Ovo će biti vrlo kratko - poruka koju sam dobio sa Facebook grupe "PEŠČANIK - Ako vam je dobro onda ništa" a potom primetio da se takodje ponavlja i na pescanik.net sajtu:
----
OBAVEŠTENJE SLUŠAOCIMA I ČITAOCIMA PEŠČANIKA
Posle fizičkog sprečavanja promocija Peščanika u Aranđelovcu i brojnih pokušaja (Pančevo, Futog...) pojavila se i virtuelna, manje hrabra, internet družina koja vas onemogućava da čitate naš sajt - www.pescanik.net
Obavešteni smo da se radi o organizovanoj grupi hakera koja danima, iz nekog mraka, obara sajt www.pescanik.net, da je ova akcija sinhronizovana, da se obavlja sa brojnih lokacija i da je to razlog zašto je naš sajt trenutno nedostupan.
Kako se do sada nismo susreli sa napadima ovog tipa, ovo je jedini način da se obratimo našoj publici i obavestimo vas o čemu se radi.
Od velikog broja slušalaca dobili smo i informacije da se jučerašnja emisija Peščanik i današnja repriza emitovala uz prekidanje, šuštanje i ometanje signala radija B92 u Beogradu i širom Srbije.
Molimo vas da prenesete dalje ovu poruku svima koje smatrate zainteresovanima.
Nadamo se da ćemo se uskoro ponovo videti na www.pescanik.net
Pozdravljaju vas dve Svetlane i mali tim radio emisije Peščanik
AKO VAM JE DOBRO, ONDA NIŠTA
----
Autor: Rodoljub Šabić
Nedavno je na adrese domaćih internet provajdera stigao dopis Ministarstva finansija (Uprava za igre na sreću) koji je s razlogom privukao pažnju javnosti. U njemu se, uz podsećanje da se igre na sreću putem interneta, na teritoriji Srbije, mogu organizovati samo od strane Državne lutrije Srbije ili lica koja imaju posebnu dozvolu, zahteva da hitno izvrše blokadu pristupa internet stranicama inostranih priređivača igara na sreću.
Zahtev je propraćen upozorenjem „ukoliko ne budete postupali po našem zahtevu bićemo u obavezi da preduzmemo u saradnji sa drugim državnim organima sve zakonom predviđene mere u skladu sa članom 352. KZ“.
Autocenzura je izgleda jedan zaista veoma složen fenomen.
Evo sada recimo, vidimo da se, osim novinara, i neki naši ministri svesno autocenzurišu.
To kažem ovako blago, jer da sam oštriji rekao bih da se prave nevešti, ludi, zbunjeni ...
A znam da nisu, i pitam se šta im sve to treba u životu?
No, krenimo redom.
Da nije tragično - bilo bi smešno
Sve nešto mislim, pa ne mogu da verujem:
Sve ove aktere poznajem. Neko mi je direktor, neko kum, neko komšija.Svi se , oni, takođe, međusobno poznaju. kako je moguće da ih je politikanstvo dovelo dotle da se igraju sa celom zemljom i njenom perspektivom.A možda je sve to skretanje pažnje na problem srpske provincije koji realno postoji i preti da se izrodi u III srpski Ustanak.
A ja?
Ali tu je naš prijatelj
MIŠEL PLATINI!
Имам једног другара. Мислим, имам их више него ово је прича о том једном.
Biti originalan
nije lako
Opor, siv dan. Ulica pod difuznim svetlom. Bez sata, čovek bi mogao pomisliti da je 7 ujutro, isto tako i da je pola 12, ili da je 4 popodne. I ljudi bejahu nekako u skladu sa tim svetlom koje je isisavalo boje. Krenuo sam u banku, da uplatim neke sitne dažbine. Banka je na uglu. Ka njenim dvokrilnim vratima vodi nekoliko savijenih basamaka. Inače, na tom mestu je trotoar širok. Ima jedna klupa, kanta za otpatke, mali kiosk... Solidan prostor. Nešto skoro kao mali trg. Na klupi su sada sedela tri starca. Ispred njih, očigledno zastavši tu da u beskrajnoj dokolici prozbore koju, još četvorica starijih ljudi. Verovatno su svi, ili većina, penzioneri. Jedan je ruke držao na zadnjici, dvojica u džepovima... Svi ozbiljni, skoro namrgođeni. Nešto su drobili i s vremena na vreme klimali glavama jedan drugom u znak odobravanja. Ali, ta scena je svakidašnja i sama po sebi ne bi bila značajna za ovu priču da nije jedne druge minijature, koja je sa već pomenutim penzionerima činila vizuelni sklop koji je momentalno privlačio pažnju. Na sredokraći između ovih koji su razgovarali i ulaza u banku jedna crna kučka je stajala i dojila štene.
