“… Na dnevnom redu gradske skupštine bila je odluka o podizanju spomenika Nikoli Tesli, ali bez stare priče o preseljenju urne velikog srpskog naučnika nije moglo.
Kao jedan od razloga za premeštanje urne navedeni su "satanistički obredi koji se održavaju u Muzeju Nikole Tesle", a na to je za govornicom ukazao predsednik Skupštine Beograda Nikola Nikodijević.
"U pitanju je inicijativa patrijarha zbog satanističkih obreda u tom muzeju, ako me već terate da kažem istinu...", rekao je Nikodijević. …”
IZVOR: B92 PONEDELJAK, 8.06.2015. | 16:41 -> 17:34
Spomenik Nikoli Tesli u Beogradu postoji, za sada ih ima dva, jedan ispred Tehničkog fakulteta u Bulevaru Revolucije a drugi na aerodromu Nikola Tesla mada ovaj drugi nije baš neki kojim bi se grad ponosio, nevešto napravljen i nikako ne odgovara značaju dela koji je naučnik ostavio svom narodu.
U ovom tekstu ću ukratko opisati pomenute uljeze i dati neke preporuke kako ih se čuvati.
"Iskvario se ovaj svet toliko
Da carić grabi tamo plen
Gde ne sme orao ni da sleti.
Budući da je dobio plemstvo svaki gejak, to je i mnogi plemić gejak postao".
Miodrag Sovilj je radio svoj posao - časno i pošteno, kao i do sada. Od njega ne treba praviti ni atentatora niti bilo kakvog opozicionog lidera - zato što i jedno i drugo zapravo govori o duboko poremećenom vrednosnom sistemu društva u kom se novinarska čestitost i profesionalizam proglašavaju vanrednom hrabrošću sa jedne, ili napadom na njegovo prevashodstvo kralja, sa druge strane.
Kada bi bilo (to jest kada je bude) profesionalne, medijske solidarnosti, ovako bi ubuduće trebalo da izgledaju apsolutno sve pres konfenencije uzurpatora društva, koji se ovde neosnovano (samo)nazivaju političarima - kako onih na vlasti tako i njihove kvazi opozicije. Kada pres konferencije na kojima se zaista POSTAVLJAJU PITANJA postanu svakodnevica - tek tada će osnovano moći da se sumnja kako ovo društvo jeste na putu nekakvog, pre svega moralnog, a onda i svakog drugog ozdravljenja...
.
Било ми је пет-шест година. Кад би баба рекла "донеси, синко, две-три дрва" ја бих прво упорно запиткивао "али, баба, реци ми, две или три?", а кад би ме коначно избацила на пртину ка стајској надстрешници, доносио бих одатле две цепанице у једној руци и три у другој, лактом бих отварао врата прегрејане собе и питао бабу поред пећи "ево, баба, одлучи сад, хоћеш две или три?", с намером да вратим назад цепанице које не задржи. Мене је збуњивала њена немоћ да изабере, јер је на крају увек узимала и две и три, свих пет, а шта је све њу збуњивало у тим нашим интеракцијама данас могу само да замислим.
Naslov "Novi Sad iz ženskog ugla" u rubrici "putovanja" internet stranice B92, otkriva rad Gordane Stojaković i drugih sa Ženskih studija iz Novog Sada kojim se posetiocima i turistima koji Novi Sad obilaze, pružaju informacije o znamenitim Novosađankama tokom prošla dva veka bez kojih istorija Novog Sada ne bi bila ovakva kakva je. Skupljena građa o njima je omogućila i meni da im posvetim jedan svoj post. (Novosađanke)
A ko su - znamenite Beograđanke?
Ili - ko su bile znamenite žene mnogih drugih gradova i mesta u Srbiji?
Ima li negde i neko dovoljno građe, dovoljno volje i želje da se uz "Žensku mapu Novog Sada" nađu i "ženske mape" Beograda i drugih?
Moj post je pokušaj da na jednom mestu skupim bar nešto od podataka koji bi omogućili stvaranje takvih "ženskih mapa" ili bar pobudili radoznalost za život i rad, za biografije i stvaralaštvo bar nekih žena koje su u Beogradu živele tokom protekla dva veka.
