Било је то давно, моје сестре и ја смо имале старијег брата. Слободан је тада страдао, и постао нам, после неког времена, лепа и топла успомена. У то доба тек сам био престао да будем дечак, а дечаци се увек угледају на оца или старијег брата. Желећи да копирам свог, ја сам као он акробатски возио бицикл, као он читао књиге и као он почео
Autor: Rodoljub Šabić
Na današnji dan pre 19 godina, 8.aprila 1994. godine, ubijena je Radoslava Dada Vujasinović.
Ta činjenica, a i mnoge stvari koje su se od tada dogodile ili, tačnije, nisu dogodile, podsećaju me da, nažalost ima smisla ponoviti, post koji sam na ovom istom blogu objavio još u avgustu 2010. Zvao se: "4x4 GODINE (SLUČAJ D.VUJASINOVIĆ)", a glasio je:
"Vest koju su mediji upravo objavili, da će Više tužilaštvo u Beogradu sledeće nedelje početi sa revizijom slučaja smrti Dade Vujasinović, podsetila me na to da se nekom čudnom koincidencijom vesti o ovom slučaju u medijima pojavljuju na otprilike svake četiri godine.
Valkira je snazno stiskala falus u svojim rukama. Znala je da ce Odinu svaki njen stisak izazvati bol i gnev. -Ti veliki i snazni Boze, sto krojis sudbinu neba i zemlje, sto nas tvoje ponizne sluskinje drzis u svojoj vlasti, znaj da moje je srce jace. Izdrzace tvoju kaznu, spavace dubokim snom, jer zna da nece doci dan budjenja dok ne naidje Zasluzni da ga probudi.- Stajala je Valikira uspravno, i nikad odlucnija u svojo nameri da kaze „Ne“. Znala je da mora zarad svoga mira. Muke kazne ce proci, ali ce ona dostojanstveno podneti sve. Nije zelela vise da pristaje na ponizno uzimanje
Ako sto hiljada ljudi živi stalno u strahu, oni proizvode kolektivnu atmosferu
koja pritiska grad kao veliki oblak. (Česlav Miloš)
Oprostite što kvarim idilu optimizma - ali osnovni utisak u 2014. za mene je
bio strah. Nikada se u ovoj zemlji, čini mi se, ljudi nisu više i temeljnije plašili.
Svega. A ponajviše sebe. Taj strah, koji gotovo da je mogao da se opipa pod prstima,
spustio se i na tu 2014.godinu kao veliki, teški, oblak.
Uz podsećanje na Njegoša i to kako - Strah čovjeku kalja obraz često -
Želim vam srećniju i HRABRIJU 2015!
Nikad nije kasno.
Koristim ovu priliku da obavestim one koji čitaju moj blog, da, iako Devica u Horoskopu, što bi trebalo da podrazumeva(?!) preciznost, temeljitost, sitničavost, poređanost i redoslednost, kretanje unapred određenim i utvrđenim stazama... ja se godinama borim protiv toga u sebi, rušim ga i ruiniram, iznenađujem i sebe i to u sebi...i objavljujem tekstove koji jedan sa drugim nemaju nikakve veze. Volim to što radim, prija mi da se javim sa onim što me u ovom ili nekom budućem trenutku ponese i ponuka da ga objavim. Evo, upravo kao ovo što sledi.
tri pesme iz distokične zbirke
Neću se praviti da razumem kako funkcionišu i šire se virusi. Vidim šta prave. Dovoljno mi je. Neću ni da se pravim da znam kakve mere je potrebno preduzeti da se virusi ne bi širili u društvu ili makar da se njihovo širenje smanji. Iskustvo drugih pokazuje kako mere rade. I poštujem te mere. Da li su mere dobre dovoljne, dobre, pravovremene drugo je pitanje. I neću da se pravim da znam kakve bi bile idealne.
Kišno velikopetkovsko jutro, tmurno i hladnjikavo ali to ne sme da omete kazivanje vedre i optimističke poruke o bratstvu, toleranciji i zbližavanju bez obzira na evidentne različitosti ... pa eto jedna mala etida poučna u svakom smislu i nadasve angažovana ...
