B92 Blog

Zašto srpski dečki vole Kusturicu
Svetlana Slapšak

Fenomen Kusturica, koji se može objasniti samo zapadnoevropskom – pretežno levičarskom – ignorancom, i širom kolonijalnom samouverenošću i neodogovornošću, došao je svome kraju. »Ovi prostori« više nisu nikakva medijska senzacija, svi se trude da se ponašaju što više evropski kako bi što lakše i brže prevarili EZ, a onda će već lako, i Kusturica je konačno tamo gde pripada – u zabitome srpskome selu, napravljenom za njega. Više nije neki veliki element rizika reći koju dobru o bivšem Muslimanu i Jugoslovenu, iza Kusturice je šarena laža nagrada i priznanja, nešto sjaja i malo novca – dovoljni razlozi da se šepava liberalnost provuče uz odgovarajuće količine pečenja, pića, i velikih reči. O filmu ne treba gubiti ni reči ni vremena, to je verovatno onoliko genijalno koliko su to bile i prethodne manipulativne slikovnice rečenog autora: očekivati da će se u glavi zalivenoj plitkim laskanjem, uprkos svim privilegijama i lakim rešenjima, iznenada roditi kritička ili bar paradoksalna i zaumna misao, potpuno je nerealno. Kusturica ima svoje nesumnjive srpske zasluge – elegantna odbrana Miloševićevoga režima u nevreme, prikazivanje Roma kao najšarenije znamenitosti cirkusa Balkan, animalnost, pokvarenost i glupost uvijene u tzv. vizualnu poeziju, koja se sastoji od beskonačnoga samocitiranja, i najzad opšte zadovoljavajući stav prema ženama, koje su silovane, bivene i ciče, kao i u prethodnih zlatnih četrdeset godina srpskoga filma. No je li sve to dovoljno da izazove poluosmeh na licu Koštunice, smanji na normalu široki osmeh akademika Bećkovića, i izazove bar drhtaj usnica strogo kontrolisanog Borisa? Očito jeste, ali ima i drugih, antropološki i kulturno zanimljivijih razloga.

Lingvistička simpatija:
Kusturičina svojevolja sa novinarima zapravo je ono isto što smo čuli na svim njegovim javnim pojavljivanjima, dodelama nagrada i intervjuima: dečko je beznadežno neverbalan, što budi i druge sumnje epistemološko-kognitivnoga tipa. Drugim rečima, nema bog zna šta da kaže. Poziv bubnjara dopunjava ovu sliku, i u tome nema ničega manipulativnoga. No došao je trenutak kada neverbalnost treba da doživi nešto što bismo nazvali interpretatio Serbica, dakle da ga lokalni mudraci protumače i klasifikuju. Pojava akademika Bećkovića je tu ključna. Besmrtnost je u ovome slučaju postignuta već time što je u davnim 80' njegovom zaslugom sve što je muško, poreklom iz dinarskih krajeva, upoznato sa većinom slova ćirilice i sa gotovo polovinom padeža, ušlo u Udruženje književnika Srbije. Druge usluge tokom godina, kao što je formiranje javne ratoborne poetike, epskih formula sa kojima se na junačkim usnama moglo elegantno pasti rasutih creva od Slavonije do Herecgovine, zasluge za uništavanje opozicije protiv Miloševića, za opštu misoginiju današnjega društva Srbije, za veličanje ratnih zločinaca, za zaslepljivanje masa, samo pojačavaju skup uslova za besmrtnost. I za sve to vreme, jezik akademika Bećkovića ostao je isto onoliko bez značenja i isto onoliko oralno gromopucatelen kao što je bio u praistorijsko doba pričanja viceva u kafanama. Ko bi bolje razumeo Kusturičino zaplitanje i nemogućnost izražavanja? Ko bi bolje verbalizovao Kusturičinu, izvinite na izrazu, poetiku?

Vizualna simpatija:
Boris Tadić bi konačno dobio više boje i oblika kada bi se okružio sirenama, satirima, nimfama, kentaurima, jednorozima, gnomima i sličnima. Kako to nažalost ne može da se izvede, odnosno kako suzni tandem Dobrica Ćosić – tata Tadić nema širu upotrebu sem predsedničke inauguracije, Kusturičina pojava, sa vozićima, zabacivanjem pramenolikih masnih lokni i ostalim rustikalnim okolišom, ispunjava upravo ovu nužnu potrebu najboljeg od svih loših rešenja u srpskoj politici. Predsednik Tadić izvesno nije mogao naći strasnu, opasnu, politički izazovnu ženu za ovakvu ulogu – recimo neku od srpskih »veštica« koje još uvek govore o odgovornosti i ratnim zločinima, nije mogao napraviti prijem za Žene u crnome, i nije mogao pozvati Natašu Kandić na neku savetodavnu funkciju: zato je tu Kusturica, najbolja mogućna šabesa od malo kulture, malo politike, malo roka. Možda će neki budući glasači to ipak upisati u raboš.

