Danas, 9. maja, obeležava se Dan pobede nad fašizmom.
Ali, da ne bi bilo "zabune" i one opasne površnosti kojom se stvari zapravo guraju pod tepih – obavezno treba naglasiti da se ne radi samo o ideološkom, ili istorijskom pojmu, koji se slavi prigodnim zveckanjem oružja na nekakvoj vojnoj paradi i ispaljivanjem velikih ćoraka u nebo.
"Da bi doneo odluku, presudi; da bi presudio, budi razuman; da bi bio razuman, donesi odluku" - možda petlja u ovoj "logici" i nije najočiglednija onima koji veruju više od drugih, pa nemaju petlju nego liniju koja polazi od verovanja, možda sam je ja pogrešno preveo, možda nije petlja nego spirala, ali tu je negde i petlja, petlja, petljica, kao u onom cirkusantskom cilindru gde vešti momci, ili devojke, voze motore ili mala kola u krug.
Čudo oko tog verovanja (sad više nisam siguran da li sam već pisao o tome i u svom blogu negde, ili samo u komentaru kod Čera, komentara se sećam, godine mi zbunjuju pamćenje zbunjeno od rođenja) je što možemo da ga uključujemo ili isključujemo po želji (tj ko ne može baš u nekom zadatom trenutku može da se obuči da to radi) sa neverovatim i iznenađujućim rezultatima!
U Vujaklijinom Rečniku stranih reči i izraza, pod odrednicom mistifikacija, piše: n. lat: Mystiffication, Obmanjivanje, obmana, prevara, zbunjivanje, književna prevara, književna prerušenost. Na Vokabular, beta, od reči do reči je prepisan Vujaklija.
Iako u osnovi jeste neka vrsta prevare, obmane, mistifikacija je dobila i svakog dana dobija sve više varijacija i širi se neviđenom brzinom! Primera je tušta i tma i bilo bi iluzorno da ih ja ili neko drugi klasifikuje, poređa, podeli po sličnostima i tako šta.
Skoro sam posle duže vremena ponovo čitao Čas Anatomije Danila Kiša. Danilo se u Času na najkonsekventniji, precizan, analitički, i nadasve duhovit način obračunava s polutanima i mediokritetima akademskih i književnih titula, crtajući im i demistificirajući sopstveni rad/delo ali i njihov kvazi naučnokniževni pristup istom! Po ko zna koji put, iznova sam uživao čitajući Danilove rezove mentalnoknjiževnim skalpelom! Ovo a propos Vujaklijinog: Književna prevara, književna prerušenost!
Ne mogu ni da zamislim kako se osećaju roditelji Dražena Milovanovića i Dragana Jakovljevića, vojnika ubijenih prilikom služenja vojnog roka u kasarni na Topčideru. Ne samo da su ostali bez svojih sinova, nego moraju da se suoče sa tim da državni funkcioneri kriju ubice njihove dece. Dva vojnika naše vojske ubijena su zato što su videli ono što nisu smeli da vide, a većinskoj Srbiji to ne smeta, jer valjda veruju da je bolje nešto sakriti nego dozvoliti kaljanje ugleda vojske.
Ne znam za vas, mene kao građanina Srbije je sramota.
Na današnji dan, 26. marta 1994. godine, u beogradskom Domu omladine osnovano je Nezavisno udruženje novinara Srbije. Osnivačkoj skupštini prisustvovalo je 350 novinara, a za prvog predsednika izabran je poznati sportski novinar TV Beograd Dragan Nikitović.
NUNS protekle dve i po decenije, u skladu sa osnivačkim principima, dosledno i uporno insistira na unapređenju i zaštiti prava i položaja novinara u društvu, kao i na razvoju medijskog sistema, koji će biti usklađen sa osnovnim vrednostima demokratskog društva i biti kadar da odgovori na izazove, vezane za ubrzane tehnološke
Recycling Romany from Jasmina Tesanovic on Vimeo.
Posle mnogo godina otisla sam u operu; Redjo u Torinu: na programu je bila Thais ( Massenet).
Posto sam krocila u prelepi prostor koji je dizajnirao Karlo Molino, setila sam se zasto ne idem u operu vec godinama, jos od vremena Skale kad sam zivela u Milanu : zato sto ceo taj raskos i sjaj retko da je zasluzivala predstava koju bi samo malo njih iz poslednjih redova mogli da procene.
Epa, posle nekoliko minuta predstave pocela je da me hvata nervoza, neki neizdrz: prepuna sala sveta, vrlo malo mladih.
Ovih dana na Beogradskom univerzitetu je bila napeta situacija ali se i nastavlja. Revolturani petogodišnjim nerešavanjem problema sa doktoratom po svoj prilici plagiranim jednog visoko pozicioniranog člana vladajuće stranke koji je usput i ministar u vladi, studenti su iz protesta blokirali Rektorat Bu tražeći da se pitanje mogućeg plagijata reši i ugled Univerziteta očuva i zaštiti. Onda, posle desetak dana podržala ih je Rektroka BU, stala uz svoje studente, razgovarala sa njima i dogovorili su zajedno da blokada bude prekinuta pod uslovom da do četvrtog novembra Etrnički komitet BU izjasni dali je doktorat plagijat ili ne. Sve u skladu sa pravilima Univerziteta, zakonom i njenim, rektorskim, ovlašćenjima.
Od početka protesta državne institucije, Predsednik države, Predsednica vlade, Ministar prosvete i svi pridruženi iz vladajuće sfere veoma oštro su osudili studentsku blokadu Rektorata kao čin urušavanja ugleda Univerziteta, rečeno je da su studenti prekršili niz zakonskih odredbi, naglasili su da je to politički akt i da su studenti samo stranački aparatčici poslati od opozicije da ruše državu i ometaju napredak. Reči koje su izgovorene tom proilikom nisu bile u najmanju ruku razumne a ni pristojne, vređali su protestante, naslućivale su se pretnje iz mnogih iskaza ali razlog protesta, plagirani doktorat ministrov nije pominjan niti mnogi dokazi da se prepisivanje dogodilo a nisu dotaknute ni institucije koje su zadužene da problem kvalifikuju i konačnu odluku posle pet godina sabotaže donesu.
Bojkot je česta situacija u kojoj se nađu oni kojima je posao da naprave promene u nekoj organizaciji uvećavanjem produktivnost i efikasnost. Nekada promene poboljšaju trenutnu likvidnost prilagođavanjem preduzeća novonastaloj tržišnoj realnosti ili obezbede dugoročniji opstanak i rast prilagođenjem široj ekonomskoj okolini.
Da je nešto loše, a često je tako u mnogim preduzećima, brzo se razglasi unutar samog preduzeća a i šire. Šta uraditi u tom slučaju je diskutabilno ali neophodnost promena postaje sve očiglednija daljim propadanjem.
Faces come out of the rain
When you're strange
No one remembers your name
When you're strange
Nemamo mi ništa protiv kritike. Samo je bitno da bude dobronamerna. Kad kažemo dobronamerna, mislimo da ni slučajno ne ispadne da je problem u nama, čiji potezi ili odsustvo isth se kritikuje. Već da ispadne da je problem u objektivnim okolnostima. U stvari, kad bolje razmislim, najbolje da sva kritika i bude usmerena na objektivne okolnosti. Samo ne na nas. Jer mi to ne volimo, i učinićemo sve da nam se to ne desi. Da problem u stvari budemo mi. I to što ne znamo, ne umemo, nemamo iskustva, i nismo dorasli poslu koji obavljamo. Važno je da nismo krivi mi.
U noći između 3. i 4. oktobra 2011. godine nepoznate osobe ispisale su fasade Kulturnog centra REX i susedne zgrade grafitima mržnje i nasilja. Poruke koje su ispisane na fasadi direkno su upućene protiv LGBT populacije i sadrže sledeći tekst: "SMRT PEDERIMA" i "SEKTAŠI", a fasada zgrade pored REXa ispisana je grafitom: "KO HOĆE U DUPE DOBIĆE PO PIČKI".
Želimo da podsetimo da ovo nije usamljen slučaj vandalizma i nasilničkih pretnji upućenih kulturnim institucijama i mestima koja promovišu elementarne humanističke vrednosti, kritičko umetničko stvaralaštvo i društveni aktivizam.
Teta D je bila naša komšinica u našem malom mistu. Raspuštenica, kako je Presveta jednom ciknula na starog. Imala je dve kćeri. Jedna je bila moja vršnjakinja a druga malo mlađa, po vokaciji radnica u belom mantilu. Zgođušna plavuša, zanosnih kukova, vazda ozbiljna i vazda u akciji ignorisanja malograđanštine koja ju je okruživala.
A bila je fina žena. Volela sam da odlazim kod nji', doduše kradom. Presveta, vrlo širokih pogleda na život,
gost autor: drzurin otac
Trideset ću godina zaredom posjećivati Mostar – stalno ljeti i samo ponekad s proljeća, i uvijek će to za mene biti praznik!
Ipak, moj prvi susret s Mostarom dogodio se u ranu jesen.
Bilo je to davne l966.godine, kada sam se – gonjen željom za znanjem i obrazovanjem - iz Boke Kotorske bio zaputio na daleki put za Banjaluku ...