Piše: Rodoljub Šabić
Svake godine, u ovo doba, u mesecu martu, u SAD se jedna sedmica obeležava kao "Sunčana nedelja" (Sunshine week). Radi se o sedmici u kojoj "pada" 16. mart, dan na koji je 1751. rođen Džejms Medison, jedan od tvoraca Ustava SAD i jedan od najvećih promotera ideja demokratije i ljudskih prava u globalnim, svetskim razmerama.
Medisonov rođendan nije, razume se, izabran slučajno. Neposredan razlog je jedna od mnogih njegovih dobro upamćenih demokratskih sentenci da se "vlast zasniva na pristanku onih
Nema me jer ne postizavam, radim ko mravac crni. Al' o tome drugi put...ovaj blog je posvećen mojoj radosti neviđenih razmera, izazvanoj vešću da će Presednica Biljana Plavšić biti puštena iz haške banje na slobodu. Što je to predivno nešto, sve su me žmarci podišli kad sam čula. Odslužila dve trećine kazne, sve lepo se vladajući i sa'će da je puste. Čarobno. Em što je s'vatila i pokajala se. Ima li išta lepše od s'vatanja.
састав на тему . . . . кркобушну
. . . . само се мрестим, а мораћу и до стоматолога да се консултујем може ли ми штетити тај ритам обзиром да ће ми даме сву зубну глазуру ошмирглати сјезиком при целивању.некад се то љубило у образе оне одважније ближе уснама би се дрзнуле, док млађе садашње крећу одпупка надоле, дапростите
Premislja se nasa mlada
Za koga ce da se uda
Sa kim ce da opet vlada
Sa kime da pravi cuda.
Od Borisa miraz trazi,
Dok na Tomu namiguje,
Nema lazi samo kazi,
Meni narod sve veruje.
ja da se pakujem, odbacujem suvišne ili nepotrebne stvari, vodim se minimalizmom...kad! Gde si to krenuo, šta to radiš, trgnem se! U Evropu, kažem sam sebi. Pa već si u Evropi, mamlaze, odgovaram. Jesam geografski ali idem u Evropsku Uniju. Popričekaćeš, načekaćeš se, ne crkni magarče do zelene trave... Čekaj bre! Čemu taj pesimizam? Nije to nikakav pesimizam, realnost na sceni burazeru, znaš kad ćemo postati tz uređena država gde će sve funkcionisati makar 20% od onog što je potrebno da bi se bilo u EU, nikad i da ponovim, NIKAD! Koliko dugo ti stoji u pisarnici Višeg suda predmet, evo sad je već tri godine a ti bi u Evropsku Uniju. E moj brajko, budi ti optimista al' nade nema ni od korova! I nemoj mi ono otrcano: Nada umire poslednja.
Pre nekoliko dana umro je Antonio Tabuki, jedan od mojih omiljenih pisaca. Bio je stariji od mene dve godine, jedanaest meseci i devetnaest dana.
Antonio Tabucchi (Pisa, 23. septembra 1943.) je bio italijanski književnik i jedan od najuglednijih evropskih pisaca današnjice. Stručnjak za opus portugalskoga književnika Fernanda Pessoe, radio je kao profesor portugalske književnosti na Univerzitetu u Sieni. Preveo je niz Pessoinih djela na talijanski jezik.
Tabucchi je možda najpoznatiji po knjizi Indijski nokturno (1984.), za koju je u Francuskoj dobio uglednu nagradu za strane pisce Médicis étranger. Na portugalskom jeziku napisao je roman Rekvijem (1992.), u kojemu se pojavljuje Pessoa, dok mu je najcjenjenije djelo roman Pereira tvrdi (1994.). Pisao je kratke priče i eseje.
Piše: Boban Stojanović
Dragi drugari i drugarice, potpuno nag pred vama, pomalo se bojim da mislim, a kamoli da napišem, ali – mislim da je došlo vreme svrstavanja!
Nema više prve i druge Srbije, nema više levo i desno, sumnjiv mi je i civilni sektor...
Između jakih nacionalista i verujućih ljudskopravaša gotovo da nema razlike!