Pojmovna simpatija:
Najtemeljitije od svih u triu, Vojislav Koštunica u Kusturici vidi sve svetle elemente prošlosti (ašik sa vlašću, sa oružjem, relativizovanje zločina) i sve mogućne konceptualne osnove jednoga velikoga budućega prijateljstva. U njemu bi i dalje bilo mogućno govoriti ponižavajuće o Haškome sudu i EZ uz mogućnu prisutnost svetskih medija, snižavati temperaturu kada se spomene Sarajevo, imati mali alibi za pljuvanje po Hrvatima u budućoj tesnoj trci, i uošte sve što treba devalorizovati onim neponovljivim stilom raje i polovinom usta.

Tri ugledna posetioca dakle imaju jake simpatičke odnose sa Kusturicom, koji izvesno ništa bolje nije zaslužio. Preostaje li išta nedečačkim kategorijama stanovništva? To da će kad-tad biti kažnjene novim Kusturičinim ostvarenjem na televiziji.

Peščanik, 01.10.2004.

iza Kusturice je šarena laža nagrada i priznanja, nešto sjaja i malo novca – dovoljni razlozi da se šepava liberalnost provuče uz odgovarajuće količine pečenja, pića, i velikih reči.

Јасмина, шта мислите, да ли у свету филма, културе и уметности име Емира Кустурице више значи него име Јасмине Тешановић?

A ta Svetlana Slapsak...ko je ona?
Ala ona mrzi !
Pozdrav domacici i necu vise smetati.

Živo me zanima o čemu ovaj ansambl truća na svojim DRVENGRADSKIM ZASEDANJIMA?

imati mali alibi za pljuvanje po Hrvatima

Ne gledam TV, ali nisam cuo da neko pljuje po Hrvatima. Ili bar vise pljuje nego sto oni pljuju po nama?

mariopan

A ta Svetlana Slapsak...ko je ona?

Link

Ala ona mrzi !

Vidim da nemaš bolji komentar na tekst od standarnog.

mariopan

A ta Svetlana Slapsak...ko je ona?
Ala ona mrzi !
Pozdrav domacici i necu vise smetati.

Mariopan,

pa sta i da ocekujes od nekog koga ovde citira Adam i ko gostuje u Pescaniku, nego mrznju prema svima koji ne zastupaju jedino ispravnu relig ... pardon politiku;). I politicku ostrascenost iznad svake granice razuma sto se lepo vidi i iz ovog teksta-buckurisa u kome ona pokusava istovremeno da kritkuje umetnost jednog od najuspesnijih evropskih reditelja ... i Kostunicu i Tadica ... i da preporucuje Natasu Kandic i ZUC?!

pozz

ps. Ako nisi znala Maripan, i ZUC su svojevremno bile predlozene za Nobelovu nagradu ... ne znam ko ih je predlozio ali ja bih ocekivao da je to bio neko od onih koji imaju slicne politicke ciljeve...

Z

pa sta i da ocekujes od nekog koga ovde citira Adam i ko gostuje u Pescaniku,

Adam je u rangu Peščanika?
Najlepši kompliment koji mi je neko ikad dao na blogu.
Neka korist i od Vasinih nonsensa.

Nije nam namjera dovoditi u pitanje pravosudni sustav jedne države, međutim smatramo krajnje neprimjerenim donositi drakonske kazne uglednome piscu i novinaru, a našemu vrijednome članu, za duševne boli čovjeku koji je godinama revnosno služio najmračnijem režimu koji je svim prostorima ove regije nanio toliko zla.

Kako nekog nije sramota da napise ovako nesto? Zasto bi za neki sud bilo relevantno da li je neko ugledan ili nije? Ili da li je neko sluzio nekom rezimu ili nije? Osim ako se ne radi o nekom partijskom sudu ...

I kako ih nije sramota da govore o nekom "estetskom sudu" iako i oni i on celo vreme govore o nekom navodnom sluzenju rezimu???

Vec je i Biljana Srbljanovic jednom nepravedno tako optuzivala i vredjala Kusturicu pa je platial kaznu - ZASLUZENO. Naravno da nije mogla da dokaze te besmislice po kojima su malte ne svi umetnici koji su radili u Srbiji u 90-im mogli da budu optuzeni za isto "nedelo" - ukljucujuci i nju samu ...

ps. A za ovog "uglednog pisca i novinara" su culi valjda samo clanovi ovog politickog kluba ... za razliku od Kusturice koga zna ceo svet ...

Eh da je živa Leni Rifenštal koje bi pare uzela po balkanskim sudovima.
Zamisli ti to, neki su je optuživali za bliskost nacizmu.

adam weisphaut

mariopan

A ta Svetlana Slapsak...ko je ona?

Link

Ala ona mrzi !

Vidim da nemaš bolji komentar na tekst od standarnog.

