I jedna reč je dovoljna da uteši, smiri, odagna teskobu, izazove osmeh, reši sve probleme u određenom trenutku, da približi…Kada je sin otišao u vojsku i pored toga što smo se svaki dan čuli telefonski, osećao sam potrebu da mu pišem, kažem ono što nisam. Nisam mu slao pisma, čuvao sam ih u svom mejlu, razmišljajući u to vreme da se registrujem na blog B92, ali nisam imao hrabrosti. Pribojavao sam se, kao i sada, da će svakodnevna trućanja, iznošenja intime biti pogrešno protumačeni. Sada imam više smelosti. Ne zamerite što neka nasumice izabrana pisma, želim da podelima sa vama.
Sad kad sam se konačno oslobodio najveće prepreke, moja farma tek sada može ozbiljno da radi. Do sada je ovo bilo neozbiljno.
Ne priznajem nikakve greške. Bilo ih je sigurno, ali ne bih mogao ni jednu posebno da izdvojim. Zato mogu da identifikujem objektivne okolnosti: velika ekonomska kriza i ovaj remetilački faktor koji je sprečavao rad moje farme. I da vam kažem, on je uglavnom najviše kriv.
Spreman da se ospori sve što napišem jednostavnim pitanjem 'A šta se to tebe tiče?' moram da se osvrnem na neke 'korenite promene' u segmentu društva koji mi je blizak... Prostije rečeno, Zvezda je dobila novog predsednika i Istaknuti Privrednik Toplica Spasojević je sada u 'sedlu'.
Nema načina da se prikaže 'istorijski profil' predsednika Zvezde, na tom mestu su se nalazili i 'društveno-politički' i sportski radnici, mahom istaknuti, neki sa više, neki bez iskustva u fudbalu, tehnologiju određivanja predsednika i genseka velikih ovdašnjih klubova u doba Jugoslavija (u
I'm Only Happy When It Rains
i'm Only Happy When It's Complicated
and Though I Know You Can't Appreciate It
i'm Only Happy When It Rains
you Know I Love It When The News Is Bad
why It Feels So Good To Feel So Sad
I'm Only Happy When It Rains
pour Your Misery Down
pour Your Misery Down On Me
pour Your Misery Down
pour Your Misery Down On Me.......
Izabran NOVOGOVORNIK meseca septembra
Kandidati za oktobar su na svojim mestima.
Intervju sa Radovanom Hirsilom
Intervju
Autor: Rodoljub Šabić
Nedavno je na adresu Poverenika za informacije stigla jedna zaista iznenađujuće neobična žalba. Iznenadila je čak i mene, ubeđenog da me nikakve situacije, kombinacije, komplikacije i sl. u vezi sa raznoraznim nastojanjima da se osujeti pravo na pristup informacijama više ne mogu iznenaditi.
Problemima nikad kraja. O njima moja gošća Kleinemutter:
Pomagala koja po zakonu plaća RFZO uglavnom nema u apotekama.
Država je uvela sistem kakav joj odgovara, a to je da na tenderima nabavlja lekove. Nisam protiv toga ako je taj sistem dobar. Međutim, on očigledno nije na korist pacijentima već samo državi. Lošim radom ( sporovođenjem ili nesprovođenjem tih tendera ) ona nam uskraćuje pomagala i lekove.
A poenta je da ta pomagala i lekovi nama pacijentima budu dostupni.
Dakle, slecem na Sri Lanku. Kisa, tmurno, ali palme svuda gde se pogled prostire. Na ljude sam se vec navikao, pun ih je avion, ali sta ce biti kada izadjem iz aviona, u sred dzungle, kao da Mogli ceka iza palminog drveta zajedno sa Bagirom. Ipak ih nema, samo ljudi, ali niski,
- a gde je ta izložba?
1.
... kada već cepidlačimo
2.
što si kupovao ako nemaš pare da počneš proizvodnju?
Siti možda ne razumeju.Neki ljudi , PROTIVNO ZAKONU , godinama ne primaju ni dinar.
3.
Rođena sam u Ulici bratstva i jedinstva.
Ulica i jeste i nije mala, što će reći, par kuća u parnom i par u neparnom nizu, ali višekatnice, pa bilo živahno u njima. Živjelo se, radilo, za sunčana vremena vješao čisti veš na prozore, a prljavi gurao po skrivenim ćoškovima stanova. Djeca se igrala po dvorištima, susjedi uzajamno pomagali, ponekad neki podviknuo na onog drugog ili komšinica komšinici – skoro pa iz milošte – kose počupala, ali nikada se ozbiljnije kavge nisu događale.
Svaka kuća imala dvorište, neka veće, neka