konačno!
Autor: Rodoljub Šabić
Mediji su juče preneli vest da je BIA izvršavajući odluku Evropskog suda za ljudska prava dostavila podnosiocu tužbe informaciju o broju lica čija komunikacija je bila predmet „presretanja" u toku 2005. godine.
Ustvari, BIA je tako izvršila jednu gotovo osam godina staru odluku Poverenika za informacije (22. 12. 2005. godine). Reč je o odluci donetoj u jednom od prvih „delikatnijih" slučajeva u primeni Zakona o slobodnom pristupu informacijama, 2005. godina je prva godina njegove primene.
Odluci je prethodio zahtev NVO Inicijativa mladih za ljudska prava upućen BIA kojim su traženi gore navedeni podaci. Nije ih dobila uz obrazloženje da je to „tajna" i podnela je žalbu Povereniku za informacije.
… sa ove razdaljine …
Probudio sam se kasno iako više nisam bio živ. Sa ove razdaljine, i kada sam bio, ne sećam se da sam ikada rano bio budan, pre nekako pod budnim nadzorom.
Ako izuzmemo ratove, izbori su najčešći istorijski događaj u životu prosječnog Srbina. Samim tim i predizborni karneval...
Rasklimatane montažne bine se izvlače iz prašnjavih, nekadašnjih domova kulture da bi postavljene po trgovima ovo malo gradova i sela dočekali govornike.
Svaki od govornika na svoj način pokušava ubijediti birača da je upravo on taj koji nas vodi u bolje sutra.
Svoje govore kite komičnim pašnjačkim metaforama ili pak patetičnim prikazima urbanih pejzaža koje će mijenjati, ne znajući najčešće ni kako sada izgledaju.
Govori
Ovaj tekst posvećujem dragom prijatelju Antioksidantu, srećnom ocu Zavodljive i Osmeha.
Ako kažem da je frižider zvao švidiret, helokopter kopit...ne mogu da se setim još nekih njegovih bisera, neću se proslaviti, svako ima u svom sećajnom arsenalu tušta i tma sličnih izraza koje su izgovarali njihovi potomci u svom najranijem dobu. Ali ne samo to! Sinoć, skuvao čaj od kevine dušice, nosim šolje na tacni, žena i sin sede ispred upaljenog televizora i razgovaraju. Kako, zašto...možda zbog one reklame za sokove kad policajac zaustavlja...etc., etc.
Što im čini ona ---*, auu. Dobro joj je ---* rekao – Ti nas ođe sve poluđe. A ona mu kaže – Mene su i pustili iz ludnice da vas poludim. Sačuvaj bože. Tamo ne može normalan učestvovat - zaključi D. svoj kratki raport sa Farme.
Blog posvecen starom prijatelju!
U jednom intervjuu 1901.g. Tesla izjavljuje da je bio zaplašen uspehom svojih nalaza u Kolorado Springsu, jer je bio svestan da posmatra nešto što može da bude od nemerljivih posledica za čovečanstvo i da se osećao kao da prvi prisustvuje rađanju jednog novog znanja ili otkriću neke velike istine. Uplašio se zato, kako sam kaže, jer ono do čega je došao kao da je imalo elemente natprirodnog, a Teslina ubeđenja, kao što se zna, imala su veoma čvrsta uporišta u materijalističkom shvatanju sveta, daleko od svake metafizike. Čega se to uplašio,Tesla nije rekao.
Dnevnički izvodi
Septembar 1939
Otac me upis’o u vršačku gimnaziju. Vršac je lepa varoš. Miriše na grožđe. Našao mi stan kod jedne starije Švabice. Hrana je dobra, nedeljom kolači ,nekad grancle nekad gurabije.
A i lebac je beli,milihprot a ne crni kao onaj naš seoski.
Posle škole igramo fudbal. Škola mi ide dobro.
Kraj septembra 1939
Autor: Rodoljub Šabić
„U službena vozila saobraćajne policije marke „Fiat punto“, sa unutrašnje strane vetrobranskog stakla ugrađena je kamera koja neprestano snima ispred vozila, a vođe patrola na opasaču imaju uređaj za audio snimanje, a na reveru košulje mikrofon, što uključuju prilikom konverzacije sa licem koje se kontroliše, te se na ovaj način snimaju i lica koja su izvršila prekršaj ili krivično delo, ali i lica koja se samo rutinski kontrolišu, sva lica koja su u kadru kamere i sa kojima se vodi razgovor.“
Navedeno pored ostalog piše u prijavi
Vjerovatno da postajem pomalo naporan sa pričom o DMT-ju, ali cijenim da je (bar) ovo javljanje bilo vrijedno čukanja po tastaturi.
O čemu se zapravo radi.
Već sam nekoliko puta na blogu spominjao kako bi interesantno bilo čuti o DMT iskustvu slijepe osobe. Par godina unazad vršio sam i istraživanje po netu u tom smjeru, ali sem zapitanosti i zainteresovanosti slične mojoj nisam naišao ni najedno konkretno svjedočenje.
A onda, prije par dana, naletih na ovo: