Kada mi je otac umro javili su mi telefonom. Osetio sam olakšanje. To me je malo iznenadilo. Krajnja ravnodušnost bila bi primerenija. ipak, osetio sam olakšanje.
Nisam ga poznavao. Moglo bi se reći da smo bili poznanici, upoznali smo se par godina pre nego što je umro. Na moju inicijativu. Ona je bila posledica nečeg što se kolokvijalno zove unutrašnji poriv. Došao sam. Predstavio se. Onda smo se rukovali. Imao je belu kosu i bradu. Gledao sam pokušavajući da zapamtim kako ću izgledati kad ostarim. I on je radoznalo gledao mene.
I to je bilo to.
Posle
Čopor pasa lutalica napao je sinoć oko 22 sata poslanicu DS-a Jelenu Trivan na parkingu ispred Doma Narodne Skupštine u Beogradu. Trivanova je zbog povreda zbrinuta na Vojnomedicinskoj akademiji. Mediji koji su preneli informaciju naglašavaju da poslanici niko od prolaznika nije pritekao u pomoć, kao i da na skupštinskom parkingu u tom trenutku nije bilo ni policije ni obezbeđenja.
Narednog dana nadležni u gradskoj vlasti vadili
Ima tome par decenija kako sam pokazao na lokalnim takmičenjima da osim klikera po džepovima imam i po neki u glavi, posebno za matematiku i dok me je moj nastavnik Milan Beljić jurio da vežbam matematiku po raznim sekcijama ja sam jurio za loptom, klikerima, sličicama, spisak je poduži. Zbog toga sam sva svoja takmičenja završavao na regionalnom novou.
Kasnije u srednjoj školi sam se malo uozbiljio pa sam čak i krenuo malo da učim. Čisto da pokažem da sam svestrani elektrotehničar, išao sam na republička takmičenja i to iz elektronike i
Ako hoćeš da upoznaš ljude, da vidiš stvarno kakvi jesu, onda ne izlazi iz kafane. Pre 30-ak godina tašta mi je u nekoliko navrata dobronamerno uputila primedbu, u vidu pitanja „zašto svakog dana moraš u kafanu.„ Moj odgovor je bio iskren „da se vidim sa ljudima i prijateljima, dogovorim posao, saznam ono što sam propustio, odigram koju partiju karata, i naravno, uz sve to, nešto popijem.„ Bilo je tako. Kafana je institucija duše, mesto rasterećenja, oduška, bezbrižnosti, iskrenosti, inventivnosti...na čijim se vratima misao povučena spolja prekida i počinje druga namenjena i važeća samo za taj prostor. U njoj se rađaju specifični odnosi, alkohol nema veze sa tim, u kojima nije bitno ime, reč je neprikosnovena, razgovor otvara začepljene „retorte„ čovek otkriva sebe do srži...a šank pamti nedovršene slučajeve i sledeći put podseća gde se stalo, nutka pomoć kao starije čeljade deci bombonu.
* - kao u "Ribanje i ribarsko prigovaranje", naslova fine knjige Petra Hektorovića iz 1568. (objavljene, naravno u Veneciji) u kojoj pripovedač sa još dva ribara tri dana čamcem ribari i obilazi ostrvlje Hvar, Brač i Šoltu i razgovara, peva, sluša, ćuti, zapisuje, ... uživa, ostavljajući nam knjigu punu dvanaesteraca koje je jako teško "ugurati" u bilo kakvu poznatu "kjniževnu formu", a tako je, otprilike i sa strategijama, i nauka i umetnost su i dovoljno su retke da bi ponekad izgledale kao pravo čudo i dovoljno smo im skloni da bi trebalo da budu česte i znanje o njima je dovoljno dugo među nama, pa zato mislim da zaslužuju malko razgovaranja -
Strategije, strateško mišljenje, strateški prilaz temama, problemima, planovima i ostvarenjima ciljeva poznate su ljudima otkad je i ljudi, a opet - izgledaju ponekad i vrlo tajnovito, magično, izgledaju kao kakvo "posebno znanje" davano samo odabranima.
Često se kod ljudi, zato što su im nepoznate nečije tuđe strategije javlja jedan oblik "magičnog mišljenja" koje svoje sopstveno neznanje o nečijim strategijama "upakuje" u "teorije zavera" (koje su inače vrlo prijemčive, slatke i lake za poverovati, što ljudi, mahom i - čine).
