Gost autor| Kultura| Politika| Umetnost

Država, muzej i koraci

nikolic777 RSS / 13.07.2012. u 09:29

U maju prošle godine moj gost na blogu bio je Marko Omčikus, istoričar umetnosti koji se bavi zaštitom kulturnog nasleđa, savetnik u Republičkom zavodu za zaštutu spomenika kulture. Tema je bila rekonstrukcija Narodnog muzeja u Beogradu.

Godinu dana kasnije, autor, prateći sve što se događa u vezi sa ovom kulturnom institucijom, ponovo piše o istoj temi.

9740_kumuzej02-foto-s-djalic_f.jpg?ver=1265130297 

 

"POSLOVI na rekonstrukciji Narodnog muzeja trenutno stoje. Od januara se čeka na iseljenje i zaposlenih i umetnina, smeštenih u depou ili već spakovanih u sanduke."

Tako počinje tekst objavljen u “Večernjim novostima”, 30. juna 2012. godine.

To trenutno otvara ozbiljno pitanje: Ko je sad taj što od januara meseca 2012. sprečava da se napravi taj potrebni korak? Je li to neki birokrata koji se naslađuje svojom moći? Ili je, možda, neki stručnjak koji ukazuje na to da ponuđena rešenja ne zadovoljavaju određene bezbednosne, klimatske i konzervatorske kriterijume? Šta god da je u pitanju, javnost ima pravo na potpunu informaciju o tome zašto se stalo. I ne samo to. Javnost stiče i legitimno pravo na pobunu. Odnosno, može da postavi ozbiljno pitanje kompetentnosti svih aktera od kojih trenutno zavisi rešenje Narodnog muzeja. Objavljeni tekst, nažalost nije fokusirao priču u tom pravcu. Sve se svodi na neku neodređenu krivnju i relativizaciju. Na – trebalo bi ovo ili ono. Čeka se ovo ili ono. Samo što nije, itd. Niko nikom ne želi da se zameri, idemo dalje u drugu deceniju čekanja. Čekanja novog januara, pa jula – da konstatujemo da od januara ništa nije urađeno.

E pa sad, meni je pukao film i želim da se zamerim. Svima! Ministrima, pomoćnicima, komisijama, novinarima, onima koje pomenem i onima koji se osete prozvanim.

Istini za volju i do sada sam se mnogima zamerio. Na primer: Za predsednika svih mogućih i nemogućih komisija Ministarstva kulture izjavio sam da je on zaista jedan od najboljig arheologa srednjeg veka, ali da nije i konzervator, bar ne kompetentan da arbitrira sudbinom nasleđa. To sam tada i argumentovao. Svestan sam da sam time možda povredio njegovu sujetu i da sam rizikovao da budem izopšten iz bilo koje situacije u kojoj bi pak moja kompetentnost mogla da bude od koristi. Ministarstvo se, nažalost, pokriva onim imenima koja imaju svoje visoke domete i visoka akademska zvanja i retoriku, ali ne i potrebna znanja i iskustva iz oblasti konzervacije i muzeologije. To, sa druge strane, daje prostor kompromiserstvu, relativizmu, i interesnom udruživanju, kao i privilegovanom statusu. Sve to proizvodi loše rezultate, koji se vešto prikrivaju, pa čak i „pozitivno“ prezentuju.

Tako sada nemamo dva muzeja u funkciji, imamo izuzetno loše stanje konzervacije kulturnog nasleđa i, gotovo sve, problematične obnove i rekonstrukcije (što je posebna tema). 

U pomenutom tekstu zapazio sam jedno poređenje u izjavi Pomoćnice ministra. Kada bi ono imalo smisla u nekom drugom kontekstu, rekao bih da je volšebno zalutalo. Međutim, ne vidim da može da se stavi u bilo koji drugi kontekst.

