Socijalni stanovi za sve građane su odlična ideja. Subvencionisani stambeni krediti su loša ideja. Stanovi za MUP, vojsku ili zaposlene u gradskoj administraciji ili javnim preduzećima su nepravedna ideja. Isto tako i stanovi za 288 državnih činovnika po ceni od ... Da li ste znali da je bilo moguće i formalno "tačno" kupiti od države stan od 70 m2, platiti ga 15.000 evra i kazati da se radi o tržišnoj ceni?
Evo i kako. Poreska uprava ima dve "tržišne" vrednosti stana: za potrebe poreza na prenos apsolutnih prava i za potrebe poreza na imovinu. Porez na prenos apsolutnih prava plaćate kada prodate stan. Poreska uprava onda, bez obzira za koliko prijavite da ste prodali stan, odredi tržišnu cenu stana koja je uvek veća ili jedna ceni koju ste prijavlili. Ova cena je zaista tržišna.
Porez na imovinu je urušen socijalom. Prvo osnovica se određuje na 30% do 50% stvarne tržišne vrednosti koju pravilno utvrđuje ta ista Poreska uprava kada utvrđuje porez na prenos apsolutnih prava. Ali to nije sve. Onda se primenjuje amortizacija???? Pa ako se radi o starijoj zgradi, npr. u centru Beograda, amortizacija može biti i 70%. Tako stan od 80 m2 u centru Beograda koji na tržištu vredi 180.000 evra, Poreska uprava po povoljnijoj proceni, proceni na 90.000 evra, pa ga amortizuje (???) sa 70% i tako dobijete npr. 27.000 evra za državnog činovnika i to sve uz potvrdu Poreske uprave o tome da se radi o tržišnoj vrednosti stana.
Da li ste znali da i javna preduzeća i dalje "dele" stanove. I MUP takođe. I da vojska ima nameru da prodaje "vojnu" imovinu i "rešava" stambena pitanja. Pre devedestih, ovo je i imalo smisla. Ljudi su odvajali od plata u stambene fondove tako da su verovatno i preplatili stanove koje su "dobili". Ali danas nikako. I šta je to uopšte "vojna" imovina? A 100 stanova površine 70m2 za 100 sretnih porodica košta 10 miliona evra. Ko to plaća? Ljudi laički kažu: država. Međutim tačano odgovor je kao i uvek poreski obeveznici: vi i ja, svi mi. A zašto baš tim građanima? Zašto baš njima odvajate od vaše plate ili plaćate kroz PDV? Znate li koliko vrtića možemo napraviti za 10 miliona evra?
E sad, recimo da je taj državni službenik dobio stan vredan 180.000 evra po ceni od 27.000 evra. Sigurno da bi ta razlika, znači 153.000 evra bila smatrana za dohodak i oporezovana kao isti. E i tu grešite. Za sve ostale građane Srbije ovo bi zaista bilo tretirano kao dohodak i bilo oporezovano, kao što je to već i naučilia Bojana Lekić kada joj je BK televizija poklonila stan. Ali to ne vredi za državne službenike za šta se pobrinuo jedan osim u Zakonu o porezu na dohodak građana:
Primanjima po osnovu činjenja ili pružanja pogodnosti u smislu člana 14. stav 1. ovog zakona, smatraju se naročito:
Inače, pokrenuto je pred ustavnim sudom pitanje ustavnosti ove odredbe zakona sa stanovišta jednakosti svih građana.
Srbija ima ogroman problem sa stambenom izgradnjom. U njenom srcu je nepostojanje urbanističkih planova, nesređeni imovinsko pravni odnosi i kao rezultat nedostatak građevinskog zemljišta. Na primer, ako bi ste danas hteli da u Beogradu napravite stambenu zgradu od 100 stanova, morali bi godinama da tražite bilo kakvu lokaciju sa verovatnoćom da je uopšte nećete naći. Ovo direktno dovodi do divljanja cena stanova. Slaba ponuda dovodi do rasta cena. Grubo govoreći u ceni 1 m2 u Beogradu od 1.500 evra, zemljište košta 1/3, građenje (uz profit građevinara) 1/3 i profit investitora 1/3. Ova gruba formula naravno zavisi od lokacije. Nekada zemljište učestvuje i sa 40% u konačnoj ceni kvadrata.
I sada u situaciji gde imate manjak stanova na tržištu, znači manjak ponude i višak potražnje, vi dođete na genijalnu ideju da stimulišete potražnju: dajete subvencionisane stambene kredite. Posledica? Divljanje cena kvadrate pre krize. Kriza je konačno dovela ponudu i potražnju u balans i počela da smiruje cene. Vlada bi izgleda opet da subvencioniše stambene kredite. Nemojte molim vas. Samo sipate pare iz budžeta u džepove investitora. Hoćete da omogućite građanima da plate precenjene stanove koje ne mogu da plate? Nemojte molim vas. Građani mudro čekaju da cene dalje padnu pre nego što kupe. Ipak su pare naše, nisu vaše.
A šta treba raditi za građane koji ne mogu do krova nad glavom pomoću svoje male plate, bili oni u gradskoj administraciji, vojsci, MUP-u, školi, bolnici ili zaposleni u privatnom preduzeću, konobari, radnici, svi baš svi građani? Pa upravo to što ste rekli: socijalno stanovanje. U jednačini: zemljište + građevinari + investitori po trećinu, možete da izbacite prvog i trećeg. Jer upravo ovom drugom treba da pomognete u vreme krize: građevinskoj industriji. Gradovi donesu urbanističke planove, odrede placeve za stambenu izgradnju, uposle građevinsku industriju, uposle banke da finansiraju ovu izgradnju (i jeste, može 500 evra po m2 i to sve uz profit građevinara). Samo nemojte da prodajete ove stanove. Nije pravedno. A i ne može se poklanjati. Oporezivo je. Ovi stanovi se izdaju građanima koji trebaju socijalne stanove. Kirija je niska jer je i trošak nizak.
I nemojte molim vas da pravite komisije za ovo. Omogućite svima koji nemaju stan u vlasništvu da se prijave. I izlačite iz šešira. Niko se ne bi ljutio. Bilo bi i transparentno i pravedno.
A šta za one koji hoće da kupe? E tu smanjite prvi trošak (zemljište) i izbacite treće. Donesete urbanističke planove, predvidite zemljište za stambenu izgradnju, ponudite je na licitaciju. I ostvarite cenu kvadrata ispod 1000 evra u Beogradu. Ovi stanovi su za prodaju. Svim građanima Srbije.
I umesto da pravite subvencionisane stambene kredite, pregovarajte sa bankama i odredite maksimalnu kamatu koju banka može da naplaćuje ako hoće da osigura hipoteku kod Nacionalne kroporacije za osiguranje stambenih kredita.
A ovo sve će dovesti do pada cena stanova i za sve druge lokacije. I onda će građani i bez vas moći da kupe stan.