- ideja teksta je malo priče o Budžetu za 2009., ali malko i nekako "po ivici" pristupa kako bi o Budžetu trebalo da se govori i piše, te na početku molim znalce i profesionalce da mi ne sude prestrogo zbog "elastične" upotrebe pojmova i definicija fiskalne politike, "kreativnog" tumačenja podataka i svega ostalog što bi uz bilo koji tekst o Budžetu trebalo da "stoji", a u ovom tekstu ne postoji jer je pisan motivom da je istina da je "upravljanje budžetom istovremeno i upravljanje državom" i jer znam da se o svemu tome zna u javnosti dovoljno malo da svaki znalac može manipulisati tuđim neznanjem (ili predrasudama) koliko mu volja, a da od takve manipulacije nikom dobro ne može biti, pa otuda predstavljanje budžeta za 2009. nešto drugačijim jezikom i kroz relativno retko upotrebljavane primere –
Pisala sam o budžetu i prošle godine, a sasvim sigurno da ću pisati i - sledeće, mada i mislim i verujem da ćemo i mi i svet na kraju 2009. izgledati potpuno, nezamislivo drugačije nego danas, decembra 2008. iz mnogo prethodno stvorenih razloga i uzroka, a prevashodno zbog činjenica da se nalazimo u fazi kreiranja potpuno novih ekonomskih i finansijskih okolnosti po kojima ćemo i svet i mi funkcionisati u narednim decenijama. Slično kao što smo svedoci da je sastanak u Bretton Woods 1944 oblikovao ekonomiju (i finansijska tržišta) čiji smo "delimičan deo" bili poslednjih šezdesetak godina, tako smo opet svedoci "ere regulacija" u ekonomijama gde je regulacija bila prilično nepoželjan proces. Mi, s druge strane - regulaciju i sve njene dobre i loše strane poznajemo kao sopstvene (prazne ili polupune) džepove.Javne finansije, dakle fiskalne politike, pa onda i pravila o "konstrukcijama" budžeta biće (manje-više) posledice tog novog dogovora naastupajuće "ere regulacija", kao što su to bili i budžeti prethodnih decenija.
Pošto su se pre desetak dana potukli lekar i pacijent, a još se ne zna ko je prvi i kako počeo, pre neki dan nova drama - po lekarskim izvorima, pretučena je doktorka koja je, navodno, odbila da pomogne bolesnom dvogodišnjem detetu (dete ima tumor na mozgu), a optužena majka izjavljuje da se doktorka saplela o njenu nogu(!?). Bilo je raznih sličnih slučajeva i ranije i uvek bi se lekari oglasili tražeći status službenih lica. Ima opravdanja za zahtev, ali čini se da su razlozi protiv mnogo brojniji:
1. zato što se mnogi lekari NE ponašaju u skladu sa strukom i etikom (što,
Nagledao sam se svakakvih tipova koji sebe nazivaju trenerima, ličnim trenerima i trenerima sa sertifikatom. I da budem iskren ne cenim ih sve na isti način. Neke uopšte ne cenim. Ima ortodoksnih budala među njima koje koriste"kursnu razliku" između vašeg neznanja i njihovog projektovanog znanja. Ne mali broj puta gledam kako rade i ježim se. Ajmo nekoliko stvari da razjasnimo:
1. Treneri često ne sagledavaju
Stize 278 milona funti vredna Vladina kampanja za borbu protiv Vas.
