Stvarno, da li je ideja o tome da svaki narod i narodnost na prostorima nekadašnje Jugoslavije dobiju zasebni paradržavni, ali kasnije i pravi državni prostor, sa svim odgovarajućim državotvornim obeležjima, prvi put začeta baš 29. novembra 1943. godine, na Drugom zasedanju AVNOJ-a? A, opet, možda je ova ideja i nekog novijeg datuma, ili je ipak i nešto starija. I, na kraju, možda je stvarno i bilo "dvadeset devetih novembara" i pre čuvenog "dvadeset devetog novembra".
Architecture in Yugoslavia 1948 -- 1980
Exhibition open July 15, 2018, through January 13, 2019.
Kad si mali kao Srbija, i siromašan kao Srbija, i nesrećan kao Srbija stvarno ti treba zlatna žabica da bi na mestu kmeta dobio nekog poput našeg kmeta. I da je mutnim i uzburkanim vodama međunarodne politike navigava mudri i hladnokrvni kormilar.
A i vidi se kakav je gorostas u odnosu na brata Vladimira.
Predsednik Srbije Boris Tadić izjavio je u Skupštini Srbije: „Nije vreme za veliki patriotizam, vreme je za velika dela”.
Nema sumnje da je predsednik mislio da nema velike koristi od busanja u patriotizam, da je vreme da se mnogo više uradi u interesu budućnosti Srbije i njenih građana. Svakako da bi jedno od tih velikih dela bilo upravo „lišavanje Srbije nacionalnih konflikata u koje je decenijama bila uronjena, ne samo sa susedima, već i sa velikim silama. „
Osetim ja jutros da me nešto žiga u krstima, dušek li je, na vreme li je, od mladosti možda...kad ja na vesti, a ono – počelo. Vojvotkinja od Kejmbridža rađa. Konačno se setila da izađe u susret novinarskim hordama koje su, pred bolnicom, već počele da gube strpljenje.
Srpska srednjovekovna istorija prilično je škrta sa podacima kada su u pitanju žene koje su je delimično oblikovale. Narodno, usmeno predanje je još škrtije i prilično neobjektivno. U usmenoj tradiciji veoma je bilo živo, (i lepo) sećanje na Oliveru, Lazarevu ćerku, udatu za Bajazita. Njena žrtva bila je za to vreme sasvim uobičajena i manje-više nije čak ni imala drugog izbora. Njena sudbina bila je na koncu nesrećna jer je i pored velikog uticaja koji je imala na odnose Imperije i Srbije, poštovanja u okruženju i nesumnjivo raskoši, podelila tešku sudbinu svog muža. No, ovo nije priča o Oliveri. Nije priča ni o Irini Kantakuzin, ženi Đurđa Brankovića, koju je predanje ovekovečilo u slici Proklete Jerine zarad čijeg hira se gradi velelepna tvrđava.
Ovo je priča o Mari Branković. Ko je Mara? Zašto je Marina sudbina zanimljiva? I još zanimljivije zašto je Marina sudbina zaboravljena i skrajnuta? Zašto o njoj ima više podataka na stranim jezicima, nego na našem? Da li se iko od vas seća da ju je ikad pomenuo neki profesor istorije, ma kad da ste je učili?
[Искажи своју муку]
Стварање нација
Национализам је европски изум новијег датума. Народ је постао основ политичког одређења државе крајем 18. века. У то време национализам почиње да обликује свакодневно осећање и понашање ширих народних маса.
Први облик национализма се појавио у 17. веку у Енглеској да би се затим проширио на Француску и Америку. Он је био заснован на праву сваке људске групе, која себе препознаје по националној основи, да конституише државу. Када би тај облик био примењен данас у Србији, његове поруке би билe: „Косово је држава" и „Војводини аутономија".
POBJEDA: Kako mislite da Srbija može riješiti pitanje Kosova?
KORAĆ: Kada je u pitanju Kosovo, Srbija će, po mom mišljenju, polako ići u samoizolaciju. Imali smo prvo slučaj inauguracije hrvatskog predsjednika Josipovića, gdje Tadić nije došao. Sada imamo problem sa njegovim odsustvom sa skupa na Brdu kod Kranja. Prema mojim procjenama, u vremenu koje dolazi, Kosovo će sve više biti pozivano na razne sastanke, a Srbija neće moći stalno da insistira da ne bude nekih državnih obilježja Kosova. Takva politika vodi u samoizolaciju.
S druge strane, novi patrijarh je ovih dana izjavio da srpska država ne može da postoji bez Kosova, što je zastrašujuće, jer je srpska država već postojala bez Kosova. Kosovo Srbiji pripada tek od Prvog balkanskog rata. Tu je i čuvena politička fraza „i Evropa i Kosovo", koja sada zvuči jako dobro, ali dugoročno nema šansu. Za sada Srbija tu pliva u jednoj politici koja izgleda kao dobro rješenje, ali mislim da Srbiji nedostaje vizija i spremnost da počne da se bavi realističnom politikom, na čemu insistira i Evropa.
***
Sticajem okolnosti, nekoliko sati pre nego što sam pročitala intervju Žarka Koraća Pobjedi (u kojem je, naravno, pre svega reč o odnosima Srbije i Crne Gore), čitala sam Dubravku Stojanović. Dva teksta, objavljena 2007. i 2009. godine u Helsinškoj povelji, posvećena su upravo Prvom i Drugom balkanskom ratu i pitanju odnosa Srbije prema Kosovu do danas.