kad je Desanka napisala svoju
pesmu
znala je sve i nije znala ništa
osećala je sve i nije osećala ništa
vidite
sve i ništa se nekada dodiruju i teško razlikuju
nekada se ne poništavaju
nekada se nadovezuju, prepliću i čine jedinstvo
tajanstvene celine
ništa je nekada veće od svega
ništa je nekada dublje od svega
ništa je nekada bolje od svega
u jednom trenutku Desanka je osetila umor
od svega, od gnjavatora, od objašnjenja, od zahteva
od dokazivanja, od poruka
i tada je tek videla nebo, vodu, večnost i sveobuhvatnost
ja ništa od svega toga ne vidim
iako isto kao i Desanka osećam umor
vidim samo tvoje oči, u mislima
ali i njih vidim retko
kad god ti vidim oči znam da nećeš doći
to je najzamornije od svega zamornog
to je zamornije od
budala, gnjavatora, objašnjenja, poruka,
zamornije od sveobuhvatnosti i od večnosti
zamornije od vode i od neba
tako da u trenutku kada je Desanka shvatila da nema
više vremena znala je da ima vremena za sve
važno
a ja sve to shvatam teoretski
a praktično ne vidim ni nebo, ni vodu, ni put, ni duge rečenice
vidim samo tvoje oči
ali i njih vidim retko
(u Beogradu, 12. juna 2016.)