Cetrdeset sest posto muskaraca i 32% zena u UK spadaju u grupu sa prekomernom telesnom masom, a jos 17% muskaraca i 32% zena se ubraja u grupu gojaznih. Zato je to vazno? Gojaznost povecava rizk za nastanak:
Vladimir Putin je, u subotu, došao u Sloveniju da u crkvici Sv. Vladimira oda poštu sinovima Rusije. Pre sto godina, tokom Prvog svetskog rata, je samo pod jednom snežnom snežnom lavinom poginulo 110 ruskih ratnih zarobljenika. Bila je to već treća lavina, pre nje su dve pod sobom pokopale bar 360 njih. Ni danas se ne zna koliko je tačno ruskih zarobljenika poginulo ne samo pod tom lavinom, nego i od drugih lavina, teškog mraza, iscrpljenosti i rada na prisilnoj gradnji planinskog puta preko planinskog prelaza Vršič, pod graničnim prelazom Ljubelj, u Julijskim Alpima, na 1611 metara nadmorske visine, koji je za Austriju bio od strateške važnosti. Zbog toga je deo korpusa od deset hiljada zarobljenika, koliko ih se tada nalazilo u logorima u Sloveniji i mahom su dovedeni sa Galicijskih ratišta, poslala da gradi taj put i usput umire. Pretpostavlja se da je, prilikom te gradnje, život izgubilo oko hiljadu ruskih zarobljenika. Austrija ih nije štedela.
Volim životinje. Smatram da svaka životinja treba da ima svoje pravo: da nosi kabanicu kad pada kiša, da joj se operu šape pre ulaska u stan, da im se kupuju fine granule i da se o njima brine ( vakcine, šetnje, šišanje ako je potrebno ). To bi trebali biti kućni ljubimci. Kućni ljubimci! Kome, iole normalnom, pada na pamet, da za kućnog ljubimca ima Pitbull-a?
Naš vam komšiluk vrvi od istih. Nekad su na povocu, nekad nisu. Korpu ne stavljaju ni jednom. Nikad još do
Ne znam ko je sada urednik bloga b92, posle preranog odlaska tajnovite, a sada već legendarne urednice, ali očito da je blog u krizi. Gde je izlaz? Kako ga osvežiti i učiniti čitanijim?
"Mama, zašto Srbija nije ni po čemu poznata?"
Upita me Nidža (9 godina), dok sam mu malopre spremala večeru. Ostadoh zatečena. (Znate te situacije kad naprosto mislite o nečemu drugom, mehanički obavljate radnju pranja povrća i onda dete uđe u kuhinju, sa tako nekim pitanjem).
"Kako to misliš nije poznata, ni po čemu?" (Znate te situacije kad na pitanje odgovarate pitanjem, da biste dobili malo na vremenu)
"Lepo. Engleska je poznata po onoj babetini kraljici.
Poshto su se pojachali pritisci na razdragane komentetore od strane Njegakaotakovog, koji uznemiravaju i plashe plahovitu blogersku zajednicu, pojavila se potreba za praznjenjem nastalih frustracija, kako posledice ne bi bile opcenito dramatichnije.
Ovo je prostor za ispoljavanje nezadovoljstva, te svoje prituzbe, koje cemo zajednichki razmatrati, slobodno ubacite u kutiju zalibi.
One koje budu predate u stihu, jer se pokazalo da isti automatski izaziva opushtanje stresnih chvorova, bice ozbiljno razmatrane, sve ostale ce biti tretirane po uobichajenim
Bez obzira na naslov, ne mogu da počnem da pišem bilo šta vezano za Jovana Dučića, a da ne počnem sa meni omiljenom njegovom mišlju: "Verujem u Boga, u ljubav, u prijateljstvo, u otadžbinu, u poštenje. Da ne verujem u sve to istovremeno, ne bih imao razloga verovati ni u jedno od toga posebno. "
A sad na temu...
Malo je ličnosti u srpskoj istoriji čiji
Posle kratkog ravnog dela iza Murgaba, uspon dug oko 40km poveo nas je na 4140m visok prevoj Naizataš. Izašavši tamo gore, našli smo se na tavanu Pamira odnosno na najvišoj etapi našeg putovanja, i narednih dana smo goredolirali po tom tavanu ne spuštajući se nikad mnogo ispod 4000m, i savlađujući nekoliko prevoja iznad te visine.
U nemilosrdnim čeljustima raja