Citiram: „Nismo osposobili ni zgradu na Trgu Republike, a već tražimo dodatni prostor za muzej. Upravo za to je dobar primer Muzej savremene umetnosti u Zagrebu. Napravili su ogromnu zgradu i sad imaju problem da je ispune sadržajem - zaključuje sagovornica”. 

Ne znam na osnovu čega je “sagovornica” zaključila da Hrvati imaju problem da novu zgradu Muzeja Suvremene umjetnosti ispune sadržajem?!?  Bio sam u prilici da zajedno sa “Sagovornicom” budem u tom Muzeju nekoliko dana pre zvaničnog otvaranja. Tada su još uvek neki radovi bili u toku, kako na postavci tako i na tehničkoj finalizaciji. Tom prilikom smo prošetali kroz neke prostorije koje su još uvek bile prazne. Ponovo napominjem da su tada još uvek vršene pripreme za otvaranje, te je verovatno „Sagovornici“ to davalo utisak da Muzej nije ispunjen sadržajem. Ono što mi je tada bilo jasno i sagledivo je to da su taj muzej napravili sa namerom da zadovolji višedecenijske potrebe (najmanje pedeset godina, ako ne i ceo vek). Ako još uzmemo u obzir i činjenicu da se radi o Muzeju suvremene umjetnosti, logično je pretpostaviti da će se u takvom zdanju udovoljavati složenim umetničkim projektima u vidu instalacija, performansa i multimedija. Logično je da se tako radi. Sećam se i toga da je “Sagovornica” prokomentarisala informaciju da je gradnja tog Muzeja koštala manje nego što je bio predračun za preuređenje Narodnog muzeja u Beogradu. Možda je “Sagovornici” to zvučalo nelogično, međutim, logično je da objekat koji se gradi na ledini može i manje da košta nego preuređenje postojećeg objekta.

Bilo je ideja da se gradi nova zgrada Narodnog muzeja u Beogradu i sasvim je sigurno da bi takva zgrada koštala jeftinije, zadovoljila sve savremene i buduće potrebe, ali je nažalost preovladalo drugo uverenje, koje, takođe, nažalost nije realizovano, čak ni na nivou detaljnog projekta.

Prirodno je i normalno porediti se sa drugima, pogotovu sa najsličnijima, sa onima u regionu, sa onima sa kojima smo nekada delili zajednički državni krov, i konačno sa onima sa kojima govorimo istim jezikom, bez obzira što ga različito zovemo. Međutim, koliko god možda neko želeo da drugu sredinu, vidi u nečemu ili mnogo čemu, minornijom, može itekako da se prevari. Još pritom ako to sebi i drugima ne želi da prizna, onda će i sebi i drugima da širi predrasude. To je pogotovu opasno ako to radi “Sagovornica” koja je nosilac javne funkcije.

Kulturna ponuda Zagreba, na likovnoj, galerijskoj i muzeološkoj razini, izuzetno je respektivna, a moglo bi se reći i liderska u ovom Balkanskom prostoru. Svaka osoba iz Srbije koja se bavi kulturnim i likovnim stvaralaštvom, kao i kulturnim menadzmentom, sa punim opravdanjem bi mogla i trebala, da bar četiri puta godišnje otputuje u Zagreb, jer se u tim kvartalnim periodima događaju izuzetne stvari u prezentaciji stvaralaštva od nacionalnog i međunarodnog značaja i svaki put bi u kulturnoj ponudi imao bar tri izuzetne izložbe ili prezentacije koje daju puno opravdanje za tu posetu.

