Poslednje letovanje u Crnoj Gori (2001.) završilo se veoma tužno. Drugu i meni upali su u kuću u Bečićima dok smo bili na plaži i pokupili nam sve pare i druge vrednosti koje smo imali.. Mislim da nismo proveli ni 3-4 dana na moru u praznoj kući drugove tetke, a planirali smo dosta više, Bilo je to kratko, ali nikako slatko.. Već tada nije bilo moguće poslati pare iz Beograda, nismo imali kredita da se javimo roditeljima i taj povratak sa plaže i situacija u kojoj zatičemo naše razbacane stvari - teško ću zaboraviti. Pozajmili smo neke pare za autobus i ekspresno se (malo i izgladneli)
... ili: vivisekcija metoda jednog šarlatana
Tri je dana i tri noći brujala mreža užarena u brobi na virtuelni život i virtuelnu smrt između navijača i protivnika Brankice Stanković. Među tim navijačima i protivnicima pojavljivali su se najčudnovatiji likovi i frikovi a apsolutni hit u hitu bile su srdačne pohvale i čestitke voditeljki "Insajdera" na izvanredno obavljenom poslu, upućene od strane Ksenije Vučić i Nebojše Krstića uz horsko sasluženje silesije botova.
I potpuno je u drugom planu ostao sam kvalitet intervjua, zasenjen pitanjima da li se ona i zašto se doskorašnja ikona slobodnih medija prodala vlasti i Vučiću kao njenoj personifikaciji.
Nikad mi zaista nije bilo jasno otkuda toliko oduševljenje "Insajderom". Da me je nko pitao rekao bih da je reč o prilično tanom sa novinarske i jakom sa produkcijske strane medijskom projektu predvidljivih sadržaja i zaključaka, sa bombastično najavljiovanim gromopucatelnim temama tanko obrađenim i bez prave činjenične težine kad se razgrnu sve te krupne reči i krupni kadrovi. A najlošije među tim emisijama bez konkurencije su po pravilu one u kojima u studiju sede sagovornici vizavi voditeljke. Zato sam se, ne bez zebnje . videvši najavu upitao "Kuku, Brankice, kud si pošla s golo dupe međ pijane Turke?!"
Da se odmah razumemo: svakako ne spadam u one koji veruju da je Brankica Stanković svesno i namerno Aleksandru Vučiću odradila PR i častila ga novom parolom - "Eto, vidite li da ne idem samo na Pink i da odgovaram na sva pitanja?"
piše: Tomaž Mastnak
Pobedu nad fašizmom je zasenio poraz socijalizma i komunizma. I na slobodu, koja je povezana sa pobedom nad fasizmom, zato pada senka poraza socijalizma. Govorim o kraju Drugog svetskog rata i o današnjem vremenu, koje se opet mrači. Pošto nas ima takvih koji bi u te dane kada se ređaju dan Osvobodilne fronte, Prvi maj i Dan pobede nad fašizmom, i dalje želeli da praznuju, najbolje bi bilo da razmislimo o porazu.
Glavne zasluge za pobedu nad fašizmom u prethodnom - nisam siguran da je mogue reći „poslednjem"- svetskom ratu su imali socjalizam i
Bravo Milorade! Bravo B92!
Čaviću uručeni ključevi stana.
Ako je neko zaslužio da dobije stan, onda je to Milorad Čavić.
To je zaslužio pre svega rezultatima. Ali ne samo izuzetnim sportskim rezultatima, već i sportskim držanjem i patriotizmom (u najpozitivnijem smislu te reči). Već 5-6 godina je konstantno u svetskom vrhu, uz to mu je direktan protivnik najveći plivač svih vremena.
Jako je teško dostići ovakve sportske visine, naročito u današnje vreme, za to je pre svega potreban talenat, ali i uslovi i fanatičan rad. Čavić je rođen u SAD gde je imao sve, ali je hteo da nastupa za Srbiju i ne samo to, nego i da se vrati u Srbiju. Možda je zbog života napolju imao donekle idealizivanu sliku, ali kada mu prošle godine nisu dodelili stan koji su mu obećali, definitivno je dobio realnu sliku. Ovde čak nije imao uslove ni da trenira, pa je morao da ponovo ode van zamlje, ali opet se nije pokolebao. Nastavio je da trenira i da na najbolji način predstavlja svoju zemlju. Uspeo je ponovo da pomeri ljudske granice i da postigne najveći sportski uspeh za svoju zemlju. Nažalost, država je i tu po ko zna koji put zakazala, pa su morali da priskoče neki pojedinci i neke organicacije. Akciju "Čavića za komšiju" je pokrenuo Fond B92. Prikupljena su sredstva za stan i Milorad Čavić konačno neće više biti samo gost u svojoj zemlji. To je najbolji primer i poruka mlađim generacijama da se dobro dobrim vraća.