Prva i nezaobilazna i jedna od onih o čijem životu se može naći dovoljno podataka je Ksenija Atanasijević, prva žena koja je doktorirala na univerzitetu u Beogradu, a kojoj se danas čak ni grob ne zna. Nema ga.
Nemoguće je danas posmatrati postizborne proteste u Srbiji, a ne setiti se sličnih postizbornih demonstracija po američkim gradovima u novembru prošle godine. apolitička, antistranačka histerija kao sastavni deo bunta protiv korumpirane vlasti naravno nije srpski fenomen , I ona se desila Americi, doduše nešto ranije.
Pobeda Trampa na predsedničkim izborima izvela je na ulice u novembru prošle godine desetine hiljada demonstranata nezadovoljnih izbornim rezultatom i izbornim sistemom. Medju protestantima bio je veliki broj onih koji na novembarskim
март 2011, пучина медитерана
угодности тескобе лежаја у бродској кабини доприносе ритмички покрети нагог тела Ксујше надамном те повремени одбљесак о таласе месеца кроз окно прозора
- недостајаћеш ми, вели
- ха, ко зна ,случајности нашег сусрета можда је суђено да се понови, јаћу
Update: Maki je pušten večeras iz pritvora, nakon što je predsednik Srbije Boris Tadić potpisao odluku o pomilovanju, javljaju agencije
Mislim da u Srbiji svako zna ko je Maki - Bogoljub Arsenijević, umetnik, hajduk i podvižnik u borbi protiv Miloševićevog režima. Da bi se u Srbiji uspostavila demokratija, Maki je rizikovao svoj život. Takvih je bilo malo. Individualnih herojstava u borbi protiv Miloševićevog režima je bilo jako malo. Svi su se strašno plašili, s razlogom. Maki se borio mnogo pre nego što su mase izašle na ulice da smene diktatora. Bio je hapšen, zatvaran, zlostavljan, progonjen, osuđen.
Naš ekonomski sistem je jedna čudna mešavina partijsko-državnog kapitalizma prožetog socijalnom politikom i na monopolima zasnovanog privatnog sektora. Problem sa svim čudnim sistemima je da su neuspešni. Neuspešni da građanima omoguće pristojan život.
Danas je punih 68 godina od kada je Beograd konačno oslobođen od nacističke okupacije.
Povodom 68.godišnjice oslobođenjа Beogrаdа u 2.svetskom rаtu predsednik Srbije Tomislаv Nikolić je, uz prisustvo počаsnog strojа i orkestrа Gаrde Vojske Srbije, predstаvnikа borаčkih udruženjа i predstаvnika аmbаsаdа Ruske Federаcije, Ukrаjine, Belorusije i Azerbejdžаnа u Republici Srbiji položio venаc na nа Spomen Groblju oslobodilаcа Beogrаdа u 2.svetskom rаtu. U spomen-knjigu predsedik Srbije je tom prilikom upisаo:
“Dok postoji jedаn grаđаnin Srbije, jedаn Srbin, dok postoji ljudsko sećаnje, učićemo decu dа trebа dа se trude mnogo kаko bi oprаvdаlа život i slobodu koje ste im podаrili“.
Vence su položili i predstаvnici Ministаrstvа rаdа i socijаlne politike, Ministаrstvа odbrаne, Grаdа Beogrаdа i Sаvezа udruženjа borаcа Nаrodnooslobodilаčkog rаtа Srbije.
Naravno, nije bilo pripadnika tzv.“drugog antifašističkog pokreta“ kao ni patrijarha i drugih velikodostojanstvenika SPC koji radije veličaju one koji su bili protiv partizanskog pokreta. Oni drže opela i pomenene onima koji su veličali lik i delo Hitlera. Sramota.
Značenje reči tolerancija je isto u svim jezicima i svim narodima.
Znamo li šta je tolerancija? Znaju li naša deca? Učimo li ih na vreme i tačno šta znači prihvatanje osoba koje nisu iste vere, ne misle na isti način, imaju drugačiji politički stav ili se po bilo kom osnovu razlikuju? Učimo li generacije stasale posle nas nenasilnoj komunikaciji, uzdržanosti, prepoznavanju i izbegavanju konflikta i osuđivanju nasilnih oblika ponašanja ili
kakav isprazan i nemastovit covek, bez ideja, bez vizija... onaj KGB je s razlogom propao...