Rečju, to što mi još nismo rešili pitanje Narodnog muzeja, čak ni na nivou izrade detaljnog projekta, nema mesta bilo kakvom poređenju sa muzejskim prilikama u Zagrebu. Međutim, ako želimo da se poredimo sa Zagrebom, a trebalo bi, onda tu pre svega treba obratiti pažnju na njihovu kulturnu politiku. Glupo bi bilo reći da od njih treba mnogo štošta da naučimo, jer bismo tu opet uleteli u neku demagogiju. Naša sredina ima učenih i kreativnih ljudi, ali, nažalost, nisu raspoređeni na ona mesta koja im pripadaju. Drugo, u Zagrebu, odnosno celoj Hrvatskoj, kulturnu politiku i kulturne događaje kreiraju sposobni ljudi profesionalci, koje ne smenjuje svaka nova vlast ili stranka na vlasti. Treće, njihovo Ministarstvo kulture je servis a ne neka nadređena institucija. I četvrto, ako možda i nije tačno to što sam rekao u vezi pozicije Hrvtskog ministarstva, njihova stručna služba, od nivoa pomoćnika, savetnika, državnog sekretara, zaista je stručna i, pre svega, iskusna i u njoj se ne događaju personalne promene, promenom stranke na vlasti.

To su te razlike, i nije to nešto što treba da bude za nauk, već da se tako postupa u kulturnoj politici svake države.

Ako neki u ovom izlaganju budu želeli da me tumače kako tvrdim da je naše Ministarstvo kulture nekopetentno, apsolutno su u pravu, ali ako ti isti pritom žele da me protumače da sam zlonameran, apsolutno su u krivu.

Narodni muzej je danas prioritet prioriteta, ali to ni Ministarstvu niti Vladi očigledno nije jasno. Kakvo god rešenje za Narodni muzej prihvatili, ono mora da košta. U raznim predračunima to što mora da košta, kreće se u proseku jednog šoping mola, koji po Novom Beogradu niču kao pečurke.

Vladi i Ministarstvu očigledno nije jasno da je danas pitanje Muzeja prioritetnije od pitanja pridruživanja Evropskoj Uniji. Da li preterujem? Ne! Evo dokaza: Svaka osamostaljena država, pa i Srbija, u svojim prioritetima imala je uspostavljanje nacionalnih institucija: Narodna biblioteka, Narodni muzej, Narodno pozorište, Arhiv, Filharmonija. To su materijalizovani atributi državnosti i identiteta. Bez toga država ne postoji. Isto tako, snaga države i njen ugled meri se snagom, ugledom i reprezentativnošću nacionalnih institucija kulture. Prema tome, ni pridruživanje nije moguće ili postaje krajnje problematično ako su problematične institucije kulture.

Koja god koalicija bila na vlasti, morala bi da u svom programskom dokumentu stave pod broj 1. Narodni muzej (i Muzej savremene umetnosti), a pod br. 2. Evropske integracije i. t. d.

 



Komentari (27)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Sepulturero Sepulturero 09:59 13.07.2012

Онесамостаљена држава

Svaka osamostaljena država, pa i Srbija, u svojim prioritetima imala je uspostavljanje nacionalnih institucija: Narodna biblioteka, Narodni muzej, Narodno pozorište, Arhiv, Filharmonija. To su materijalizovani atributi državnosti i identiteta. Bez toga država ne postoji. Isto tako, snaga države i njen ugled meri se snagom, ugledom i reprezentativnošću nacionalnih institucija kulture.

Ово је врло добро речено али ту се крије и одговор на ваша питања.
stopalo stopalo 10:14 13.07.2012

Re: Онесамостаљена држава

Sepulturero
Svaka osamostaljena država, pa i Srbija, u svojim prioritetima imala je uspostavljanje nacionalnih institucija: Narodna biblioteka, Narodni muzej, Narodno pozorište, Arhiv, Filharmonija. To su materijalizovani atributi državnosti i identiteta. Bez toga država ne postoji. Isto tako, snaga države i njen ugled meri se snagom, ugledom i reprezentativnošću nacionalnih institucija kulture.

Ово је врло добро речено али ту се крије и одговор на ваша питања.


ma ljudi manite se corava posla i nekakvih teorija da prethodna (ili ova nova) vlast namerno urusava drzavu

oni nemaju vremena za tako nesto - valja neke poslove oposliti

malo mostic, malo tender, neki sajt a ako i to nije dovoljno, nateraj drzavne firme da od tebe kupuju wc papir
dragan7557 dragan7557 10:27 13.07.2012

Re: Онесамостаљена држава

Za predsednika svih mogućih i nemogućih komisija Ministarstva kulture izjavio sam da je on zaista jedan od najboljig arheologa srednjeg veka, ali da nije i konzervator, bar ne kompetentan da arbitrira sudbinom nasleđa.

