VOŽDOVAC PAO ─ ILI: DEMOKRATIJA KOJA NIJE ZASNOVANA NA SISTEMU VREDNOSTI JESTE SAMO OBMANA I PRIVID…
Dakle prođe i taj Voždovac. Suočeni s rezultatima izbora oni koji su nas mesecima maltretirali jednim lokalnim izborima uglavnom su se ućutali ─ kao da čitav naš život, evropska budućnost, opstanak vlade, države i partije, etc…, do pre samo nedelju-dve nisu zavisili upravo od Voždovca. Poput deteta što pred nailaskom problema koji ne zna da reši jednostavno zažmuri ─ samoproglašena demokatska elita ove zemlje po ko zna koji put pokušava da, izbegavanjem suočenja sa realnošću, problem prolongira ─ sve do trenutka kada preventivno delovanje više neće biti moguće. E sad, da su na Voždovcu poraženi samo DS, LDP i G17+ stvar bi bila prilično jednostavna, to jest mogla bi da se tumači kao unutarpartijski problem ovih stranaka ─ međutim, posledično gledano, stvar je mnogo ozbiljnija i suštinski se tiče budućnosti prilično izblamirane demokratske ideje u ovoj zemlji. Ideje koja trenutno stanuje u onom osećanju kolektivne poniženosti i frustriranosti koje je većinu građana koji su na svim prethodnim izborima glasali protiv SRS-a ovaj put ─ najpre u Zemunu a potom i na Voždovcu ─ nateralo da na dan izbora ostanu kod kuće.
Zato bi se ─ umesto patetike i “izražavanja žaljenja” što građani nisu shvatili značaj izbora ─ pomenuta gospoda konačno morala pozabaviti vlastitim greškama i nečinjenjima kao direktnim uzrocima navedenog. U suprotnom ─ osećanje kolektivne frustriranosti i izneverenih ideala demokratske (druge, treće, kojegod) Srbije, sad već sasvim kratkoročno gledano, rezultiraće izvesnim otvaranjem puta u totalitarizam i(li) populizam, svejedno. Taj put u Srbiji kakva danas jeste prilično je izvestan. Kolateralni korisnici opšteg posrnuća stranaka koje čine aktuelnu vladu i njihovih kohabitanata, svakako će biti razni Nikolići, Vučići, Ilići, Koštunice i ostali Šormazi ─ međutim, pošto od njih ništa ne očekujemo i pošto u njih ništa nismo ulagali oni, prirodno, uopšte ne treba da nas zanimaju. Kao pristojni ljudi ─ njima ćemo na kraju, pre ili kasnije, nevoljno čestitati. Oni kojima treba da ispostavimo račune na drugoj su strani.
U analizama izbornih rezultata, gubitnici ovih izbora svakako bi se morali podsetiti i načela na kojima jedan poredak treba da počiva da bi mogao da se okarakteriše kao demokratski:
► Osnovne vrednosti na kojima počivaju uređene demokratije su ZNANJA i VRLINE. Demokratski poredak jeste onaj poredak vrednosti u čijem se epicentru nalazi istinski Slobodan građanin.
► U demokratiji vladati znači vršiti vlast ─ i to vlast koja je nužno podeljena na izvršnu, zakonodavni u sudsku, pri tom uvek i svuda omeđena i uređena zakonima.
► Pored toga što su politička kategorija ─ pitanja demokratskog poretka istovremeno jesu i ekonomska, sociološka, kulturološka pa, ako hoćete, i filozofska pitanja.
U sličnom tonu danski istoričar Hal Kok (1904─1963), u svom kratkom ali poučnom eseju Šta je demokratija?, piše o tome da demokratija nije trajno, stabilno stanje, to jest da se ona nikada ne može obezbediti ─ upravo zato što ona nije sistem koji treba sprovesti, nego način života koji treba usvojiti. Reč je o jednom stanju duha koji treba preneti svakom novom naraštaju. Zato i zaključuje kako se suština demokratije ogleda u prosvećivanju i vaspitanju naroda.
Među najčešćim zamerkama demokratskim vladama Kok navodi:
► Favorizovanje nesposobnosti i diletantizma u političkom životu umesto stručnosti i profesionalizma.
► Demokratija otvara put za častoljublje, moralno bezočne karijeriste i laktaše dok sposobni i časni ljudi, svesni odgovornosti, ne uspevaju da se istaknu.
Zona razuma u kojoj bi demokratija trebala da funkcioniše u ovoj zemlji značajno je sužena i to svakako jeste vaša "zasluga" i krivica ─ sužavanjem zone razuma otvara se prostor iracionalnom. Umesto strpljivog rada i stvaranja poretka vrednosti vi se u dobroj meri ponašate slično onima kojima nas, tobože, plašite.
Ako i dalje ne razumete zašto su se vaši dosadašnji birači opredelili za apstinenciju ─ pre nego što se ista pretvori u trajno (trpno) stanje ─ razmislite i o sledećem:
► Izgubili ste izbore zato što su vam interesi monopolista koji finansiraju vaše stranke važniji od interesa građana.
► Zato što ste zaboravili na principe političke kulture i demokratske samokontrole.
► Zato što ste centralizovali vlastite stranke i pretvorili ih u torove poslušnika gde se ─ umesto pameti i inicijativa ─ cene isključivo poslušnost i odanost vođi.
►Zato što se ─ umesto vaših ministarstava, poslaničkih klubova, glavnih odbora i predsedništava ─ opštim dobrom i javnim interesima u ovoj zemlji bave jedino Brankica Stanković, Verica Barać i Peščanik!
► Zato šte ste partije pretvorili u biroe za zapošljavanje, ministarstva u stranačke feude a Skupštinu u ordinarni circus.
► Zato što Srbijom već mesecima divljaju i vladaju huligani kojima država ne ume ili ne sme da se suprotstavi.
► Zato što direktore javnih preduzeća i dalje postavljate partijskim nagodbama ─ umesto javnim konkursima, kako ste nam obećali.
► Zato što imamo najglomazniju i najneefikasniju Vladu u Evropi.
► Zato su predsednici opština istovremeno i poslanici iako zakon to izričito zabranjuje.
► Zbog plata upravnika i predsednika upravnih odbora u iznosu od po više desetina hiljada evra.
► Zato što je prema statističkim podacima u ovoj zemlji preko 20% nezaposlenih. Zato što je najmanje još toliko njih koji su zaposleni ali ne primaju platu. Zato što je tu još bar 20% koji su i zaposleni i primaju platu ali nemaju realan posao pošto su isti dobili zahvaljujući svojim stranačkim angažmanima, nepotizmu, vezama, korupciji.
► Zbog Aleksandra Tijanića koji je i dalje na čelu Javnog servisa.
Na kraju:
► Zato što glasajući glasamo za vrednosti.
► Ako tih vrednosti nema ─ i ako je priča o manjem zlu jedino što imate da nam ponudite sad bi konačno morali da shvatite da ne želimo manje zlo → nego veće dobro!
► Ako od dva zla treba da biramo manje tj. ukoliko je manje zlo jedino što nam preostaje onda i izbori postaju puka farsa.
► Izvinjavamo se zbog vlastite političke nezrelosti ─ ali u farsama više ne želimo da učestvujemo!