Ovi momci su uslikani dok su čekali da budu ofarbani, išarani, istetovirani listićima...
Naslov, istina, deluje pompezno i u izvesnom smislu je ubitačan, pa čitaoca može da navede na sumnju da se radi o nekakvom izmotavanju. Ali, što je najvažnije, lek je tu. Nije prazna priča.
Grupa naučnika je nakon višemesečnog angažovanja našla način da se doskoči virusu covid-19. Predani tim, u čijem sastavu su naučnici SAD, Kine i Rusije, ustanovio je efikasan način da se nadmudri virus koji ugrožava ne samo zdravlje svih ljudi na planeti, već i samu ekonomiju.
Pravi naslov je "Uticaj događaja iz p... materine na život prosečnog tinejdžera" ali nije mogao da se spakuje. Ne znam kako su drugi prolazili kao tinejdžeri u životu ali ja sam dobar deo proveo pod staklenim zvonom.
Nisam mogao da vozim biciklu kada su svi moji vršnjaci vozili - da me ne bi nešto zgazilo.
Nisam mogao da idem na Moravu na plivanje - da se ne bih udavio.
Nisam mogao da izlazim i ostajem kasno - svašta se muva noću (pijani, ludi, drogirani, mogu da pitam mamu za kompletan listing)
Nisam mogao da putujem - (na stranu što
U jednoj grupi je primjerak od 200 ljudi. Svi su zavrsili srednju skolu i rade kao auto- mehanicari. Sad neki su bolji neki gori, nebitno.
Druga grupa ima isti broj ljudi; zavrsili su visu ekonomsku. Rade u administraciji. Privatnih firmi, il' drzavnih, opet nebitno.
Treca grupa su fakultetski obrazovani ljudi. Fakultet filozofije; Vecina ih radi u prosvjeti. Kao ucitelji srednje, il' osnovne skole.
Cetvrta grupa, brojcano ista kao predhodne tri, sastoji se od ljudi sa titulama doktora. Rade vecinom kao profesori, neki se bave istrazivackim radom. Doktorat moze biti iz oblasti
Ovaj blog nastavlja tamo gde je predhodni zavrsio. U isto vreme odgovara na pitanja kako, zbog cega i kada je to Amerika usla u fazu klasicnog imperijalizma ? Zbog cega se vanjska politika Demokrata i Republikanaca ne razlikuje? I na kraju, zasto novostvorena koalicija u kongresu nije iznenadjenje.
Istorija nije nauka o proslosti,vec nauka koja pokusava objasniti sadasnjost. Ona se i kroz primer Amerike moze posmatrati kao svojevrsna patologija ljudskog ponasanja.
Ideja o Americi kao svetioniku ostatku mracnog sveta rodila se davne 1630 godine
Siguran sam da na blogu ima zaljubljenika u poeziju. I ja sam jedan od njih. Zbog poezije sam i učio strane jezike. Pošto sam istoričar interesovali su me i pesnici Srbije i Hrvatske (ili srpski i hrvatski pesnici ili pesnici koji su pisali na srpskom i hrvatskom). Ovde ću pokušati da iz zaborava izvučem jedan deo njih, s nadom da postoje blogeri koji poznaju dela nekih od njih. Ja nemam - nisam uspeo da dođem do životopisa mnogih od njih, često ni do najosnovnijih podataka. Možda se i to osvetli. Satima sam sedeo u Kraljevskoj biblioteci i gledao/čitao stare srpske/hrvatske