Pa ovo ti nije baš trebalo!
Svestan sam da sam time možda povredio njegovu sujetu

Da znaš da me Njegova sujeta mngo svrbi!
U pomenutom tekstu zapazio sam jedno poređenje u izjavi Pomoćnice ministra.

Praktićna neka ženska!?
Napravili su ogromnu zgradu i sad imaju problem da je ispune sadržajem - zaključuje sagovornica”.

E to je bre Prava domaćica!

Neće bre da napravi ogromnu zgradurinu pa da joj zvrji prazna! Jakako!

cerski
angie01 angie01 10:03 13.07.2012

da podvucem,

kulturnu politiku i kulturne događaje kreiraju sposobni ljudi profesionalci, koje ne smenjuje svaka nova vlast ili stranka na vlasti. Treće, njihovo Ministarstvo kulture je servis a ne neka nadređena institucija. I četvrto, ako možda i nije tačno to što sam rekao u vezi pozicije Hrvtskog ministarstva, njihova stručna služba, od nivoa pomoćnika, savetnika, državnog sekretara, zaista je stručna i, pre svega, iskusna i u njoj se ne događaju personalne promene, promenom stranke na vlasti.
dragan7557 dragan7557 10:16 13.07.2012

Re: da podvucem,

Narodna biblioteka, Narodni muzej, Narodno pozorište, Arhiv, Filharmonija.

Ma kakvo bre narodno, o čemu bre ti to.

Privatno je Svetinja, nenarušivo naše sveto opredeljenje i kvit.

Od 5 oktobra 2000 na ovamo je sve što je narodno ukinuto, a ono što nije privatizovano, biće uskoro demokrackom voljom naroda.

Ko ono beše Minister Kulture?

cerski
nikolic777 nikolic777 10:48 13.07.2012

Re: da podvucem,

angie01
kulturnu politiku i kulturne događaje kreiraju sposobni ljudi profesionalci, koje ne smenjuje svaka nova vlast ili stranka na vlasti. Treće, njihovo Ministarstvo kulture je servis a ne neka nadređena institucija. I četvrto, ako možda i nije tačno to što sam rekao u vezi pozicije Hrvtskog ministarstva, njihova stručna služba, od nivoa pomoćnika, savetnika, državnog sekretara, zaista je stručna i, pre svega, iskusna i u njoj se ne događaju personalne promene, promenom stranke na vlasti.


slazem se
autor ce se takodje ukljuciti u diskusiju
i odgovoriti na pitanja
pozdrav
krkar krkar 22:43 13.07.2012

Re: da podvucem,

slazem se
autor ce se takodje ukljuciti u diskusiju
i odgovoriti na pitanja
pozdrav


Ajde reci tastu da otvori nalog, jebeš ovo tvoje zastupanje. Znam čoveka, nije ni najmanje malouman.
alexlambros alexlambros 10:31 14.07.2012

Re: da podvucem,

da podvucem


podvukli smo isto

hocu da kazem, ima tema gde nemamo razlika u misljenjima
registry_machine registry_machine 10:52 13.07.2012

Drugovi

Opste je poznata cinjenica da su svojevremeno Drugovi bili veoma lakomi na vredne umetnine, slike narocito, pa su pojedini crveni drugovi posedovali zbirke koje su vredele i vise miliona ondasnjih maraka.

Princip kako se dolazi do umetnina ostao je nepromenjen, restauracija, premestanje, pravljenje zbrke sa reversima, popravke iza kojih ne ostaju tragovi...
alexlambros alexlambros 10:17 14.07.2012

Re: Drugovi

Opste je poznata cinjenica da su svojevremeno Drugovi bili veoma lakomi na vredne umetnine, slike narocito, pa su pojedini crveni drugovi posedovali zbirke koje su vredele i vise miliona ondasnjih maraka.


