Promocija čišćenja Srbije na teniskom turniru Srbija open koštala je poreske obveznike oko 475.798 evra. Iznos je plaćen preduzeću „Njus vol" za izradu i postavljanje platna sa sloganom akcije, od 2. do 10. maja 2009. godine i od 1. do 9. maja 2010., piše B92
Pola miliona eura da bi obavestili gradjane koji bleje u tenis nekim čaršafom da Srbiju treba čistiti? A ja još uvek nemam nikakav kontejner za reciklažu ispred zgrade, koja izlazi na Krunsku ulicu i Desanke Maksimović?
Ideja takozvanih belih (precrtanih) glasačkih listića poslednjih meseci nesumnjivo postaje ona politička opcija kojoj potencijalno stremi najveći broj glasača u Srbiji. Gotovo da nema nikog ko se neće složiti s činjenicom da aktuelna politička oligarhija ne predstavlja i ne zastupa više nikog i ništa osim samu sebe te da, kao takva, ne zaslužuje poverenje građana. Ono što se, međutim, objektivno nameće kao potencijalni problem jeste to da se ne mali broj građana inače naklonjenih ovoj ideji pita: A šta dobijamo belim/precrtanim glasanjem? Zar neće svakako neko pobediti na izborima? Da li možda treba da zapušimo nos i ipak glasamo za (neko) manje zlo?
Sunovrat moralnih normi. Imam poštovanje prema senima umrlih ili ubijenih ljudi. Odlazak sa ovog sveta je samo trenutak. Ali ono šta se dešava posle odlaska jednog dokazanog kriminalca i nedostojnog čoveka, vređa moj pogled na život i dostojanstvo kojim sam se borio za poštovanje zakonitosti, zaštitu ustavnog poretka R.Srbije i zaštitu lične i imovinske sigurnosti građana Srbije. Ubistvo čoveka koji je presudom Višeg suda u Beogradu
Prenosim vam tekst sa BBCSerbian.com. Skrajnut u senku frustrirajućih vesti o taksistima i vakcinama u Beogradu, klimatolozima i onima koji to nisu u Kopenhagenu, ovaj tekst slabo privlači pažnju - a u pitanju je vest koja uliva nadu da će boleština zvana rak za desetak godina biti zaista izlečiva, bez obzira na kojem organu i u kojem obliku se manifestovala.
"Prekretnica" u lečenju raka
Naučnici su u Britaniji po prvi put uspeli da utvrde mapu potpune genetske strukture dva najčešća oblika raka, koji se javljaju na plućima i na koži.
Godine 1999, na poziv magazina Süddeutsche Zeitung, srela su se dva filozofa sa političkim iskustvom, Zoran Đinđić i Slavoj Žižek.
Razgovarali su o Kosovu, budućnosti regiona i mestu filozofa u politici.
Pitanja, tada pokrenuta, i dalje su aktuelna.
Naslov je parafraza naslova fimova Kšištofa Kišlovskog: Kratak film o ubijanju, Kratak film o ljubavi. Možda nije značajno ali da ipak pomenem.
Lete u istom avionu, Slovenac, Hrvat, Srbin, Bošnjak, Crnogorac, Albanac/Šiptar i Makedonac. Ni jedan od njih nema padobran. Ćute. Odjednom opaze da se zapalio levi motor!
»Gospođo Greganović, božeštavamje, siđite s plafona...«
odklim
»Gospođo Greganović, to su nam glanc nove plafonske ploče, povredićete ih noktima, 'ajte siđite nećemo vam ništa...«
odklim
»Gospođo Greganović, vi'te što imam sedativčić...jak k'o grom...«
mahanje repom
»Gospođo Greganović, eto...samo polako...pazite na luster...takooo...evo, sedite...mali, ali jak, samo za vas...nećete ništa osetiti...«
Inspektor Marković je slušao šta mu uzbuđenim glasom govori majka preko telefona:
"Odmah dođi kod gospođe Mice na Bulevaru, desila se provala. To je ona radnja pored krznara, krojačka radnja, broj 182, evo me ispred radnje, čekam te. Ona se, sirotica, zaključala u kući, nikog ne pušta dok ti ne dođeš.
"Zašto lepo ne pozove policiju i mi ćemo odmah doći i postupiti po prijavi? Zašto ti zoveš?"
"Ona nikako neće policiju, to mi je izričito naglasila, kaže da nije samo provala, u pitanju je i otmica i ucena. Nekog će ubiti ako vide policiju, zato je
Ulazeći u drugu nedelju Australian Opena vreme je da se pozabavimo dosadašnjim rezultatima. Statističari su nas obavestili da je Srbija jedina zemlja koja ima predstavnike i u muškoj i u ženskoj konkurenciji u četvrtom kolu turnira (osmina finala). Ostale teniske sile ili nemaju više predstavnika u muškoj ili u ženskoj konkrenciji. Ipak, pozabavimo se prvo našim igračima koji su ispali:
Evo jednog za mene uzbudljivog događaja, koji još traje. Sedim tako ja predveče za mašinom (na šestom spratu, pored Taša), kad li nešto tresnu u prozor s desne strane, baš pored kaveza sa moja dva metuzalemska papagaja. Pogledam, kad ono nije Poov gavran na Paladinoj glavi nego sivi soko (Falco peregrinus) na usijanom limenom simsu. Malo ošamućen, upiljio se čas u mene čas u papagaje, i ne kaže ništa.
Ili, što neko reče: „Nikad ne dozvoli da dobra kriza propadne uzalud". Jer, teško je uopšte i zamisliti da neko u vremenima kada se većina bori za život, ili bar za puko preživljavanje, razmišlja o tome kako da se obogati. Ali, brojevi neumitno (da ne kažem eonima) govore suprotno. Doduše, za slučaj najvećeg ikada do sada zabeleženog transfera bogatstva ne treba kopati preterano daleko u prošlost, jer, to se dešava upravo sada.
U Srbiji se uporno i bezobrazno prećutkuje politički program