(ili kako bi Petrović možda preferirao - l'été,
čemu ;)).
Jedino godišnje doba koje može da se meri s prolećem :)
Leto je lepo i po tome što se ide na letovanje :)
Da se ne bih raspisivao (što ili numem ili me mrzi :P),
biće ovo uglavnom blog u sličicama...
...najviše o tome kako je priroda na Sitoniji dočekala leto.
Ono što je bilo zanimljivo je živi svet, a posebno ptice.
*unapred skidam svu odgovornost za pogrešnu nomenklaturu ptica (i prebacujem na albicillu :))
Svuda okolo su letele (i pile vodu u letu :)) i gnezdile se (morske :)) laste*
A imali smo i morskog slavuja*,
(razlika između njega i našeg domaćeg je što se morski gnezdi u palmi i ustvari je muharica* :P).
i morskog galeba*,
i češljugara*
Ali ovaj zebac* je najhrabrija ptica na Halkidikiju,
ne samo da me je puštao da mu se približim i fotografišem ga do mile volje,
nego se i sam muvao oko nas, jednom je čak sleteo na oko metar i po od mačka,
(koji ga je kulirao onako kako samo mačke mogu, il' se samo folirao)
i taman da ih uslikam, neka debela ih najuri! :(
U blizini smo imali i neki potočić i ušće.
Na morskome plavom žalu,
ima i peščani sprud,
i na njima (logično) žalari* i sprudnici* :D
(o albicillo (orlušino stara ;)) - pomagaj!).
U potoku ima puno žaba
(čisto da nas podseća na Adu :).
A insekti su priča za sebe
(i pravi su pain in the ass za fotkanje
ako nemate dugačko makro staklo,
kao uostalom i ptice
ako nemate najduže, najšire, najteže i najskuplje staklo
i uz sve to puno sreće,
pa se unapred izvinjavam što su fotke sa kompakt fotoaparata,
doduše pristojnog).
Prvo vilini konjici iz okoline potoka:
crveni
i plavi
(koji su zasenili ostale i vredelo je pomučiti se),
a gde ima cveća,
ima i leptira,
i bumbara.
tvrdokrilci su tek priča za sebe,
ovaj me jednom isprepadao,
mislio sam da je jedan ogroman stršljen iz komšiluka
(koga se nisam usudio da uznemiravam slikanjem),
na kraju se ispostavilo da je straćio stotine miliona godina evolucije,
kada je čovek napravio (ravne) keramičke pločica,
a ovaj se na njima prevrnuo na leđa!
A tek koliko je bilo mrava,
koji su toliko vredno radili,
(za njih nema letnjeg odmora)
Ovo je jedna od najbržih kopnenih životinja
(kada se gleda relativno, tj. u odnosu na sopstvenu veličinu)
bez obzira da li nosi teret veći od sebe kreće se brzinom od oko 3 km/h.
A ovo je, valjda, mrav,
ali je ogroman (bar 3 cm!).
Toliko su vredni da su napravili stazice u travi
(gde mrav zgazi tu trava ne raste!).
Od ostalih zglavkara pauci su apsolutni hit!
(nažalost najspektkularnijeg kojeg sam u životu video nisam uslikao :(,
i posle sam ga tražio 10 dana i ... šipak,
u pitanju je (ugroženi) pauk-bubamara (lat. - Eresus), pa sad googlajte).
Ovaj je majstor kamuflaže
- dva prednja para nogu skroz ispruži napred,
a dva zadnja pozadi, priljubi se za grančicu i postaje nevidljiv,
ali pošto je bio na zidu mogao je samo da se slika :)
Ovaj skače i boksuje - obratite pažnju na dva para očiju :)
Ovo je mama-pauk (nosi mladunce na leđima, valjda).
Ipak, glavna zvezda je bio gekon, uz kameleona moj omiljeni gmizavac
(i jedna od omiljenih životinja uopšte).
Znao sam da ga ima na Mediteranu, ali ga nikad nisam video (Budimac verovatno jeste),
i onda jedno veče protrči zidom (a ja opet bez fotoaparata, a "uvek sam ga nosio").
Uplašio sam se da ne bude isto kao sa "onim paukom".
A onda jedno veče, eto njega ponovo!
prva fotka omašen fokus :(
sa druge je pobegao :(
za treću sam se dugo prikradao suvom listiću :(
a onda sam uspeo :)
Predposlednji dan - kiša!
Puževi su joj se najviše obradovali,
ja sam stotinu njih uklonio sa staze,
neke nisam uspeo da spasim,
a neke varljiva sreća prokenjala:
Kišu su najavile muve.
Nisi mogao da ih isteraš,
čim izbaciš jednu, pojave se dve!
Posle sam provalio...
Leto je vreme za ljubav :)
leptiri,
žabe,
bube (back-to-back),
bube (doggy-style)
a za ove je i Peđica Azdejković konzervativni puritanac:
hermafroditski threesome!
Uživajte!
&