Ne znam koji je nadahnuti mozak NHSa izmislio ovu titulu, al’ svaka mu cast!
Ona je deo programa zvanog “Hospital at Night” i podrazumeva redukovanje broja skupocenih kadrova, a uvodjenje veceg broja usko specijalizovanjih prakticara, sve u cilju stednje i stabilizacije.
Sa novim programom razvoja, sve je veca uloga medicinske sestre. Za nekog ko dolazi iz Srbije (brale) tesko je zamisljivo da sestra moze da ima svoju ambulantu, da daje fibrinoliticku terapiju za infarkt miokarda, da moze da prepisuje lekove, da donosi odlluke o nepodobnosti za reanimaciju…Bas kao sto je tesko zamisljivo da lekar mora da vadi krv, stavlja katetere i zna da uradi sve one male prljave poslove u koje se u Srbiji po definiciji ponosni nosilac belog mantila ne upusta.
Sve je veci znacaj menadzerskih sposobnosti za napredovanje medicinskih sestara/brace. Osoba koja je najvecoj specializovanoj bolnici za lecenje raka u UK podigla tzv. star rating za samo 3 meseca je 41godisnja medicinska sestra koja je preuzela ulogu direktora bolnice. Da li treba da vam kazem kakav je odnos izmedju njene i moje plate?
Nisam neki ljubitelj trenda postizanja vladinih ciljeva u NHSu. Ima tu mnogo besmislica. Na primer, vlada neprestano vrsi anketiranje bolesnika o njihovom zadovoljstvu tretmanom u bolnici, sto je sasvim OK, ali ova inicijativa jos podrazumeva razvoj zdravstvenog sistema da izadje u susret zeljama gradjanstva (meeting patients’ needs), sto postaje prava parodija. Bolesnike pitaju sta im je najvaznije kad dodju u bolnicu. U poslednjih 6 meseci prva 3 mesta zauzimaju:
1. lista cekanja
2. dostupnost mesta za parking
3. hrana
Nikog nije briga za ishod lecenja. Bar ne dovoljno da bi signalizirali Vladi da bi rejting bolnice trebalo da bude visi ako iz nje izlazi veci broj izlecenih ljudi.
Ali vratimo se sestri. Staro opste mesto je neslaganje izmedju doktorki i sestara. Ja neizmerno cenim moju Nocnu Sestru Shirley. Zena zna sve. Kad pravim vizitu, ne samo da referise istoriju bolesti i rezultate prispele u medjuvremenu, vec zna sve i o socijalnim okolnostima obolelog. Medjutim, mladji lekari je se plase. Izbegavaju odeljenje na kom ona radi. Zale mi se: “She always tells me I am rubbish!”. Ona mi kaze: “ They are no better than bloody axillaries! I spoon feed them, but they cannot make a decision! ”
Dugo sam razmisljala kako da prevazidjemo ovaj problem sukoba izmedju mnogo iskustva i mnogo neupotrebljivog teorijskog znanja. Pokusala sam sa lakim bondingom. Dovela sam sve moje mladje lekare da rucamo zajedno sa Shirley. Zapodenuo se razgovor o godinama i rekreaciji. Kaze mladji lekar: “I only ever work, sleep and eat.” Kaze Nocna Sestra: “I go to gym 4 times a week. I am 42 and my bottom is rock hard!”
Da li treba da kazem da je ovaj neobazvezni razgovor bio ekvivalent profesionalne kastracije?