... ili: vivisekcija metoda jednog šarlatana
Tri je dana i tri noći brujala mreža užarena u brobi na virtuelni život i virtuelnu smrt između navijača i protivnika Brankice Stanković. Među tim navijačima i protivnicima pojavljivali su se najčudnovatiji likovi i frikovi a apsolutni hit u hitu bile su srdačne pohvale i čestitke voditeljki "Insajdera" na izvanredno obavljenom poslu, upućene od strane Ksenije Vučić i Nebojše Krstića uz horsko sasluženje silesije botova.
I potpuno je u drugom planu ostao sam kvalitet intervjua, zasenjen pitanjima da li se ona i zašto se doskorašnja ikona slobodnih medija prodala vlasti i Vučiću kao njenoj personifikaciji.
Nikad mi zaista nije bilo jasno otkuda toliko oduševljenje "Insajderom". Da me je nko pitao rekao bih da je reč o prilično tanom sa novinarske i jakom sa produkcijske strane medijskom projektu predvidljivih sadržaja i zaključaka, sa bombastično najavljiovanim gromopucatelnim temama tanko obrađenim i bez prave činjenične težine kad se razgrnu sve te krupne reči i krupni kadrovi. A najlošije među tim emisijama bez konkurencije su po pravilu one u kojima u studiju sede sagovornici vizavi voditeljke. Zato sam se, ne bez zebnje . videvši najavu upitao "Kuku, Brankice, kud si pošla s golo dupe međ pijane Turke?!"
Da se odmah razumemo: svakako ne spadam u one koji veruju da je Brankica Stanković svesno i namerno Aleksandru Vučiću odradila PR i častila ga novom parolom - "Eto, vidite li da ne idem samo na Pink i da odgovaram na sva pitanja?"
Ako neko, slučajno, nije primetio, sutra je 27.7.2011.
Dan kad bi trebalo da prestane važnost starih ličnih karata.
E, sad, znam da je bilo priče da će im se važnost produžiti jer, naravno, nema ni teoretske šanse da svima budu zamenjene na vreme.
Mene samo zanima, zna li neko, je li ta izmena zakona stupila na snagu il ćemo, od sutra, imati masu ljudi sa nevažećim ličnim kartama?
(Na nesnosne gužve pred stanicama MUP-a smo, kanda, već oguglali)
Ako je ceo svet ravnodušan, da li i mi treba da ćutimo?
Ovaj ceo schweinerei sa drzavnim gestapovanjem twitter naloga postaje ogavan.
Em sto je "satiricni nalog vuka jeremica" jedan uopste pleonazam - jel ako je nesto vuk jeremic onda je po logici stvari i satiricno, em je - sto je rekao neko iz twitosfere - taj satiricni nalog bio jedino mesto da o Bobu porazmislimo kao o mudrom, smislenom i s logikom ozenjenim djecarcem iz ananasa na dnu mora.
Kao i svaki drugi ridikul i Boba iz ananasa na dnu mora postaje opasan tek kad se umrezi sa istim ili vecim ridikulima - kako i dolazimo do pitanja ima li te sfere javnog i privatnog
PREVODIOCU
Jednostavno nisam mogla da odolim, a da ne podelim ovaj fascinantni prevod sa vama. Neću preneti celovit tekst, već samo one najzabavnije detalje, a ko bude želeo podrobnije da se obavesti o tome kakvo nas vreme očekuje do sredine jula, a ima Fejsbuk nalog, može da zaviri na sledeći link:
https://www.facebook.com/djordje.djuric.100
Na njemu se nalazi i originalni tekst koji je, za razliku od ovog čije vam delove prenosim, napisan valjano, razumljivo i sasvim ozbiljno, kako i dolikuje nekome ko je meteorolog. Do njega ćete dospeti ako kliknete na opciju prikaži original.
Dakle, da krenem...
Zvonjava one gotovo zaboravljene sprave prekida vam popodnevnu dremku. Baba, banka ili anketari?
Ni jedna od opcija. Direktor škole koju vam dete pohađa. Žao mu je ako vas je uznemirio ali bi jako cenio da se u što kraćem roku vidite. U njegovoj kancelariji, podrazumeva se.
Da, dete je dobro. Sada je dobro. Ne, ipak bi o temi trebalo razgovarati u direktnom kontaktu, hvala vam na raumevanju i ljubaznosti.
Eto, danas je 7.juli-Dan ustanka naroda Srbije protiv fašizma koji je ukinut kao državni praznik I ovog 7.jula zvanična Srbija nije načisto da li slavi antifašističu borbu ili kolaboraciju.
