Rasprostranjeno je verovanje da je kod mažnjavanja riba problem samo moni. Nije netačno. Moni često štedi vreme, energiju a ponekad i prolepšava muškarca. Debeo muškarac sa parama je "meda" a onaj koji je u masi a nema moni je "svinja".
A šta ako nemaš?
Jeste, nemaš moni, a sudaro bi se kukovima sa nekom snajkom sa solidnim er begovim. Ono, baš, baš te napinje.
Clanak iz Blic-a
BEOGRAD - Profesor dr E. S(62), specijalista neurohirurgije i šef Jedinice za eksperimentalnu neurohirurgiju u Institutu za neurohirurgiju, uhapšen je u četvrtak ujutro zbog sumnje da je tražio 500 evra mita od roditelja desetogodišnjeg D.M., da bi detetu operisao tumor na mozgu.
Dečaka su otac Ž.M. i majka nedavno odveli na pregled kod lekara S koji im je tražio 500 evra da bi operisao teško bolesno dete. Prema informacijama „Blica”, dr S je od roditelja zahtevao da mu 300 evra daju pre operacije tumora na mozgu, a ostatak novca
U azil za pse Katarine Ristić u Ovči došla sam nenajavljeno i neplanirano, pošto mi je poseta Gradskom prihvatilištu za pse i mačke lutalice propala, jer nisam imala pojma da mi za ulazak treba i dozvola Gradskog sekretara za zaštitu životne sredine. Moja reportaža za dnevni novine Gazeta o ovom prihvatilištu za pse pretvarala se u dim, dok sam dreždala u snegu iza
(Dnevničke bilješke, 11. dio)
26. lipnja 1999 (subota)
Došao Perica. Ručak u Robinson Room, na drugom katu LSE-a. Udebljao se otkako je počeo rat. Kaže da Milošević sigurno pada, i to na ulici. Kad ga pitam za ulogu vojske u tom mogućem prevratu - dakle, ponavljajući Ayelova predviđanja - on kaže da je vojska potpuno nebitna i ponižena institucija. Nisam siguran. Da je Vuk Drašković trenutno najpopularniji među političarima, i da vjerojatno dolazi na vlast nakon Miloševića. Da će uskoro početi javni protesti - opozicija ih je već najavila za 28. lipnja.
Već nekoliko dana pokušavam da nađem vremena i da smislim odakle da počnem priču o tom mestu.
Preko sedam brda i sedam mora i sedam gora bio jednom jedan bioskop. Imao je baštu. Kuću je delio sa Gradskim pozorištem. Bašta je bila samo njegova. Nekad pre mnogo godina bašta je služila za letnje projekcije, a onda i kao klub mladih, za koncerte, festivale i sl. .. No ovo nije dobar početak jer nije u pitanju bajka.
Da probamo ovako... Sećam se letnjeg pljuska koji nas je uhvatio, mene i ćaleta, tj. dok smo žurili da pogledamo neku komediju sa But Spencer-om i Terence Hill-om. Pa onda projekcija Doors-a koju smo devedeset i neke odgledali dva put sedeći u zimskim jaknama. Moj sedamnaesti rođendan, Kad bi... festival i mi, odlični đaci, društvo dobrih devojčica koje su te večeri .. Bile smo dobre. No, da se ne uplićem previše u svoja sećanja, jer danas sam pročitala nečija, veoma slična i sasvim su dovoljna za jedan blog.
Moj gost autor je dokona popadija, a ovo je njena:
Dok je svečanom salom odzvanjala pesma "Celo selo šmrče belo",
Približava se gej parada koju u vidu imam već dugi niz meseci. Nisam siguran šta sam tačno iščekivao, verovatno ništa konkretno, ali sada kako se datum približava počinjem da se osećam jako čudno. Svi znamo da ovo nikako nije stvarno mogla da bude velika, glasna, zajebantska parada kao što bi dolikovalo ali i dalje postoji nota razočarenja takvim stanjem stvari. Ranije sam valjda imao buffer zonu tokom koje nisam morao da razmišljam o tome kako će stvarno ispasti nego o tome kako bi bilo dobro da ispadne. Taj period je prošao a ja ne umem da presaberem utiske i stavove.
Da zajedno pišemo i čitamo 2015, dan po dan u zdravlju i dobroj volji da ostavimo kakav dobrar trag na svakoj stranici njenog dana ....
Anglosaksonci kažu da u rečenici u kojoj postoji ali, možete komotno da ne pročitate onaj deo koji prethodi vezniku ali.
Svi ljudi treba da plaćaju svoje račune. Ako ne plaćate Infostan, to neko drugi mora da plati umesto vas. U prevodu, ostali građani. A to nije u redu.
Ali.
Ako neko preduzeće, državno ili ne, ne vodi računa o svojim potraživanjima, zakasni 10 godina sa naplatom dugovanja, a onda u masovnoj akciji maltretiranja građana pokuša da na strah i neznanje, ukratko prevaru, naplati deo duga, onda je to centralno pitanje. Ne ono pre ali.
Večeras na SP počinje drugo kolo (iako još ni prvo nije gotovo :P).
Odma' derbi grupe A
u 21h bledi domaćini protiv tradicionalno neugodnih Meksikanaca
(odma' dubijem statistikom: u poslednjih 15 godina Meksikanci su 7 puta tukli Brazil u 13 odigranih mečeva!)
I odmah autotrol: u ponoć igraju braća Rusi protiv polubraće Korejanaca južnih
(ovo je trol jer je u pitanju utakmica prvog kola, što je u koliziji s naslovom! ...eh' kakav sam ja buntovnik...)
Gost bloga: Vlada T.
Posle nekoliko godina falširanih lutanja, silikonskih otmica i estrade koja je postala više gej nego sama hipotetička gej scena, konačno se vraćamo u staru, dobru normalnost - pevačice koje su postale aktivistkinje moraće da se vrate plejbekovanju (a nikada ga ni ostavile nisu), a ozbiljan politički aktivizam bi valjda trebalo da se vrati onima kojima i pripada - plaćenim aktivistima i profesionalnim en-dži-oistima.
Postoje pošasti koje naprasno dođu, pomute redovan poredak stvari, poseju bolest, uništenje i tugu. Uzaludno je udariti na njih, a samo uz jetku nemoć i očaj posmatramo kako naš svet postaje neprijateljsko, neshvatljivo i nemoguće mesto za život. Melodrama gej egzistencije u Srbiji prethodnih decenija videla je više nego dovoljno takvih kovitlaca i mračnih vrtloga, da se činilo da je sam život pre turoban nego ružičast, da svakodnevnica ne nudi ništa više osim ćutanja, neizrečene sramote i rizične osude koja će u svom ekstremu preći u fizičko nasilje i egzistencijalni strah.