I bi frtutma oko terapije zračenjem na Institutu za onkologiju Vojvodine (IOV) u Sremskoj Kamenici negde u julu.
Prvo novine objaviše vrlo mračnu sliku o stanju stvari, pozivajući se na izveštaj IAEA (Međunarodna agencija za atomsku energiju).
Potom bi saopštenje za javnost Ministarstva zdravlja, kojim se tvrdilo da je izveštaj IAEA laički, tj. pogrešno interpretiran.
Beše tu povrh svega još nekih novinskih natpisa.
Sve u svemu, svega beše, samo originalnog izveštaja IAEA nigde ne beše.
Kao što sam već ranije na blogu pisala, tražila sam od Ministarstva zdravlja da mi, shodno Zakonu o slobodnom pristupu informacija od javnog značaja, dostave kopiju izveštaja IAEA, ali i kopiju izveštaja naše komisije za vanredni stručni nadzor, koja je u IOV poslata samo mesec dana nakon završene posete Primoža Strojana, stručnjaka koji je pisao IAEA izveštaj. (Zašto je ovde trebalo udarati tuk na luk, pa dva puta raditi isti posao, tj. proveru rada u IOV - to samo Ministarstvo zdravlja zna. Meni, iskreno, nije jasno. Izuzev ako se odgovor ne krije u izjavi dr Dragane Jovanović da izveštaj IAEA nije nikada trebalo da ugleda svetlost dana?)
Prekjuče mi poštar konačno, nakon 40 dana, doneo oba izveštaja (zilikaki da se upiše gde treba poen za tačnu predikciju). Nemaju ih u elektronskom obliku, kažu, pa su poslali poštom.
Dobro. Uvatim, prekucam. Objavim. Ako ima radoznalih, možete ih pronaći i u celosti pročitati ovde:
Izveštaj naše komisije za vanredni stručni nadzor.
Moj zaključak, nakon više čitanja oba izveštaja, jeste da su mediji sasvim tačno izveštavali o sadržaju IAEA izveštaja, s tim što se naglasak stavio samo na jedan deo problema koji su uočeni, i u IAEA izveštaju opisani, dok su drugi problemi skoro potpuno ignorisani, ili pak nedovoljno dobro objašnjeni. U stvari, majka svih problema u IOV jeste nedopustivo veliki nedostatak opreme. Drugim rečima, standard propisuje da na svakih 1.000.000 stanovnika treba da postoji 6 linearnih akceleratora. IOV podmiruje potrebe 2.000.000 stanovnika, što će reći - treba im 12 linearnih akceleratora. A oni imaju - 3 (tri). Dakle, da bi svi mogli da prime optimalnu terapiju za vrstu tumora od koje pate, treba 12 linearnih akceleratora. Ali, pošto toga nema, 70% pacijenata ne prima optimalnu terapiju, već se ide logikom bolje ikakva terapija nego nikakva, pa se rade 2D terapije i tamo gde bi optimalno bilo da se rade 3D terapije, pošto 2D terapije kraće traju i manje su zahtevne, pa mogu da obrade više pacijenata. Kako-tako, ako već ne optimalno.
U izveštaju IAEA se doslovno kaže:
"The number of treatment units is well below any international standard (standard: 6 megavoltage treatment units per 1.000.000 inhabitants) which directly impacted the waiting times for RT (2-3 months - unacceptable) and the percentage of patients to whom adequate and up-to-date treatment (3D) is given (30%, not even to all radically treated patients - unacceptable)."
Ključna reč ovde, po meni je: "unacceptable", tj. "neprihvatljivo".
Toliko o takmičenju našeg zdravstva u Ligi šampiona, za koju tzv. ministar zdravlja tvrdi da joj pripadamo.
Jes', al kad bismo se gađali traktorima, da ne kažem linearnim akceleratorima.
Ima u izveštaju IAEA još svašta nešto, od polugolih pacijenata koji se susreću u bunkeru (neprihvatljivo), preko neupisivanja i nepotpisivanja podataka i neodgovarajućih formulara za upisivanje podataka (neprihvatljivo), pa do korišćenja grafitne umesto hemijske olovke (neprihvatljivo). A tu su i zanimljiva zapažnja o načinima na koje zaposleni sprovode neke tretmane i procedure:
"There is no clear understanding of the concept of treatment volumes (GTV, CTV, PTV, OR); on several occasions it was noticed that GTV is not marked at all; GTV is the only volume marked without adding any additinal margin; CTV is too extensive and is actually used for marking the outer border of the tissue volume to be irradiated (i.e. PTV)."
"Contrary to the breast, prostate and rectum planning, where orientation of beams follows internationally recognized practice, the one used in less fequently treated tumour sites is sometimes rather unusual."
Ajd, sad, nadu uliva činjenica da stručnjak IAEA nije imao zadatak samo da snimi situaciju i uoči nedostatke, nego i da poduči zaposlene. Što je povodom gore navedenih, ali i mnogih drugih stvari (sve pobrojano u izveštaju) i učinio. Ko ga je zvao/poslao, e svaka mu čast, neka ga je zvao/poslao. Treba češće takve stručnjake da ugostimo, pa onda neće tzv. ministar zdravlja moći da nedostatak opreme po medijima zabašuruje pričom da zaposleni na njoj ne znaju da rade (vidi izjavu u Blicu, na gore datom linku), isturajući to u prvi plan i bacajući u senku činjenicu da opreme nema. Niti će moći razumljivo i jasno pisane međunarodne izveštaje da etiketira kao "nerazumljive za laike", kao što to može da radi s ovim našim domaćim, konfuznim, fudroajantno pisanim izveštajima koji vazda zaključe da se sve uvek radi u skladu sa "savremenom medicinskom praksom".
Da, i ovaj naš domaći izveštaj zaključuje isto što i svi naši prethodni domaći izveštaji o stručnim nadzorima koje sam ikad videla: "lečenje radioterapijom sprovodi se u skladu sa savremenim dostignućima medicinskih i drugih nauka i važećim utvrđenim stručno medicinskim doktrinama i uputstvima, kao i propisanim uslovima i standardima za pružanje usluga iz oblasti radioterapije", iako dodaju: "u meri koliko to dozvoljavaju postojeći tehnološko-tehnički i kadrovski resursi." Kao da niko, samo mesec-dva pre njih nije zaključio upravo suprotno.
Eh, da nam je više inostranih stručnjaka i stručnih nadzora u budućnosti, a što manje ovih naših...
U stvari, ja sam za to da ove naše potpuno ukinemo i zamenimo inostranim.
Dok nadziru, inostrani stručnjaci će nešto i da poduče.
Ovi naši samo nadžvrljaju/prepišu nešto pre zaključka koji nemilosrdno copy/paste-uju.
Žali bože olovke i papira.