Evo videla sam i link ali i dalje ne znam ko je ta zena? Za nju niko nije cuo. Predstavila se tako mrziteljskim tekstom da se citati nije mogao. Gomila uvreda za sve pobrojane, svkome je prilepila samarcinu. uzasnuta sam kolicinom mrznje u to malo pisanih redova, a onaj link koji govori o tome da je ta zena obrazovana jos joj dodatno smanjuje sanse da joj neku mrvicu oprostim na neuracunljivost. Nema joj oprostaja jer je to zena koja je trebala svoje znanje da upotrebi za negovanje divnih ljudskih ososbina u ljudima, da neguje razumevanje, toleranciju, ljubav, oprostaj, pomirenje....sve ono sto neobrazovani deo stanovnika ne ume sam nego ga tome uce obrazovani....takozvana "elita"

Sta se od tih divnih osobina nalazi u onom tekstu? Nista ! To je njena slika. Ne svidja mi se Adame, ti moji komentari, koji kazes da su standardni, ne mogu drugaciji ni biti na standardne tekstove ove vrste. Mislim vi stalno jedno te isto pa moje misljenje ne moze da se promeni jer i tema vam je uvek ista.

adam weisphaut

Adam je u rangu Peščanika?

Više simbolično.
1. Zivi pod stakenim zvonom, zaštićen od prodora svake realne ideje i asocijacije...
2. Premeće prašinu s jedne na drugu stranu, uvek istu...
3. Kod posmatrača ostavlja utisak prolaznosti...

Ko je dotična Svetlana Slapšak.

undefined

Ko je dotična Svetlana Slapšak.

Prof. Svetlana Slapšak (Ljubljana, Slovenia)
(Affilation: Acting Dean of ISH - Institutum Studiorum Humanitatis, Graduate School
in Humanities; Coordinator of programs Anthropology of Ancient Worlds and
Anthropology of Gender at ISH; Editor-in-Chief of ProFemina, a quarterly for
women's studies and culture, Beograd (1994-).
Publications:Books: Women’s Icons of the 20th ct, 60 Essays, Beograd 2002 (Serb.),
Skopje 2004 (Mac.); Balkan Women for Peace, ed. with Ghislaine Deschaumes, Paris,
2003 (Engl., Fr.); War Discourse, Women’s Discourse,ed., Ljubljana 2000 (Engl.);
For the Anthropology of Ancient Worlds, Ljubljana 2000 (Slov.); Gaze, Image,
Meaning, ed. with Darha Šterbenc, Ljubljana 2000 (Slov.); Adventure Novel Goes
East: Transformations of a Genre, Ljubljana 1997 (Slov.,); Wartime Candide,
Beograd, 1995 (Serb.); Essays on Carelessness: Serbian Intellectuals and War,
Beograd, 1994 (Serb.); Apicius: Roman Cuisine, Zagreb 1989 (Croat.); Greek
Loanwords and Translations in Vuk’s Dictionary, Novi Sad 1987 (Serb.); Trivial
Literature, ed., Beograd 1987 (Serb.); Chronospores. Essays, Beograd 1987 (Serb.,
Miloš Crnjanski Award); All Greeks Step Back! Studies on Intertexuality in Serbian
and Greek Literature, Ancient and Modern, Beograd 1985 (Serb.); Leon and Leonine,
a Mock-adventure Novel, Beograd 1984 (Serb., Slov. 1997).

Јасмина, шта мислите, да ли у свету филма, културе и уметности име Емира Кустурице више значи него име Јасмине Тешановић?

Nekome znači više nekome manje, svako prema svojim merilima.

Da upravo tako.Ustvari zele mu pomoci da plati odstetu(ako bas bude morao) citao sam njegov tekst "Dzelatov Segrt" zbog kojeg ga tuzio Kusturica.Mogu samo da kazem svaka cast Nikolaidisu,za takve cestite ljude treba doviti Allahu dz.s da ih uputi na pravi put.Amin
Crnogorac po porijeklu Nikolaidis je je cijeli rat proveo u Sarajevu.

Nakon što su dramski umjetnik Emir Hadžihafizbegović i novinar i publicist Šeki Radončić pokrenuli građansku inicijativu da se ako bude trebalo i kulturni i javni radnici Bosne i Hercegovine uključe u plaćanje odštete Emiru Kusturici, koju bi trebali platiti književnik i publicist Andrej Nikolaidis i list Monitor, Nikolaidis je za Fenu otkrio šta misli o ovoj inicijativi
"Mogu jedino reći da sam dirnut prijateljskom pažnjom. Na kraju, znači, Bosna plaća Emiru Kusturici za njegove duševne boli. Da ih zdravo potroši s prijateljima u Beogradu. To dostignuće crnogorskog sudstva redefinira našu predstavu o besramnom", rekao je Nikolaidis.

Viši sud u Podgorici je presudio da nedjeljnik Monitor i novinar Andrej Nikolaidis solidarno isplate 12.000 eura filmskom režiseru Emiru Kusturici na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog objavljivanja teksta "Dželatov šegrt" prije četiri godine.

Ovim je preinačena presuda podgoričkog Osnovnog suda, kojom je odbijen zahtjev za obeštećenje.

A prije te presude, koja je donekle bila i rezultat pritiska javnosti, vođen je krivični postupak, zbog istog teksta, Nikolaidis je tada kažnjen da budžetu plati 5.000 eura, jer je, prema ocjeni suda, oklevetao Kusturicu. Očito da je u međuvremenu porasla "cijena" Kusturicine duševne boli.

Svetlana Slapšak



Curriculum vitae. 1

Recent Publications. 1

Work in progress. 1

Research Project. 2




Curriculum vitae



Born 18.1.1948 in Beograd, Yugoslavia. Studied Classical Studies in Beograd. MA and PhD in Classical Studies/Linguistics, University of Beograd. Engaged in student movement 1968-72, Editor-in-chief of a satirical periodical Frontisterion (destroyed in print by police) 1970. Passport denied from 1968-73, 74-76, 87-89, because of dissident activities. At the Institute for Literature and Art in Beograd since 1972. Editor-in-Chief of ProFemina, a quarterly for women’s culture and feminism in Beograd, since 1994. President of the Committee for the protection of freedom of expression at the Writers’ Association of Serbia, 1986-89. Married to Božidar Slapšak, prof. at the Department of Archaeology, University of Ljubljana, engaged in similar activities over years.

She is presently Professor of Anthropology of the Ancient Worlds and Anthropology of Gender, Co-ordinator, at ISH, Institutum Studiorum Humanitatis, a postgraduate school in humanities in Ljubljana, since 1995, and the acting Dean of ISH.



Recent awards and grants include Miloš Crnjanski Award for Essays, Beograd 1990, Athenian Academy Grant 1991, American PEN Award Freedom to Write 1993, CEU Prague Research Grant 1993-4, The Foundation for Hellenic Culture Corr. Member 1993, Laurie NJ Chair in Women’s Studies 1994-5, Rutgers University. Visiting professor at EHESS, Paris, 1999. Fellow-in-Residence at NIAS, Netherlands Institute for Advanced Study in the Humanities and Social Sciences, Wassenaar, 1999-2000. Invited researcher at Max Planck Institut für Wissenschaftsgeschichte in Berlin, 2000. Helsinki Watch Helmann-Hammett Award, 2000; Helen Prize, Montreal, 2001. Directeur de recherche at CNRS, Paris, lab. Centre Louis Gernet-EHESS (February-August 2003). Adjoint editor at Berghahn Books.




Recent Publications



Books

- Balkan Women for Peace, ed. with Ghislaine Deschaumes, French-English, Transeuropeans, Paris, 2003

- Women’s Icons of the 20th Century, 60 essays, XX vek, Beograd, 2001: translated to Macedonian an published by Templum, Skopje, 2003

- Women’s Icons of the 20th Century I, 30 essays, UŽP, Ljubljana, 2000

- For the Anthropology of the Ancient Worlds, ISH, Ljubljana, 2000

- War Discourse, Women’s Discourse: Studies and Essays on Wars in Yugoslavia and Russia (in English), ISH, Ljubljana, 2000

- Adventure Novel Goes East: Transformations of a Popular Genre, SH Apes, Ljubljana, 1997

- Leon and Leonine, a mock-adventure novel, Aristej, Maribor, 1997 (distributed gratis among Bosnian teen refugees in Slovenia)

- Wartime Candide, essays, B 92, Beograd, 1996

- Children’s Rights, Slovenian/Serbo-Croatian, Ljubljana, 1995 (Serbo-Croatian – Roma version, Foundation for Humanitarian Right, Beograd, 2000)

- Essays on Carelessness. Serbian Intellectuals and Yugoslav War, Beograd, 1995

- Twenty-eight issues of ProFemina, Beograd, among them an issue in English, on modern women’s literature in Serbia (1997)

- The Little Black Dress. Essays, Ljubljana-Klagenfurt, 1993

- Remember Yugoslavia? Essays, Amsterdam, 1993

- Apicius: The Roman Art of Cooking, (Latin/Croato-Serbian, translation, introduction), Zagreb 1989

- All Greeks Step Back! Studies on Reception and Intertextuality between Ancient and Modern Greek, and Serbian Literature, ICSS, Beograd, 1987;

- Greek Loanwords and Loan-Translations in Serbian, KZ, Novi Sad, 1987.


Work in progress

Balkan Women I-II. Studies in Historic Anthropology (in print in Beograd); Ancient Mythology I-III (available on Internet in Slovenian, in search of a publisher); Onemonthers, a novel (Serbo-Croatian, on women during Yugoslav war) in search of a publisher; Her story. Collection of studies on women’s self-presentation, in Slovenian, in print; Antiquity in Everyday Life and Pop-culture. Collection of studies in Slovenian, in preparation; Jewishness, Antisemitism, and Gender in the Balkans. Collection in English in preparation; Antigone in Slovenian and neighboring cultures: On strategies of intellectual survival in the socialist times. Conference in preparation.




Research Project

Multiple Antiquities: The Balkan case in the 19th century



After the forming of the Greek state as a privileged, but unruly and infantile offspring of the Ancient Greece in the first three decades of the 19th ct. fostered more of European appropriation of the glorious (European) past, the traumatic position of the Balkans concerning Europe, Antiquity, and contemporary imperial and national politics was inevitable. On one hand, the non-Greek cultures, striving to achieve national state units in their deprivileged cultural position in comparison with Greece, invested into local mythologies and collective narratives, and attracted some European (especially German) thinkers to oppose the general Europaean use of Greek Antiquity, and to propose new chronologies and genealogies, questioning the Ancient Greek supremacy. This also led to some alternative European »imagining processes« of making the Balkans a »homeric« territory (oral poetry and performance techniques, collective memory, heroic ethics and so on). Specific Balkan concepts of Antiquity thus had to include different narrative patterns - from »older than Greeks«, »superior Slavs«, »Greeks of today are not the heirs of Ancient Greece«, up to excentric utopias of Orientalism vs. Greek-Europeanism, and of the Balkans as central to the Ancient cultures. In their own circles, specialists in Antiquity from the Balkans often promoted the idea of Antiquity being »international«, belonging to anybody who can use right scientific tools to interpret it. This followed the positivist development of Classical Studies in German, Brittish, and other European academic centers in the second half of the 19th ct., and problematized the „native knowledge” of contemporary Greeks on the distant past. Multiple claims at „posession” over the past and authority of knowledge of the past mark intertwined, more or less masked energies which connect politics and humanities, art and popular culture, folklore and identitarian strategies.

Against this background I would like to explore the case of several Balkan intellectuals, which reflected on Antiquity in the Balkan context in the 19th ct. – the first balkanologist Dora d'Istria, a poet and theoretician Laza Kostić, philologist Luka Zima, painter Ivan Šubic (the one who painted walls in Schliemann's house in Athens), and others. Their conflicting views, sometimes expressed in public attacks (Laza Kostić against Dora d'Istria) witness of multiple interpretations of Antiquity, often aiming at »universal human« as the real meaning of this historic term.

@Dollybell & Jelena Pavlović
Ne vredi to je po Mariopnainim kriterijuma niko.
Valjda tek postaješ neko kada dobiješ planinu kao feudalan posed ?

Više simbolično.

A nisi li baš pravi mali simbolista.

Valjda tek postaješ neko kada dobiješ planinu kao feudalan posed ?

Kusturica je vlasnik samo Drvengrada, kao i direktor projekta koji se zove PARK PRIRODE MOKRA GORA koje je vlasnistvo drzave. Drvengrad se nalazi pod zastitom UNICEF-a, kao deo PARKA PRIRODE.

Mokra Gora se nalazi na granici između Tare i Zlatibora i na granici Republike Srbije i Bosne i Hercegovine. Za nju je karakteristična veoma velika visinska razlika između najniže (nadmorska visina ~ 460m) i najviše kote (vrh planine Tare - Zborište, nadmorske visine 1544m). Mokra Gora zauzima površinu od približno 55 km².

Da li ste zaista ubedjeni da je K. vlasnik i sela i domacinstava koja se tamo nalaze?

Da li ste zaista ubedjeni da je K. vlasnik i sela i domacinstava koja se tamo nalaze?

Pa nahije i spahiluci su se delili po zasluzi na korišćenje a ne u trajno vlasništvo.

adam weisphaut

Da li ste zaista ubedjeni da je K. vlasnik i sela i domacinstava koja se tamo nalaze?
Pa nahije i spahiluci su se delili po zasluzi na korišćenje a ne u trajno vlasništvo.

Nisam ljubitelj lika i dela K., ali ni bilo kakvog preterivanja.

Nisam ljubitelj lika i dela K., ali ni bilo kakvog preterivanja.

Ne vredi, Ivana, ovo ti je "šežona lova na žečeve"...

adam weisphaut

Da li ste zaista ubedjeni da je K. vlasnik i sela i domacinstava koja se tamo nalaze?

Pa nahije i spahiluci su se delili po zasluzi na korišćenje a ne u trajno vlasništvo.

A kasnije otkupljeni po ce od € 1 do € 3 i prešli u vlasništvo.

Eto i neki grof nudi za neku šećeranu € 1 i slovima jedan euro.

A pre toga manifaktura iste namene običnog graždanina iskošta čitava € 3 ko mu je kriv što nije plemić.
Tržište je čudna stvar.

EMIR KUSTURICA PROTIV MONITORA
Mirotvorac u Podgorici

Ko je slušao Emira Kusturicu u sudnici podgoričkog Osnovnog suda kako govori o sebi, ništa drugo ne bi mogao pomisliti do – nastrada nevin čovjek. Mirotvorac. Zalagao se, pričao je u sudnici otvoreno režiser, protiv rata u Bosni, branio Andrića od bijesa Alije Iztebegovića, i nije pravdao Srbe za istrebljenje Muslimana, jer «niko ne može opravdati ono što su činili Srbi u Bosni». Ni kriv ni dužan, tvrdi režiser, našao se na meti kolumniste Monitora Andreja Nikolaidisa koji ga je «izvadio iz naftalina» i u tekstu Dželatov šegrt optužio da je podržavao politiku Slobodana Miloševića.

Priliku da ispiše nove autobiografske stranice Kusturici je dala sutkinja Osnovnog suda u Podgorici, Evica Durutović, koja je već jednom presudila u režiserovu korist. Smatrala je da je, nazvavši Kusturicu dželatovim šegrtom, Nikolaidis režisera nepravedno oklevetao i kaznila ga sa – pet hiljada eura. Viši sud u Podgorici, međutim, ukinuo je tu presudu, uz obrazloženje da je Evica Durutović napravila «niz bitnih odredaba krivičnog postupka». Između ostalog, u obrazloženju odluke Višeg suda se navodi da je Kusturica bio obavezan da dokaže da je tekst Dželatov šegrt zaista nanio štetu njegovoj časti i ugledu, te da to nije učinjeno. Na kraju, sudije Višeg suda ocijenile su da se suđenje koje je sprovela Evica Durutović svelo na «suđenje po opštem utisku i uvjerenju».

Iako je Viši sud imao mogućnost da preinači presudu i donese novu, sudije više sudske instance odlučile su da stvar vrate na početak. Predmet je opet završio u sudnici Evice Durutović, da se isprave greške. Kusturica je pozvan u Podgoricu da, kako su i naložile sudije Višeg suda, dokaže da mu je Dželatov šegrt zaista nanio štetu.

Režiser na sudu opisuje duševnu patnju i štetu izazvanu Nikolaidisovim tekstom: «Nakon tog teksta dobio sam sijaset prijetećih poziva». Od sijaseta prijetećih poziva Kusturica je sudu povjerio samo jedan: «Izvjesni piljar, koji se zove Šajo, najbliži saradnik Bakara Izetbegovića, sina Alije Izetbegovića, poslao mi je poruku da će me likvidirati». Bilo bi zanimljivo da na sljedećem ročištu taj Šajo posvjedoči da li je o odnosu Kusturice prema Beogradu i Miloševiću saznao tek nakon što je u ljeto 2005. objavljen Dželatov šegrt. Koliko je puta od 1992, kada je, kako je kazao časnom sudu, «posljednji put bio u Sarajevu sa Džoni Depom », Emir mogao otići u svoj grad, koji bi mu, zbog mirotvorstva, prostro crvene tepihe. Ako, nije zaboravio put.

Ispalo je da je Kusturičin kum, vlasnik kafane Dom za vješanje, jedini koji nije znao za Emirov stav prema ratu u Bosni prije nego je objavljen Dželatov šegrt. Kako se režiser povjerio sutkinji Durutović, ovaj ga je nakon teksta u Monitoru zvao da ga pita da li je to što tamo piše tačno.

Prije Dželatovog šegrta, popriličan je broj Kusturičinih intevjua jasno svjedoči o njegovom stavovima. A vrhunac cinizma današnji je mirotvorac pokazao 1995, u intevjuu za francuski Figaro kazavši da su «Srbi gađali Sarajevo da bi malo uplašili Muslimane».

Da nije tačno da njegove izjave zlonamjerni kolumnisti stalno istrgnu iz konteksta, kako se sudu žalio režiser, jasno govori i Mala knjiga o Emiru Kusturici Žan-Marka Buina.U odjeljku Moja uvjerenja ovako Emir opisuje početak «građanskog rata» u Jugoslaviji: «Slovenac je uvijek sanjao svoj slovenački san, san austrijskog konjušara koga su iz bečkih govana vadili naši pradjedovi boreći se u Prvom svjetskom ratu. Taj Slovenac je bio uvijek dovoljno mali da su sredstva za ostvarivanje njegovih ciljeva birana bez mnogo morala, da li se to razvijalo u pravcu klerofašizma, ili pucanje u leđa mladićima Jugoslovenske armije kojima je generalštab naredio da izađu na ulice bez municije». No, nijesu samo, po Emiru, Slovenci krivi: «Prežalio sam i Slovence koji su započeli građanski rat u trenutku kada su izgubili ekonomske privilegije i hrvatske nacionaliste koji opet vježbaju staru igru kopanja očiju i kidanja prstiju zarobljenicima ...». A kakva je bila uloga Srba, prosvjetljuje neuke režiser: «Nisu li, dakle Srbi svojim ratovanjima, a ti su ratovi kako kažu sve knjige svijeta bili neizbježni i nijesu ih počinjali Srbi, kako misle moji prijatelji muslimani..Nisu li ,dakle, Srbi činili uslugu manjim narodima u Jugoslaviji i posredno ili neposredno doprinijeli očuvanju njihovih tradicija i učvršćivanju njihovih nacionalnih jezgara».

Glavna greška Miloševića, kaže 2004. Kusturica za NINje - «što je mislio da Srba im 250 miliona i što nije imao dvije atomske bombe u džepu». Ono što je govorio u medijima, Kusturica, kazao je na sudu, ne smatra dokazima o njegovom odnosu prema Miloševiću. Ni njegove fotografije sa najbližim Miloševićevim saradnicima takođe nijesu dokaz, objasnio je. Ništa, ispalo je, ne može biti istina sem onoga što on na podgoričkom sudu potvrdi za zvaničnu istinu .

Evica Durutović pružila mu je priliku da iz naših sjećanja izbriše sve što je više od decenije govorio. Pošto je svoju duševnu patnju izazvanu tekstom u Monitoru, o čemu je i trebalo da svjedoči, režiser oslikao u epizodi o Šaju, on je u nastavku suđenja održao poduži govor o tome kako je oduvijek ljubio mir i toleranciju. U toj ga priči nije omelo ni to što je, kako je sam rekao, na njegovu strarnu, da podrže sliku mirotvorca, nakon što je tužio Nikolaidisa, stalo dvoje ljudi. Jedan je njegov prijatelj, a drugi poslovni partner. Šta su prema njima onih nekoliko stotina intelektualaca koji su se, nakon Kusturičine tužbe, oglasili da potvrde da je - bio dželatov šegrt. Sutkinja ga nije prekidala, a njegov je subjektivni iskaz o samom sebi u nastavku suđenja bio korišten kao objektivni dokaz!

Nego, nije slučajno to što je Kusturica baš u ovo vrijeme izabrao domaće sudove za praonicu biografije. Kada je Monitor prije više od deset godina pisao o Kusturici isto što i Andrej Nikolaidis prije dvije godine – režiser je ćutao. Nije se protivio ni francuskim filozofima kada su govorili da su mu filmovi – propaganda. Sada je u podgoričkom sudu, slavni režiser odlučio da ispiše svoju novu biografiju mirotvorca. Jer, u Crnoj Gori ima «prijatelje u vrhu». Tu je i nezavisno sudstvo.

Kusturica se na suđenju povjerio: «Đukanović je štitio moje roditelje, koji su se zatekli u Herceg Novom kada je izbio rat u Bosni, štitio u pravom smislu te riječi. Samo sam dva puta javno podržao nečiji politički stav. Bio sam na konvenciji DSS-a i Vojislava Koštunice. Podržao sam Đukanovića, što nimalo nije bilo lako, jer svi znamo da su korijeni UDB-e duboko u našoj istoriji, mladog čovjeka koji se suprostavio Miloševiću».

Kako je Đukanović štitio izbjegle iz Bosne koji su se u Herceg Novom zatekli kada je izbio rat, poznato je. Nego, do suđenja nije bilo poznato kako je Emir tražio zaštitu od Nikolaidisa od «crnogorskog vrha». Kusturica je na suđenju kazao da je nakon teksta u Monitoru, a prije tužbe «kontaktirao vrh ove države" i da mu je rečeno da su to - "kružoci koji napadaju nas-mene».
Režiser, pominjanjem državnog vrha, nije sigurno htio da utiče na sud. Valjda je htio da ukaže kako Nikolaidis ni krive ni dužne napada sve naše mirotvorce. Sa novim biografijama.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Koliko zaludnih tekstova...

па спремали се за тему...

Evo ga i Adam. Kako ih ne mrzi...

Naslov vašeg posta je vrlo interesantan, toliko da moram da vas pitam sledeće:
Da li ste ikad videli, čuli, učestvovali na mestu, na nekom mediju, na nekom BLOGU recimo kao što je ovaj ovde, gde se više kažnjavalo ljudi zbog drugačijeg mišljenja čak više no za vreme INFORMBIROA...
mega je zanimljivo to, što se ni vi niti iko drugi protivu toga nije pobunio, naprotiv ćutite svi, važno je da vas i vama drage kolege niko ne dira.

niko ne dira.

???

ima li u ovoj zemlji i jedan covek da vredi cemu !?

Covek?
Nema. Ali ima bar 30 zena. U crnom. Mislim, toliko imaju odbora, mora da ih ima bar toliko. Osim ako nije jedna zena, 2 (ili vise odbora).

ima li u ovoj zemlji i jedan covek da vredi cemu !?

ima.

AlexDunja

niko ne dira.

???

šta se čudiš ADunjče nikojgi nedira sam gi bacaju onija nuzproizvodi koi se nespominju radi kulturu jelte? :))))

nikojgi nedira sam gi bacaju onija nuzproizvodi koi se nespominju radi kulturu jelte? :))))

vi's mr d:)
nuzproizvodi nesam imala u obziru.
:)))))

Da li ste ikad videli, čuli, učestvovali na mestu, na nekom mediju, na nekom BLOGU recimo kao što je ovaj ovde, gde se više kažnjavalo ljudi zbog drugačijeg mišljenja

Da ne napisa ovo "na nekom mediju" ne bih se javio.

Pa, eto - video ja. Patriotski Slobin RTS, od devedesete pa do dvehiljadite. Da ne pominjemo "zlatno vreme" dok je Vučić bio ministar propagande pa se bogami i kažnjavalo levo i desno (u zamenu za jedno lepo rešavanje stambenog pitanja pomenutog Vučića).

Mimo toga, uz ogradu da nisam veteran javnih foruma, a i nisam baš ni ideološki kompatibilan sa banovanim juzerima, ovo tvoje gore citirano donekle i stoji.

Otkud toliko banovanja ovde? Čemu?

Mis'im, glupo je, a i ružno izgleda.

AlexDunja

nikojgi nedira sam gi bacaju onija nuzproizvodi koi se nespominju radi kulturu jelte? :))))

vi's mr d:)
nuzproizvodi nesam imala u obziru.
:)))))

ludvig

ima li u ovoj zemlji i jedan covek da vredi cemu !?

ima.

Pa gde je Boga mu poljubim?

Pa gde je Boga mu poljubim?

Ođe fale nekijeh stihova...

(Iz Gorskog Vijenca)

mikimedic

Covek?Nema. Ali ima bar 30 zena. U crnom. Mislim, toliko imaju odbora, mora da ih ima bar toliko. Osim ako nije jedna zena, 2 (ili vise odbora).

Miki, i žene su ljudi.

Covek, u smislu muskarac. Necemo valjda opet o rodnoj ravnopravnosti.
Naravno da si u zene ljudi.

Zasto se uopste obracate gospodji Tesanovic? Ta ona uopste, po ko zna koji put, uopste ne ucestvuje u razgovoru na tekst koji objavljuje. Osim kad joj zasmeta kritika, pa pocne da brise, banuje, a na kraju zabrani komentarisanje teksta. I onda se takav netko pojavi sa naslovom "Protiv kažnjavanja kritičkog mišljenja"! Da nije zalosno, bilo bi smijesno. Ja se samo pitam sta mi uopste treba da citam blog J.T., da mi samo skace i tlak i pritisak.

OSVEŠTAN MEĆAVNIK
U Mokroj Gori, u etno-selu Emira Kusturice, episkop žički Hrizostom osveštao crkvu brvnaru posvećenu svetom Savi
MEĆAVNIK - Episkop žički Hrizostom osveštao je prekjuče u Mokroj Gori crkvu brvnaru, posvećenu svetom Savi, koju je Emir Kusturica podigao na brdu Mećavnik, u svom etno-selu. Čestitajući Kusturici posle čina osvećenja crkve, vladika Hrizostom poručio je da hram na Mećavniku treba du bude simbol da smo svi podanici Božji.
- Ktitor hrama koji smo osveštali je Emir Kusturica, proslavljeni filmski režiser, koji je našao za shodno da u gradu koji podiže ovde na Mećavniku bude i crkva. Nekada davno, gledao sam jedan ruski film iz vremena komunizma, u kome stara Ruskinja pita vojnike, crvenoarmejce, gde je ulica koja vodi do crkve. Oni joj odgovore da crkve više nema, srušena je, a ulici je promenjeno ime, a starica zastane, pa pita vojnike - zašto postoji ulica ako ne vodi u crkvu.
- I ovde na Mećavniku, na kraju ulice je hram. On treba du bude simbol da ništa što činimo u našem životu ne treba da bude bez Boga. U ovoj crkvi će se povremeno služiti bogosluženja i Božanske svete liturgije - rekao je vladika Hrizostom posle osvećenja crkve.
Svečanom činu osveštanja hrama i bogosluženju, u maloj crkvi brvnari, Emir Kusturica prisustvovao je sa suprugom Majom, a pored njih bili su i akademik Matija Bećković, pisac Momo Kapor, a na Mećavnik je neposredno pre svečanosti stigao i Aleksandar Tijanić, generalni direktor RTS-a.
- Danas, ovde na Mećavniku, nije osveštana samo crkva, nego su osvećena i ova brda, i sam Mećavnik, i svi ovi ljudi koji su ovde našli svoj put ka duhovnosti - rekao je pisac Momo Kapor.
Akademik Bećković, sa kojim su se Mokrogorci pozdravljali kao sa starim znancem, dodao je da su crkve brvnare "veliki dragulj srpskog graditeljstva".
- Uglavnom su to crkve koje su letele, jednog dana Turci bi ih zapalili, a one su sledećeg osvitale na nekom drugom mestu. I ovaj grad kao da se ovde obreo preko noći. Ko zna odakle su se sve ove građevine i brvnare ovde sjatile - kazao je Bećković.
(Z. Š.)
Kusturica: Duhovnost je suština ljudskog bića
- Vrlo je važno zabeležiti da je danas otvorena jedna perspektiva, koja je manje više u poslednje vreme zanemarena, a to je da je deo kulture i tradicije jednoga naroda i njegova religija. Ova crkva kao najvidljiviji znak te religije mene je opsedala pri samom kreiranju ovog gradića na obronku Mećavnika. Možda zvuči anahrono, arhetipski, ali u duhovnosti je sakrivena suština ljudskog bića. Značajno je što će ova crkva na Mećavniku na najbolji način uokviriti kulturnu sliku Mokre Gore, opštine Užice i republike Srbije - rekao je posle osvećenja crkve Emir Kusturica.

Divna fotografija

Meni je super zabavno sto 'riscani ne vide ni truncicu ironije u fotografiji koja pokazuje dugu i crkvu zajedno u kadru.

EDIT: Pa ja sam fasciniran. Znaci ipak je neko video ironiju pa skinuo sliku? Sto ti je bre ucenje u praksi.

EDIT: Pa ja sam fasciniran. Znaci ipak je neko video ironiju pa skinuo sliku? Sto ti je bre ucenje u praksi.

Crkva bez ironije

- Vrlo je važno zabeležiti da je danas otvorena jedna perspektiva

Da se treba svuda boriti protiv kažnjavanja kritičkog mišljenja-sem na ovom BLOGU...naravno.

Neka oproste i Nikolaidis i Slapsak, ali mislim da rijec ipak treba dati i samome Kusturici.

Transkript jednog dijela dnevnika TV Sarajevo (naravno, onaj u 20:30),
u prvim danima rata u BiH, tacnije 23. aprila 1992... Transkript objavljen u magazinu Dani.

----------------------------------------------------------------------

Senad Hadžifejzović (voditelj i urednik dnevnika): Imamo na direktnoj
telefonskoj liniji Pariz, tamo je Emir Kusturica. Dobro veče, Kusta.

Emir Kusturica: Dobro veče.

Hadžifejzović: Dobro se čujemo.

Kusturica: Dobro jako.

Hadžifejzo