Prvi se bore za teritoriju, drugi za neke nad-ideale, uglavnom salonske, a ljudi uvek ostaju po strani.
I sada, budi pametan ili pametna, pa znaj gde da se smestiš.
- Dušo, imamo sve kao u pesmi: gradove između nas, svetla aerodromske piste, mećave i hiljade kilometara. Ali osećam da si svake sekunde blizu mene i volim te sve više i više - napisao je Aleksej Navaljni svojoj supruzi Juliji 14. februara 2024.
Samo 2 dana kasnije, 16. februara 2024, Aleksej Navaljni je postao simbol svih poniženih, ugnjetenih, zatvorenih, isteranih, opljačkanih... Ruskinja i Rusa.
Slava mu!
Dakle, juce, 23 novembra u 14:22 (srednjeevropsko vreme) detektor Atlas zabelezio je prvi sudar, CMS malo kasnije. Prvi rekonstrusani tragovi su na slici gore. Dole je saopstenje za javnost direktora Cerna Rolfa Heuera.
---------------
Geneva, 23 November 2009. Today the LHC circulated two beams simultaneously for the first time, allowing the operators to test the synchronization
Nedeljom se radi u opustenijoj atmosferi, od 8 do 12, jedan lekar, jedna sestra, a spremacica pre 8, da skuva kafu i prenese najnovije nocne vesti, nije bas TANJUG, ali TANGL sigurno jeste, samo sto su vesti sigurne, nefrizirane.
Sestra, uglavnom, pada na nos od posla a lekar joj cuva strah, od penicilinskog i drugih sokova, i povremeno se bavi stanjima koja ne mogu da sacekaju sutra, kao sto je vadjenje pasulja iz decjeg nosa, nekog zalutalog insekta iz uha ili udice iz prsta spretnog pecarosa.
Milos je shvatio da situacija izmice iz nedeljnog stereotipa kad je
-Ej, pročitao sam ono što si pisala o Palanci. Zanimljiv ugao. Ja je nikad tako nisam video. 'Ajd napiši blog o meni. Mislim ne blog, da ga objaviš, nego onako. Baš me zanima kako me vidiš.
E pa, evo ti:
meni je rodik bio nesimpatičan, nisam volela njegov dvodimenzionalni tenis,
ali sam poštovala ogromnu volju, duh i prisustvo na terenu,
težak rad, i posvećenost.
da ne pričam o harizmi koju je nosio van terena.
Fernando Gonzalez
sjajan forhend, ogromna harizma,
volela ga je i publika i igrači. sjajan lik.
Ne bih da vas zamaram pričom o tome kako sam pronašao ovaj Borhesov tekst, koji do sada a pročitao sam sve što je kod nas, mislim i na bivšu nam domovinu, objavljeno, ni u jednoj od tih knjiga nisam našao. Imam neverovatna iskustva sa knjigama! Čudni su i misteriozni putevi knjiga i književnih dela. Davno, zaista davno, neko je zaboravio da mi vrati tada za nas kultnu knjigu, Heseovog Stepskog vuka. Ili je prosto ukrao. Bilo je to vreme kad smo razmenjivali knjige i ploče. Prolazile su godine, ja sam često mislio na Stepskog vuka, sve dok dvadesetak godina kasnije odjednom dobih snažan poriv da uđem u (nekadašnju) Knjižaru/antikvarnicu u zgradi SANU, sećate se - ugao Knez Mihailove i Đure Jakšića.
Muzej holokausta u Vašingtonu je mesto iz kojeg, posle obilaska moćne postavke koja kao da vas fizički uvlači u stravični svet koncentracionih logora, izlazite ispunjeni osećanjem teskobe, tuge, užasa i neverice zbog svesti o tome šta je jedno ljudsko biće u stanju da učini drugom. Narednih nekoliko sati cenite ne samo svoju slobodu, već i život u najobičnijim aspektima - svež vazduh, čistu odeću, hranu i vodu, posetljinu u kojoj ćete ležati te večeri... Ideja o tome da užasi i zverstva nisu nestali, da ratovi i logori postoje i danas, potpuno vam je nepodnošljiva. Muzej