Prema anketi koju je radila Virgin Media, a koju je objavio Sky News, za najbolji britanski film svih vremena proglašen je film "Četiri venčanja i sahrana". Engleska romantična komedija sa primesama drame, rušeći stereotipe da takvi filmovi moraju biti ružičasti, zapravo pokazuje da ljubav tera ljude da rade i neke glupe stvari. Holivudski scenaristi, režiseri i producenti imaju mnogo toga da nauče u ovom delu koje je napisao Richard Curtis, a režirao
Ovaj zapis sam pronašao juče kopajući po fijokama metalnog ormara, ugurao ga je među litografije. Imao sam nameru da jednu određenu grafiku izvadim, hteo sam da je poklonim dobroj drugarici. Odmah sam prepoznao njegov rukopis! Bože koliko je vremena prošlo od tada! Iako nikad u životu nisam otvorio ni jedno pismo koje nije upućeno meni, niti pročitao išta što je bilo tuđe, takav sam, nemam želju da zadirem u bilo čiju intimu, našavši ga u mom ormaru, nisam odoleo, ipak sam ga pročitao! Rasturio me! Volim ga i znam da me voli, zapis je krcat ljubavlju prema meni ali nisam
Američki mediji uveliko nagađaju šta bi mogao da bude motiv za vojnog psihijatra Nidala Malika Hasana da potegne oružje i pobije 13, a rani još tridesetak ljudi u američkoj bazi Fort Hud, u Teksasu.
Njegove kolege psihijatri uglavnom se slažu da masovna ubistva ove vrste predstavljaju "popuštanje ventila" pod neizdrživim pritiskom nagomilanog gneva. Za sada, teško je reći da li je taj gnev zaista bio izazvan nezadovoljstvom zbog američkog vojnog angažovanja u ratovima u Iraku i Avganistanu.
Prema
ILON MASK LANSIRAO MREŽU SATELITA ZA INTERNET — DA LI VLASNIK TESLE IZBIJA NA ČELO TEHNOLOŠKE TRKE U SVEMIRU?
Zamišljeno je da grupa satelita šalje signal na bilo koju tačku na planeti i tako omogući internet vezu na mestima gde on trenutno nije dostupan.
Plan Ilona Maska da obezbedi brzi bežični internet u udaljenim delovima cele planete Zemlje pomoću svojih satelita uskoro bi mogao da se ostvari. 09.10.2020. / 12:41
O, kako su jaganjci mrzeli zlikovca koji je svako jutro ulazio u tor i odnosio jednog od njih na klanje.
Jednog dana se, umesto tišine koja je pratila dolazak krvoloka, začula oduševljena cika
- Blago nama!
- Eh, sreće jagnjeće!
- Si vido!
- E, kad smo ovo dočekali!
- Pa i nad popom ima pop!
Tog jutra je neki drugi čovek došao i odneo jednog od njih.
još jedan osmeh
Samo su ga sproveli i zatvorili vrata . Bez mahanja. Čak i da su podigli ruke nije želeo da se okrene i eventualno ih otpozdravi. Jednostavno, tu ne drže ljude koji gaje iluzije o srdačnom rastanku. Možda je čuo zvuk zatvaranja čeličnih vrata i škljocanje brave. Možda je isključio zvukove i ispravio leđa. Sve iza njih može komotno da umre istog trenutka a opet ne bi ostavio ništa čemu se ne bi mogao vratiti. Doček je bio prepušten parkiranim automobilima, nekolicini stabala i semaforu koji pokazuje crveno.
Samo da vam kazem Homo Blogikusi- Blogerijanovici pre nego zbrishem.
Evo doshlo vreme da zbacimo koshuljicu, pa da vam pozelim sve najbolje i josh bolje od toga u Novoj shto vec viri ispod ove popucale.
Svakome ono shto mu najvishe treba!
Zdravlje, ljubav i sreca se podrazumevaju, pa iako je to vec oh-ho-ho, ipak i josh po neshto shto se jako zeli.
Ja neshto ne gotivim bash docheke i nemam neki specijalan odnos prema Novoj, uvek mi nekako preforsirano deshavanje i nabedjeno zabavljanje i raspolozenje. Josh od onih snimaka sa tv-a iz detinjstva iz hotela Metropola