Pepica Kardelj drzala Rembranta iz Narodnog muzeja kao privatno vlasnistvo ... i osta tamo

al kad je drzava ovakva kakva je ....
dragan7557 dragan7557 10:31 14.07.2012

Re: Drugovi

alexlambros
Opste je poznata cinjenica da su svojevremeno Drugovi bili veoma lakomi na vredne umetnine, slike narocito, pa su pojedini crveni drugovi posedovali zbirke koje su vredele i vise miliona ondasnjih maraka.


Pepica Kardelj drzala Rembranta iz Narodnog muzeja kao privatno vlasnistvo ... i osta tamo

al kad je drzava ovakva kakva je ....

Pa drugarica Pepica je bila svesna 'naše' vrednosti!

A drugovi seljaci i drugovi izbeglice iz Albanije i pasivnih krajeva, su dobijali pristojne komde zemlje!

Srbijanci odlazili u kapitalizam zbog opet nekih njihovih vrednosti.

"Za magarce je seno vrednije od zlata"

Heraklit


Svako ima neko svoje vrednovanje.

cerski
krkar krkar 18:12 14.07.2012

Re: Drugovi

Pepica Kardelj drzala Rembranta iz Narodnog muzeja kao privatno vlasnistvo ... i osta tamo

al kad je drzava ovakva kakva je ....


Tako je, samo dve činjenice nisu baš tačne:

- Nije držala Rembrandta iz NM, i
- Nije se zvala Pepica
alexlambros alexlambros 20:22 14.07.2012

Re: Drugovi

Nije se zvala Pepica


pepica, evica, tako nesto, usotalom savrseno nebitno ...

a Rembrant je iz kolekcije kneza Pavla .... gde ga je tacno maznula ni to nije bitno .... poenta je da je mogla da ga uzme i zadrzi
krkar krkar 20:30 14.07.2012

Re: Drugovi

pepica, evica, tako nesto, usotalom savrseno nebitno ...

a Rembrant je iz kolekcije kneza Pavla .... gde ga je tacno maznula ni to nije bitno .... poenta je da je mogla da ga uzme i zadrzi


ma i jedno i duogo savrpenio netačno... i nebitno, naravno
registry_machine registry_machine 20:54 14.07.2012

Re: Drugovi

a Rembrant je iz kolekcije kneza Pavla .... gde ga je tacno maznula ni to nije bitno .... poenta je da je mogla da ga uzme i zadrzi


Tito je bio taj koji je dozvolio raznosenje imovine Karadjordevica...

Drugarica se zvala Pepca i mnogo je volela Van Goga, ali ne ovog Djuletovog

link
krkar krkar 21:04 14.07.2012

Re: Drugovi

Tito je bio taj koji je dozvolio raznosenje imovine Karadjordevica...

Drugarica se zvala Pepca i mnogo je volela Van Goga, ali ne ovog Djuletovog


Iz n-tog pokušaja pogodili smo ime drugarice.

Ostalo nismo ni blizu
registry_machine registry_machine 21:13 14.07.2012

Re: Drugovi

Iz n-tog pokušaja pogodili smo ime drugarice.

Ostalo nismo ni blizu


Ukoliko se pominje Titovo ime, onda je sasvim jasno da je sve moguce i o kakvom se kulturnom obrascu radi. I jasno je da smo vise nego blizu odgovoru na pitanje sta se do dana danasnjeg dogadja sa nasom kulturom.
alexlambros alexlambros 00:57 15.07.2012

Re: Drugovi

Ostalo nismo ni blizu


wow, ti tajanstveni cuvaoce drevnih misterija ...

otkrila ti J.K.Rowling ... a mi cemo noc provesti tumaceci tajne znakove i simbole, a mozda prodjemo i kroz zid ako popijemo neki caj
shumadijajeok shumadijajeok 12:53 13.07.2012