Srbija nadvladala aktuelne šampione sveta u košarci, Špance.
Ova utakmica je više od pobede u četvrtfinalu. To je pobeda jedne mlade generacije košarkaša nad sopstvenim neiskustvom. Španci su svojom neviđenom upornošću samo ulepšali taj čin.
Trojka Teodosića sa skoro 10 metara, tri sekunde pre kraja, valjda je bio najlepši način da se uzbuđenje dovede do košarkaškog vrhunca.
gost autor – jedan srpski pacijent
Nakon onih čuvenih peripetija koje se sastoje od čekanja kod lekara opšte prakse radi dobijanja uputa za specijalistu, zatim čekanja na red kod specijaliste, pa posle čekanja u „socijalnom“ da se uput za snimanje „magnetnom rezonancom“ odobri od strane komisije, u ime matične filijale, tj. pravdanja troškova... – konačno sam stigao do faze kad treba zakazati snimanje.
Objavljeno na Sretenje. Slučaj ili odranije planirana namera? Neka mala kap je poremetila skladne, skoro porodične odnose? Svejedno. Bitno je da se desila makar kap dramaturgije.
"Iskvario se ovaj svet toliko
Da carić grabi tamo plen
Gde ne sme orao ni da sleti.
Budući da je dobio plemstvo svaki gejak, to je i mnogi plemić gejak postao".
EDIT: morala sam da otkljucam jer me neki blogeri zamolili da to uradim zbog dobrobiti covecanstva.
Al ja imam tolko posla pa ne mogu da komentarisem puno...obaveze
Linkujem vam tekst LAURA A. MUNSON iz New York Times-a koji sam procitala jutros. Procitajte ako smete. Ja sam isla do kraja i ne kajem se.
Those Aren't Fighting Words, Dear
Kačim ovaj svježe odgledan film prije nego što se oladim...Koji epski momenat! Ovoga se Holivud nikad neće dosjetiti. Ovo je jebeni život.
Znao sam odranije za neke momente te priče; Volter Pejton (The Sweetness, pisao blog o njemu ...), Mike Ditka (The Coach) čiveni TV komentaror NFL-a, slušao i čitao o toj legendarnoj odbrani, ...al' tek sad odgledah kompletnu priču, u epizodi odličnog serijala America's Game.
Nevjerovatna storija o NFL šampionima 1985. Chicago Bearsima. Da se naježe i oni koji ne vole američki fudbal. Toliko je autentično epski.
Plus priča ima gomilu poddomena, podskupova narativnih matrica, sjajnih detalja (preteški linijaš postaje big star igre, slabovidi kvoterbek, autentični rock star,), pa socijalni katovi - američki mega vašar, working klas vs california lajfstajl...
I da, kao osvjedočeni poštovalac igre u odbrani, bez dileme potpisujem - ovo je najbolja odbrana od Big Benga pa do prekosutra. Odbrana koja je postizala više poena nego što ih je primala.
Ne znam, zato kao što rekoh objavljujem dok sam još pod adrenalinom, vruće glave...prije nego što iskuliram...
Postoji zen politika i postoji frljava politika. Zen politika je - kada imate problem - fokusirate se na njega, mislite o njemu i pre ili kasnije ga rešite, ovom ili onom metodom. Frljava politika je da problem, kada ga imate, nesposobni da ga rešite, gurnete pod tepih, izmišljajući novi problem koji „kao" rešavate, opet na isti „frljavi" način izmišljanja novih problema. U prvom slučaju problem je rešen i možete se prepustiti blaženom zenu, mirno čekajući novi problem, koji ćete opet efikasno rešiti na sličan način. U drugom slučaju, problemi sa gomilaju i vremenom postaju nerešivi.
Počeo sam da pišem kraći komentar na Tasin tekst al se da izvinete odužilo pa ko velim da se ne baci. Nadam se da se Tasa ne ljuti.
Period druge Jugoslavije (Titove) može da se podeli na tri perioda:
1. Vreme realnog komunizma
U ovom periodu proleteri su zauzeli sve vile na Dedinju. Poubijani su ili utamničeni svi neprijatelji revolucije uključujući i one koji bi to mogli da postanu. Seljacima je oduzeta zemlja koju su generacijama teškom mukom sticali. Osnivane su zemljoradničke zadruge