Gost autor: Ivana Vasiljević
Volim da u mojoj učionici sija sunce!, kaže Ivana,
a ja kažem da hoću da se vratim nekoliko godina unazad i da Ivana bude moja učiteljica.:)
Škola in vivo = Hugs for free
Haim Žino, vaspitač i nastavnik, potvrdio je: Došao sam do zastrašujućeg zaključka. Ja sam odlučujući element u učionici. Moj pristup stvara atmosferu. Moje raspoloženje određuje kakvo će toga dana biti vreme. Kao nastavnik, posedujem strahovitu moć da dečji život učinim bednim ili veselim. Mogu da budem instrument mučenja ili inspiracije. Mogu da ponizim ili razvedrim, povredim ili izlečim. U svim situacijama, moj stav određuje da li će se neka kriza proširiti ili smanjiti…
Predsednik Sjedinjenih Američkih država Abraham Linkoln (1809 - 1865) ponudio je da država kupi veliki deo indijanske zemlje a indijanskom narodu je obećan rezervat.
Na tu ponudu dobio je odgovor poglavice plemena Sietl.
Kada Veliki poglavica iz Vašingtona šalje svoj glas da želi kupiti našu zemlju, previše od nas traži.
Kako se može kupiti nebo i toplina zemlje? Tako nešto sasvim nam je strano. Mi nismo vlasnici svežine vazduha i bistrine vode.
Pa kako ih možemo kupiti? Svaki je delić ove zemlje svet mom narodu. Svaka blistava borova iglica, svako zrno peska na rečnom sprudu, svaki pramen izmaglice u tami šume, sveti su u mislima i u životu mog naroda.
Moja kuća mora da bude živa!
by Aleksandar Bekan Todorović on Wednesday, March 14, 2012 at 2:42am ·
Devedesetih, kad je shvatio da neće studirati, a nije ni bogat...prodavao je lavandu. Metodom od vrata do vrata.
Mirisni paketići lavande, ubrani ko zna gde, spakovani levo od nigde, za malo dinara, ispred vaših vrata!
Dobar dan...dobar dan...lavanda za vas, voilà! Slatka kuca...ne ujeda?!
Savršeno uvrnut i besmislen način da se igraš odraslog života.
Od toga je njegova soba mirisala kao poljanče, a krevet na Šekspirove sonete.
Nije ni čudo što je jedna studentkinja književnosti mislila da je to neverovatno romantično.
Inflacija, Dafina, ratovi, protesti, suzavac...i lavandizirani Šekspir.
Svako radi s onim što ima.
U vremenu u kome mora.
Ovo sam od moje olujrođene dobila, za Dan žena.
„Majko, mama, mamice
Slađa si mi od salamice!
Što volim kad se smešiš
Znaj da nikad ne grešiš!
Kada kažem nešto grešno
Tebi je to jako smešno!
Znam da i ti mene voliš,
Čim si htela da me rodiš.
Jao mama, što te volim!
Da me zagrliš ne treba da te molim!"
silvi gilem je poslednja prava zvezda svetskog baleta.
glamurozna, svojeglava, očaravajuća,
tajanstvena, šik.
... tri su zablude u tvom životu.
Skolovanje
Kao malom kažu ti: uči, bilduj sposobnosti i veštine, juri za najboljim školama, školuj se na najboljim smerovima, vijaj stipendije i kredite ... i kada završiš sa time, kada postaneš obrazovan bice sve OK. Lakše ces se zaposliti, radiceš ono što voliš, bice ti lako da promeniš posao ili čak i zanimanje, generalno - umeces da se snadjes u životu.
prvi tekst koji sam objavila kao gost autor
pre nekoliko godina, nesrećnim sticajem okolnosti,
obrisan je sa komentarima, bio mi je rođendan kad sam ga objavila,
i nedavno opet, pa se setih...
nađoh tekst, pokušah da ispravim greške, jer tada nisam znala
ni mallo, ni najmanje kako se kuca:)))
al, blogovala sam. snažno.
evo vam tekst ponovo, nije loš:)
Da vas pitam? Kako ste se branili od devedesetih?
Danas je ceo dan izgledao kao prosečan dan. Neki dnevni kućni poslovi, pranje sudova, pranje veša, krčkanje hrane, malo muzike, šetnja pored mora, 30-ak pročitanih stranica knjige koja se bavi idejom da mi objasni da je zemljom nekada daaaaaavno vladala neka druga civilizacija koja je bila mnogo razvijenija od onih koje su nastupile nakon nje. Tek sam na početku, tako da ne mogu za sada da odlučim da li da im verujem ili ne.
U svakom slučaju, jedan prosečan dan, a onda se desi OVO:!
Četr'ipe'šes'... Buuum!!!
A obećala sam sebi čvrsto, najčvršće, neopozivo, da ću da ćutim, da neću da lajem, da ću da se klonim nezgodnih tema i sučeljavanja stavova i isterivanja maka na konac i nadgornjavanja i prepucavanja i obrazlaganja i sve te blogoekvilibristike i da ću mirno da sedim u svom ćošetu i da se bavim malim stvarima kojima i treba da se bavi jedna dokona domaćica, sa sve heklanjem i sitnim vezom pride.
Međutim, lepo, ne mogu. Ne da mi đavo mira. Sve hoću... Neću...
Ma, hoću...
Hoću.
Moram!