Danas i sutra se u Beogradu obeležava 50 godina od nastanka Pokreta nesvrstanih. Predstavnici 106 zemalja su došli da obeleže jedan događaj iz prošlosti, ali nisu došli da upoznaju "ogromne potencijale srpske privrede", niti da slušaju istoriju Kosova.
Bliže se izbori, valja narodu nečim mazati oči. A šta je bolje od iluzije da se prošlost može vratiti? Tako nas mediji zamlaćuju naslovima "Nesvrstani šansa za spas srpske ekonomije" i sličnim budalaštinama. A čitaoci u transu, pa komentarišu kako treba da se okrenemo nesvrstanima, jer naši proizvodi nisu konkurentni u EU, a nesvrstani samo čekaju srpsku bofl robu. Kao da Kina ne proizvodi dovoljno takve robe za ceo svet.
Umesto da razvijamo mala i srednja preduzeća i kvalitetom proizvoda pokušamo da se izborimo za tržišta u kojima ima para, mi se zamlaćujemo idejom da ćemo pokvarene traktore uvaliti siromašnoj Africi, jer nam se oni dive do imbecilnosti i ne zanima ih ni kvalitet ni cena, samo da roba stiže iz Titove domovine (opet ga svojatamo).
Nisam protiv ovog skupa, možda se i sklopi neko poznanstvo koje može biti korisno u budućnosti, ali me ideje kako su Nesvrstani naš spas užasavaju. Mi nikako da se probudimo i sagledamo realnost. Lepše je živeti u prošlosti. Nije čudo što dobar deo populacije Srbije sluša isključivo muziku osamdesetih.