Ne spadam u one koji sa nekom osobitom pažnjom čitaju intervjue, niti prate nastupe Čedomira Jovanovića, međutim ovih mi je dana zaparala uši jedna njegova u par navrata ponovljena izjava koja se odnosi na odbijanje Borisa Tadića da potpiše proglas ”Preokreta”.
Ovako glasi vest na koju ciljam: "Tadić ozbiljno greši ako razuman predlog Preokreta proglašava ekstremizmom i sumnja u naš patriotizam", smatra lider Liberalno demokratske partije Čedomir Jovanović.
"Neka Tadić ne očekuje da bez reči statiramo u obračunu koji traje protiv evropske Srbije”, dodaje Jovanović u pomenutoj izjavi. "Želimo preokret zato što smisao svojih života i politike vidimo samo u Srbiji promenjenih prioriteta, zemlji slobodnih građana koja je konačno pronašla mir sa sobom i susedima, društvu kojim vladaju pravo i efikasne institucije, zajednici koja ceni i podstiče znanje, rad i uspeh, razvija konkurenciju i otvara ekonomiju, modernizuje sve zaostalo. Samo tu ideju vreme može potvrditi kao pozitivnu viziju i pokretača društva koje zna šta će sa sobom u 21. veku”, smatra lider LDP-a.
Možda sam preterano opširno citirao izjavu jer svako koga to zanima može da je nađe na internetu. Takođe svako ko poželi može da pronađe i izjavu Borisa Tadića sa kojom polemiše Jovanović.
I svako ko to učini videće da Tadić nikada i ni na kome mestu nije izrekao bilo kakvu sumnju u Jovanovićev patriotizam niti u patriotizam ma kog drugog građanina Srbije.
Takođe, svako iole zainteresovan može da se uveri da Tadić nikada nije proglašavao ekstremizmom proglas stranaka okupljenih oko tzv ”Preokreta”.
Koliko znam Borisa Tadića siguran sam da on ne očekuje da te stranke "statiraju" na bilo koju temu, ali sam siguran i da ne očekuje da mu se u polemici imputira da je rekao nešto što nije i da se potom gradi i nadograđuje tema čiji temelj predstavlja nešto što se na srpskom zove obmana, lagarija ili izmišljotina.
Lepo je kad se neko zalaže za Srbiju promenjenih prioriteta, zemlju slobodnih građana koja je konačno pronašla mir sa sobom i susedima, društvo kojim vladaju pravo i efikasne institucije, zajednicu koja ceni i podstiče znanje, rad i uspeh, razvija konkurenciju i otvara ekonomiju, modernizuje sve zaostalo. Još bi lepše bilo kad se onaj ko me u svoje dobre namere ovim lepim rečima uverava, ne bi služio tako ružnim podmetanjem.