Poreklo reči "strategija" objašnjava se spajanjem dveju reči - stratos, što znači "vojska" i ago, što znači voditi, upućivati, kretati se.
Da se ne foliramo - odmah priznajem - volim takmičenje za pesmu Evrovizije!
Valjda mi to ostalo kao navika iz detinjstva - šta li, ali baš mi prija da jednom godišnje posvetim veče uživanju u lažnom sjaju i glamuru!
A tek kad počne omiljeni mi deo - glasanje! (Iako odavno unapred znam koje će komšije kojim komšijama da daju 12 poena)
Mislim, volem i eto...
Stoga, dame i gospodo, pozivam vas da zajedno krenemo na malo putešestvije „down the memory lane", štonobi rekli na engleskom...
Daklem, kao mala igrica.
Kačite svoje omiljene pesme sa bivših takmičenja za pesmu Evrovizije. Da ponovim, sa BIVŠIH - ne zanimaju me kladionice i ovogodišnji učesnici.
1.
Primećuje sve češće kako se neprestano vrti u krug. Kao mače koje juri svoj sopstveni rep, ali bez tog zadovoljstva i razigranosti. Više nekako sa osećajem da je upregnuta u dolap, da je zarobljena u nekoj iščašeno mrzovoljnoj orbiti koju ni jedna sila nije u stanju da promeni niti izmesti niti zaustavi, da je vodenični kamen koji se okreće u prazno, bez prave svrhe i smisla, ali dosledno i uporno i nemoćno...
Oseća se kao vetrenjača poludela od pogrešnih vetrova, kao izduvana guma primorana da se i dalje kotrlja na pokrivljenoj felni, kao kazaljka na satu koju niko nije pitao da li želi da odustane, da se predomisli, da barem na izvesno vreme promeni smer...
Juce sam govorila u Torinu na jednoj tribini na pravnom fakultetu...na kraju su me iz publike pitali ,izmedju ostalog, sta ja mislim o zenama koje hoce da idu u rat. Setila sam se tada Vukovara, ispricala im moju istinitu pricu.
Sedeli smo u kafani 1991 u jesen nas cetvoro, dva muskarca i dve zene. Uleteli su vojna policija i civilna , u paru, kako su tada inace skupljali muskarce po gradu: legitimisu ih civilni a odmah mobilisu vojni.
Prisli su nasem stolu i trazili, SAMO MUSKARCIMA licne karte. Tu ja lepo feministicki skocim: a sto samo njima, a ne i nama!
SSSS
TANJUG 15U200 1444 1506
UPR:VAC-SRBIJA-ARANZZMAN
Medijska grupacija VAC okonccava svoj angazzman u Srbiji
BEOGRAD, 15. juna (Tanjug) - Medijska grupacija VAC je
odluccila da okoncca svoj angazzman u Srbiji i da se postupno
povucce iz zemlje, saopsstila je danas ta medijska grupacija.
" Sve tvrdnje da VAC grupa hoche da izvrssi pritisak na
nekoga su u potpunosti
izmissljene i VAC grupa se nada da zemlju neche napustiti u
svadji uprkos velikim tesskochama i javnim klevetama", navedeno
je
Technology Review je objavio tekst o radu fizičara Ronalda van Elburga sa Groningen univerziteta iz Holandije koji tvrdi da je otkrio u čemu je greška eksperimenta na CERN-u u okviru kojeg je izmerena brzina neutrina veća od brzine svetlosti. Ova vest je pre nekoliko nedelja dovela do velikog interesovanja kako naučne javnosti tako i običnog sveta.
Levica i desnica, odavno, ne postoje u svojim klasičnim oblicima. Ovi pojmovi, kao politički pojmovi, su se javili tokom Francuske revolucije, pre više od dva veka, kada su se borile revolucija i restauracija i kada su u prvoj postrevolucionarnoj francuskoj skupštini pristalice revolucije sele s leve strane sale, a njihovi oponenti, pristalice restauracije, s desne strane. Ova podela na levicu i desnicu je obeležila 19. vek, koji je protekao u borbi revolucionarnih i konzervativnih sila, a dobacila je do prve polovine 20. veka. Bila je na vrhuncu tokom španskog građanskog rata, koji je bio „čisti" rat levice i desnice. Od toga vremena levica i desnica se rastaču kao politički pojmovi, jer revolucija i restauracija prestaju da postoje kao zaokruženi i odeljeni svetonazori.