Da li mi se samo cini

ili su uporno u svim tekstovima i tv prilozima prenebregava odgovornost i direktorke Narodnog muzeja. Posao menadzera je svuda isti, kako u proizvodnim delatnostima, tako i u kulturi- da upravlja , odn., koordinira poslove kako interne tako i eksterne.Kako je moguce da se zapocne rekonstrukcija N.m, a bez da je napravljen detaljan plan rekonstrukcije i da su se svi relevantne institucije slozile oko toga?
Direktorka je na tom mestu od 2003. godine,pa ne vidim da se nesto drasticno promenilo.Direktorka treba da bude veza izmedju njenog poslodavca i nadzornog organa(koga u slucaju N. m. bira Vlada RS i Ministarstvo kulture VRS) i strucnih radnika/da ne kazem izvrsilaca, kako bi se zvali u nekim drugim delatnostima.
Cela ova tarapana traje suvise dugo da bih potrazila sve povezane tekstove, tako da je moguce da gresim.
Ovo je pre pitanje za autora teksta, a manje konstatacija.
Ne sporim strucnost doticne osobe u okviru njene primarne profesije, ali je kao direktorka najvaznije muzejske institucije u drzavi u potpunosti promasila svrhu svoga postavljenja.
I, na kraju bih napisala da bi naslov mogao i biti rzava,muzej i posetioci.Mora se priznati da su ovi poslednji tkdj. zakinuti.Koliko se ja secam predavanja iz muzeologije, jedna od bitnih,nazovimo ih,funkcija muzeja je i prezentacija gradje.
jucaibin jucaibin 14:42 13.07.2012

definitivno

se u srbiji imaju preca posla nego da se osposobi prva institucija kulture ovog naroda! nismo mi kulturni kao sto bi smo da smo ili kao sto mislimo da smo! ali, zato bgd konkurise da 2020. bude prestonica kulture! moram da se nasmejem tom optimizmu

g-dja direktorka muzeja kao da "ni luk jela ni luk mirisala"...jednostavno njene odgovornsti nigde! nestvarno je da se ne oseti "zasluznom" za tako uspesno "rekonstruisanje". jasno mi je da ona zavisi od ministarstva kulture, ali sta jos treba da se desi da se ona zapita da li taj muzej vodi u pravom pravcu? stvarno mi je to enigma!

sta bi s depoom u krnjaci cije je iznajmljivanje preskupo? sta se tamo sada cuva? nadam se da ne uzgajaju sampinjone!
alexlambros alexlambros 10:22 14.07.2012

Re: definitivno

g-dja direktorka muzeja kao da "ni luk jela ni luk mirisala"...jednostavno njene odgovornsti nigde! nestvarno je da se ne oseti "zasluznom" za tako uspesno "rekonstruisanje".


ja volim kad se s vremena na vreme pojavi da nam onim glasom punim nazala kojim podvlaci svoju strucnost, objasni kako je ta i ta rimska fibula iz Gamzigrada zapravo najznacajnije otkrice u arheologiji u poslednjih nekoliko decenija i kako ce svakako biti izlozena "kako na uvid strucnoj javnosti tako i ljubiteljima umetnosti" jednom kad se steknu adekvatni uslovi za njeno izlaganje ....
milivoje_bg milivoje_bg 07:40 14.07.2012

Шта рећи (а не заплакати) !?

