко. Потребна је млекара. То је корак бр 2. Решавањем тог проблема наравно добићемо дупло више партијски попуњаваних фотеља. Што је супер. А и где би смо са толиком силом оних који су сконтали да без управног одбора не вредиш? Следећи проблем са којим ће се "град" суочити јесте дистрибуција. Наравно да ће се и то решити. Наћи ће се већ неки малотрговински ланац који више дугује добављачима него што вреди. Када је "донешена" одлука да ПКБ припадне граду све је било јасно. Све сем тога ко је када и на основу којих критеријума донео одлуку да Србија своје "реформе", и онако траљаво спровођене, у потпуности заустави? Како време пролази све ми је теже да се сетим зашто прошли Мирко није ваљао?