U trećem kvartalu 2011. berze širom sveta su zabeležile snažan pad (vodeći američki indeks, Dow Jones, stropoštao se za šestinu). Na početku oktobra, na Wall Streetu, uprkos demostracijama i pozivima za njegovu okupaciju, situacija se popravila (kao i na ostalim svetskim berzama). Preliminarni podaci ukazuju da GDP u razvijenim ekonomija praktično stagnira, kao i industrijska proizvodnja.
MMF procenjuje privredni rast razvijenih zemalja na samo 1,6% ove i 1,9% 2012, što je značajno ispod 20-godišnjeg trenda rasta u ovim zemljama od 2,3%. Rast u ZUR se procenjuje na 6,4% ove i 6,1% naredne godine (u prethodnih 20 godina prosečno je iznosio 5%).
Naš pokret se razlikuje od ranijih anti-globalizacijskih protesta. Da bismo promijenili društvene vrijednosti moramo se zajedno boriti godinama.
Ako išta znam, onda je to da onih 1% vole krizu. Kada su ljudi u panici i kada su očajni, to je idealno vrijeme da ovi proguraju politiku koja ide u prilog korporacijama: privatizacija obrazovanja i socijalne zaštite, ukidanje javnih usluga, uklanjanje posljednjih prepreka korporativnoj moći. Usred ekonomske krize, ovo se dešava širom svijeta.
Rukavica je bačena, i to preko pločnika WALL STREET-a, direktno u lice bezdušnoj, alavoj i korumpiranoj finansijskoj eliti i njenim agentima u civilu - političarima!
U noći između 3. i 4. oktobra 2011. godine nepoznate osobe ispisale su fasade Kulturnog centra REX i susedne zgrade grafitima mržnje i nasilja. Poruke koje su ispisane na fasadi direkno su upućene protiv LGBT populacije i sadrže sledeći tekst: "SMRT PEDERIMA" i "SEKTAŠI", a fasada zgrade pored REXa ispisana je grafitom: "KO HOĆE U DUPE DOBIĆE PO PIČKI".
Želimo da podsetimo da ovo nije usamljen slučaj vandalizma i nasilničkih pretnji upućenih kulturnim institucijama i mestima koja promovišu elementarne humanističke vrednosti, kritičko umetničko stvaralaštvo i društveni aktivizam.
Nemamo mi ništa protiv kritike. Samo je bitno da bude dobronamerna. Kad kažemo dobronamerna, mislimo da ni slučajno ne ispadne da je problem u nama, čiji potezi ili odsustvo isth se kritikuje. Već da ispadne da je problem u objektivnim okolnostima. U stvari, kad bolje razmislim, najbolje da sva kritika i bude usmerena na objektivne okolnosti. Samo ne na nas. Jer mi to ne volimo, i učinićemo sve da nam se to ne desi. Da problem u stvari budemo mi. I to što ne znamo, ne umemo, nemamo iskustva, i nismo dorasli poslu koji obavljamo. Važno je da nismo krivi mi.
Čerčil je davno rekao da se najviše laže u ljubavi, u lovu i u predizbornoj kampanji.
E vala iako je od Čerčila tačno je, a ovi naši to ne samo da potvrdiše no i ”prećeraše” preko svake mere i dokazaše da predizborna obećanja i ne služe da bi se ispunila već da bi oni koji ih daju došli na vlast.Kao što neko reče, u predizbornoj kampanji i „žaru političke borbe“ može da se kaže mnogo šta , a kod nas i baš svašta.U predizbornim kampanjama sve stranke obećavaju narodu raj, a posle se građanima desi slično kao u onoj staroj priči o raju i paklu.
Da su komunisti lagali i držali narod toliko godina u iluziji da dobro živi i to vešto prikrivali tamo nekim ideologijama , to je opštepoznata stvar i ne treba je dokazivati , a pogotovo ne inače nedokazanim.
Bilo kako bilo, komunisti su bili malji deca u odnosu na njihove naslednike koji su brate pošteniji i transparentniji u raskošnim obećanjima, ne krijući da je to u demokratskoj političkoj areni normalno.
S obzirom na rezultate, ispada da u proteklih 20-ak godina narod nisu prevarili samo oni koji mu ništa nisu ni obećavali.Ili , što neko reče, nije ga prevario samo onaj ko je žurio na voz.
Čudan je narod - što je više puta prevaren, umesto obazriviji bivao je sve lakoverniji. Što ga više jedni prevare on je skloniji da nasedne na još veću prevaru drugih.
Dođe mu nekako kao da su svi ubacivali u one ćorave kutije, jer posle izbora predizborna obećanja su ostajala samo priče za naivne. A podsećanja radi:
“Politika” je u nedeljnom broju dala pregled najvećih predizbornih obećanja od 1989. do 2011. Godine, iz čega je vidljivo da politička laganja nemaju ni mere ni ukusa ali i da što su ga više lagali narod je bio sve lakoverniji i živeo sve gore, pa tako čeka i naredne izbore.
Dakle,
Gostovanje berzanskog trgovca Alesija Rastanija na BBC-ju je podiglo veliku prašinu širom sveta. Većina komentatora ovog trgovca diže u nebesa, hvaleći njegovu hrabrost, dok ga drugi povezuju sa grupacijom "Yes Men", što je ipak malo verovatno.
Moje mišljenje je da je čovek iskoristio svoja tri minuta za ličnu promociju i da će mu ovo pojavljivanje na BBC-ju doneti milijarde evra na raspologanje, što znači milione u džep. Pri tom ne poričem da je deo onoga što je govorio istina, tj da je na televiziji rekao samo
Od ponedeljka do danas sam bio na putu i na aerodromu u ponedeljak kupih ovu knjižicu koju časopis The Economist izdaje svake godine.
Kao malu protivtežu blogovima koji se ovih dana objavljuju, a u kojima možemo saznati (i reći šta mislimo) o tome šta je izvesna Leya Keller neverovatno pametno i epohalno rekla na Tviteru o tome ko je Ćora, ili šta je izvesna Nikita Če Buraška apsolutno neprihvatljivo rekla na svojoj Fejsbuk stranici, izvlačim nekoliko interesantnih statistika - "pozicija Srbije u svetu" u raznim "sportskim disciplinama" koje vode nacionalne statistike.
Mnogi od posetilaca ovog bloga se sećaju zlatnih vremena JNA i služenja vojnog roka (za većinu ne baš naročito inspirativnog). Omiljene vojničke priče i legende, koje su se mogle čuti nakon vojničkih dana, su i one o „dobrovoljcima". Primera radi: dođe kapetan jednog dana pred četu i kaže: „Ima li ovde neko da zna francuski?" Brže bolje javi se njih nekoliko ponosnih znalaca, misleći da je to ulaznica za poziciju i mesto koje će olakšati služenje vojnog roka. Kad se dovoljno dobrovoljaca javi, onda kapetan kaže: „Stigao je ugalj, treba da istovari, hajdemo Francuzi za desetarom tim i tim, da istovarite onaj kamion tamo". Postoje bezbrojne varijacije na ovu temu.
Ali, iako je služenje vojnog roka ukinuto, vremena dobrovoljaca nisu prošla. Većina nas smo ovih meseci i godina dobrovoljci i volontiramo u disciplini davanja ličnih informacija. Naše volontiranje je manje ili više nesvesno, a informacije dajemo na različite strane. Delimo ih na društvenim mrežama, Internet pretraživačima, ali i jednostavnim surfovanjem, pristupom bežičnim mrežama, korišćenjem svojih mobilnih telefona ili drugih usluga.