Колико год овај наш башибозлук од политичара прича по којекавим дневницима, све то падне у воду када страни грађани дођу на Трг и виде статус Музеја ! Да ли наши политичари (и тзв. културни посленици) мисле да ти странци више верују њима или својим очима.
alexlambros alexlambros 10:52 14.07.2012

iz mog bloga iz marta 2010-te

prenosim jer odlican komentar na ovaj blog:

"Nedavno sam u gostima imao stranca. Budući sam ga prethodno upoznao sa sažetom istorijom grada, poželeo je, prirodno, i da vidi nešto od znamenitosti prve srpske prestonice, grada „of many firsts". Trudeći se da, koliko god je to moguće, ignorišem blato i prljavštinu, odveo sam ga najpre da vidi staru Miloševu crkvu gde nas je dočekao nadrndani poslužitelj, il kako se već zovu ti čuvari crkava, i mog gosta namrgođeno opomenuo da „fotografisanje u crkvi nije dozvoljeno bez blagoslova vladike". Valjda da se od blica ne oštete sve one renesansne i barokne dragocenosti. A obzirom da broj stranaca koji na godišnjem nivou posete Miloševu crkvu, moguće je, prevazilazi brojku od 2 (i slovima dva), fotografisanje njenog enterijera moglo bi ozbiljno da joj naškodi.

Kad smo već bili tu, pokazao sam mu i prvu srpsku skupštinu (nigde obeležja, natpisa, bilo čega, a kamoli neke postavke unutra, liči na napušteno stovarište), a zatim se uputismo mostom preko mrtve Lepenice, da mu pokažem Amidžin konak. Zbog čega taj gradski arhitektonski biser (balkansko orijentalni stil), inače pod zaštitom države, služi kao pisoar seljacima sa pijace preko puta, svom cenjenom gostu nisam umeo da objasnim.

Pošto mu pokazah kuću kneza Mihajla, produžismo u Narodni muzej u istom dvorištu. Budući sam znao kakve vredne i lepe eksponate muzej poseduje (vredna kolekcija srpskih slikara prve polovine 20. veka, te nekoliko slika italijanskih i holandskih majstora iz 17. i 18. veka), polagao sam poslednje nade da ovu sramotnu turu po Kragujevcu nekako povadim. Bili smo srdačno dočekani od strane dvojice muškarca na ulazu i ja sam se, naravno, pravio da je u pitanju poslovična predusretljivost i ljubaznost mojih sugrađana a ne činjenica da su se ovaj Robinson Kruso i Petko, ozarili posle višenedeljne potpune izolacije - poseta Narodnom muzeju, u ovom gradu beleži istu cifru ko i broj sveštenika SPC koji izdrže uskršnji post. Osoblje čak nije htelo da nam naplati ni, inače simboličnu, ulaznicu od 100rsd. Da su nam je naplatili, verujte mi da bih na izlazu tražio da mi vrate novac, pa nek je suma i sto puta simbolična. A možda bih tražio i odštetu za duševne patnje.

Prošetali smo, ne uspevajući da sakrijemo, ja sramotu, on zaprepašćenost, sablasnom galerijom sljuštenih i po ćoškovima buđavih zidova, na kojima su tužno visile slike u polurazvaljenim ramovima. Delovalo je kao da su eksponati osuđeni na smrt vešanjem. Toliko su tužni da ih zaobilaze i lopovi u, inače, lopovskom gradu. Kragujevački Narodni muzej lakše je opljačkati nego bilo koju gradsku trafiku.

Obilazak se nastavio pored zgrade Prve kragujevačke gimnazije do Saborne crkve. Sve skrećući pažnju svom gostu na skladnost siluete glavne kragujevačke bogomolje, pokušavao sam da, nekako, ne primeti onu vulgarnu mermernu tvrđavu od eparhijskog dvora koja ne samo što je okupirala crkveno dvorište već i čitav centar grada. Uzalud.

- „What is this building over there?" - skretao je radoznali pogled moj gost.
- „It's bishop's palace" - mumlam ja, ubrzavajući ka ulazu u crkvu.
- „Why does it have seven security cameras?" - opet će moj gost.
- „Have no idea, really" - odgovaram mrzovoljno.

