Dakle... postoji nekoliko ličnosti u Srbiji kojima je dovoljno da napišu i jedno jednostavno – dobar dan, pa da to bude sasvim dovoljan povod za raspravu. Aj što bi se to – dobar dan, pojavilo niotkuda i sa, sasvim su sigurni (dve Srbije), nekom namerom, nego bi se u toj kratkoj rečenici tražile skrivene ideološke namere. Koje je značenje, svrha, cilj... čemu uopšte to obraćanje? Nakon tog nanosekund razmišljanja jedni bi otpozdravili a drugi kamenovali, ako ništa a ono jer su u mogućnosti.
17 –22. mart 2013.
Granični prelaz između Laosa i Kambodže. Dok stojim u redu za izlaznu overu pasoša, opazim natovareni putnički bicikl nedaleko od reda za ulaz u zemlju. Potražim pogledom vlasnika i zadržim se na visokom muškarcu u pedesetim, u biciklističkim bermudama. I nehotice se zagledam u njegovu protezu na levoj nozi, od polovine butine. Naježih se. Kakav duh!, pomislih s divljenjem. Nakon overe mog pasoša, požurim da mu se javim.
[Moment of silent contemplation]
A scientist, chosen by the same gang that strong-armed Galileo into backsies, that poo-pooed Copernicus, and that burned Giordano Bruno for heresy in the middle of Campo dei Fiori. As a class, these are people who do not get along very well with scientists. But now...
HABEMUS SCIENTIFICUS!
- beogradskom DR, i njegovim jutrima -
Gost autor: EU administracija
Da trčimo da glasamo za pobednika? Nije još kasno!
Ako ste ovih dana hteli telefonski da zakažete pregled kod lekara opšte prakse a niste uspeli... Pa obratite pažnju na slušalicu koja simulira zauzetost. Mesto radnje: Dom zdravlja Novi Beograd. Preuzeto od prijatelja sa Facebooka.
"Miroslava Tuđmana, pamtit ću iz devedesetih po nekoliko
Razmišljam trenutno o filmu ‘Bliski susreti treće vrste', iako ne znam otkud baš on u ovom satu i u mojoj glavi, i ne mogu da ne uočim kako smo svi mi neizmerno glupi u svom odrastanju. I time ne mislim na odrastanje od detinjstva do groba, nego na infantilnost celokupne vrste. Kad se ono Richard Dreifus premišljao da li da krene u nepoznato,
Na osnovu svega što znam, što sam mogao da vidim i što sa svojih blizu pedeset mogu da procenim - jako, podvlačim, jako su, suštinski, pogrešni vreme, mesto i država u kojem je recimo Igor Mirović viđen za ministra - kao da je čovek pošten i valjan, a istovremeno neki Saša Dragin ili Goran Kostić pazarili mesece u pritvoru, baš kao da su najgrđi kriminalci, ubice i silovatelji dečaka izvan crkvenog dvorišta.
Dremež jutarnji... osluškujem cviljenje opute i škripu bokobrana dok se trup valja na lenjim talasićima i češe o susednu jedrilicu. Ne ustaje mi se. Ipak, uskoro isplovljavamo, a ne bi bilo loše da pre toga bar kafu popijem. Selo Finikas na Sirosu, jednom od Kikladskih ostrva, leži u zavetrini brda, pa ipak, ovog jutra se žbunovi povijaju na vetru.
Piješ, na primer, pivo.
Iii, doobro.… Piješ ga na raznim mestima i u bezbrojnim
okaziOnima… na brzinu ili laganim, odabranim
gutljajima, zadovoljstvu u radost, pasionirano, svesno, na iskap,
turobno, mutno… ledeno, mlaako, bajato, top skupo ili jef(t)ino…
Napisah prvo komentar na zekinom Blogu pa mi pade na pamet da tema ipak zasluzuje ceo Blog. Iako se slazem za zekinim protestom protiv odrzavanja skupa FESTIVALA MADJARSKIH FASISTA u Kanjizi ne slazem se sa optuzbama i kritikama upucenim na racun srpskih vlasti od strane autora i nekih komentatora. I mislim da sprske vlasti zbog diplomatskih i medjudrzavnih razloga nisu u situaciji da zabrane taj skup. Ali ne mislim ni da bi trebale da cute ... bar neku izjavu a mozda i protest
Занимљива је књига "Лоши/зли Самарићани, мит о слободној трговини и тајна историја капитализма" Ха-Јун Чанга. Ових дана сам је прочитао поново и па сам у размиљањима о њој имао неке периферне асоцијације које бих поделио са онима са вишком слободног времена. За потребе овог писања није битна основна теза ове књиге, иначе веома интересантна, да је свака држава у једном тренутку свог напретка била веома заштитнички настројена према свом привредном простору, да субвенције нису зло саме по себи осим у мантри слободне трговине која се намеће онима који још нису развијени. У једном тренутку се поставља зашто се та идеологија слободне трговине намеће "онима који долазе за нама"? Да ли је у питању љубомора или завера или је једноставно у питању идеолошко тумачење настало у другом контексту од оног који је био некад?