U Beloj Crkvi je održana svečanost i položeni venci u slavu onih koji su podigli ustanak, a istovremeno je SPC služila parastos onima koji su bili u službi okupatora, samo su izvršavali naređenje. Srbija je opet podeljena, ne zna gde je ili se pravi blesava. Činjenica je da su postpetooktobarske vlasti osramotile Srbiju marginalizujući njen doprinos u antifašističkoj borbi i visoki ugled u antifašističkoj koaliciji. To potvrđuje i činjenica da je prvi put posle 2000.godine predsednik Srbije primio delegaciju SUBNOR-a.
Beogradska autobuska stanica. Pola sata pre ponoći, polu pijan, ulazim u narandžasti autobus ka jugu, sa idejom da ne zakasnim baš puno sutradan, u Nišu, na posao. Ispred mene cigančica sa četvoro sasvim male dece. Najmanje je godinu ipo a najstarije ne više od pet. Pažnju su mi privukli jer su deca bila neobično tiha... Onako mali jedan drugom do uveta. Ciganka je imala samo jednu kartu. Ne treba joj više. Dok deca usporeno forsiraju, za njih, ogromne stepenice primećujem da je ciganka vrlo uznemirena. Trese se. Par koraka od autobusa uočavam ciganina, malo mlađeg od mene, sa već sedom bradom kako namršten, fiksiranim pogledom prati ulazak u bus. Sa njim je prelepa cigančica, u besprekorno belim trenerkama, ukusno našminkana, u novim roze patikama. Cenim da nema više od 14 godina. Izuzetno liči na majku četvoro malih putnika. Čudno mi je što se ne pozdravljaju na rastanku. Ciga ima autoritativan stav, mlada cigančica je sa monalizinim osmehom, kao da likuje, a odlazeća majka je u vidljivom grču. Deca ćute sve vreme i prate instrukcije majke.
Nekoliko dana pre sabotaže severnih tokova EU je krenula sa smirivanjem antiruske retorike.
A rat u Ukrajini je isprovociran da bi se podrila evroazijska integracija, pa podrilo rusko ohrabrivanje potpisivanja dugoročnih energetskih ugovora koji, onda, podrivaju korišćenje proizvoljno štampanih derivata zbog manipulisanje cena. I na kraju, rat je isprovociran i da bi se sačuvala ne toliko hegemonija (na ovu temu nas sve ovih dana ispravlja jedan analitičar) pošto je multipolarnost već na delu i prihvaćena kao takva, nego da bi se zadržala kontrola nad jednim velikim polom, kolektivnim zapadom, uglavnom Evropom od strane „anglosaksonaca". Ovo je pod navodnicima zato što niti postoje jasni obrisi pojedinačnih timova, niti su mnogi bitni pojedinačni igrači samo u jednom timu.
došlo je vreme za moj omiljeni grendslem,
za jagode sa šlagom, pims, zeleno ljubičastu scenografiju i kišu.
Već se pisalo o Kuriru, ali Kurir, koliko god ogavan bio nije ključni problem. Njih treba na sud za svaku uvredu, laž ili klevetu koju izreknu, pa do bankrotstva.
Policija, međutim, u ovom slučaju jeste odgovorna. Njima cure informacije. I oni smatraju da je sasvim normalno da organi reda i mira po kafanama ogovaraju s novinarima.
Šta su mogući scenariji?
Normalan sled događaja bi bio.
Već 14 godina, čudna izložba "Svet tela" (Körperwelten) obilazi svet i svojim eksponatima izaziva sasvim raznolike komentare posetilaca, javnosti, medija i zvaničnika. Do sada je imala preko 28 miliona posetilaca! Zagonetni doktor Ginter fon Hagens i njegova supruga Adgelina Vejli izlažu ljudska i tela životinja bez kože! Odrana, tako da se mogu jasno videti svakojaki organi koje površinski prekrivač tela sakriva od naših očiju. Neki eksponati su više nego ubedljivi: crna pušačka pluća, mrtvi deformisani fetusi, režnjevi ljudskog mozga, telo u skoku, ceo krvni sistem izvadjen iz organizma, trudna žena sa sve plodom u svom stomaku, srce i drugi krvni sudovi pogodjeni jakim udarom, organi napadnuti rakom i drugim bolestima... Neka od tela su u staklenom okviru, ali većina ih je pred posetiocima bez ikakve zaštite, na dohvat ruke. Frapantno, degutantno, zastrašujuće? Da, svakako, ali i poučno, zanimljivo, otkrivajuće. Pogledajte.
U mom svetu najviše mesta zauzimaju knjige. Stare, nove, dobre i loše. Zaboravljene, požutelih strana i nove koje mirišu na štampu i nedotaknuti papir.
Motaju se i žive svuda po kući. Od hodnika, preko kuhinje gde žive pre svega »kuvari«, preko ostavljenih u trpezariji i dnevnoj sobi, dečijih u sobama mladunaca koje ravnopravno delim sa njima, do spavaće sobe, u kojoj se pridržavaju međusobno u rizičnoj ravnoteži. Jeste da vole prašinu i prašina voli njih, ali nema