Zaista, zašto eparhijski dvor ima sedam bezbednosnih kamera? Fale još samo džakovi sa peskom i sasvim će da liči na američku ambasadu u Tunisu."


eto, to je kulturna politika ovakve vlasti (slika gradonacelnika KG i njegovog kabineta koji lici na proskomidiju i djakonikon)



ali zato KG ima ogromnu i odvratnu krstacu na ulazu u grad ... i prosaran je takvim bizarnostima od spomenika kao sto je ova gigantska lizalica o kojoj sam svojevremeno pisao

Moji komentari o stanju Narodnog muzeja u KG behu objavljeni u lokalnim novinama ("Svetlost" nakon cega se direktor muzeja (inace klasican aparatcik, kadar KG koalicije pa mu zapao Muzej, koji nema blage veze sa zivotom kamoli muzeologijom) osetio prozvanim da mi u sledecem broju odgovori jednim pismom .... Steta je sto to nemam ovde kod sebe, prekucao bih .... koja tuga i intelektualna bedastoca ....

inace, da, Srbija ima goruce egzistencijalne probleme, to je svakome jasno, ali cak i vece banane od Srbije imaju svest o tome da je kulturna politika krucijalna za buducnost nacije ... Srbija ko na pustinjskom pesku da je, al nema naftu ...

Nikad necu zaboraviti scenu sa Brankovog mosta od pre par godina ... mladic objasnjava devojci, ocigledno strankinji i turistkinji, na engleskom ... "produzis i posle izadjes na TC Usce, "it's one of the biggest in Belgrade" .... Eto to je srpska prestonica ... odmah pored je Muzej Savremene umetnosti ... divna zgrada avetinjski prazna ...
dragan7557 dragan7557 11:02 14.07.2012

Re: iz mog bloga iz marta 2010-te

Prošetali smo, ne uspevajući da sakrijemo, ja sramotu, on zaprepašćenost, sablasnom galerijom sljuštenih i po ćoškovima buđavih zidova, na kojima su tužno visile slike u polurazvaljenim ramovima.

Pa sad ti je valjda jasno čime se drugarica Pepica Krade-lj rukovodila kada je:
Pepica Kardelj drzala Rembranta iz Narodnog muzeja kao privatno vlasnistvo ... i osta tamo



cerski
dragan7557 dragan7557 11:04 14.07.2012

Re: iz mog bloga iz marta 2010-te

gde nas je dočekao nadrndani poslužitelj, il kako se već zovu ti čuvari crkava, i mog gosta namrgođeno opomenuo da „fotografisanje u crkvi nije dozvoljeno

Koji ti je taj prikan kad ne zna da je fotografisanje vojnih objekata strogo zabljanjeno? A ako on ne zna trebao si ti da znaš.

cerski
nikolic777 nikolic777 12:22 14.07.2012

Re: iz mog bloga iz marta 2010-te

Nikad necu zaboraviti scenu sa Brankovog mosta od pre par godina ... mladic objasnjava devojci, ocigledno strankinji i turistkinji, na engleskom ... "produzis i posle izadjes na TC Usce, "it's one of the biggest in Belgrade" .... Eto to je srpska prestonica ... odmah pored je Muzej Savremene umetnosti ... divna zgrada avetinjski prazna



kao i za sve prethodno napisano
alexlambros alexlambros 11:00 14.07.2012

jos ovo

pouzdano znam da takva mesta kao sto su institucije kulture sluze za najobicnije smestanje partijskih kadrova ...
naravno, najveca bitka bije se tamo gde su novci i velike mogucnosti za manipulisanje i proneveru ....
a onda ostaju institucije ovog tipa gde se ljudi uvaljuju, srpski receno, da ne rade nista i budu na drzavnim jaslama ....
to su ostaci komunizma ... oni nemaju svest o tome da treba da rade nesto i da doprinose i privredjuju, misle da treba da se zavuku u neku kancelariju i odatle kukaju na drzavu kako ne izdvaja dovoljno za kulturu ...
niko ne konta da su muzeji ustanove koje prave novac i rade nesto i da nije uopste neophodno da celni ljudi kontaju umetnost vec budu dobri menadzeri i PR strucnjaci ...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana