Dok je pravna sudbina osnivača Vikiliksa Džulijana Asanža i dalje neizvesna, bura koju je izazvalo objavljivanje 250 hiljada tajnih telegrama Stejt departmenta na njegovom vebsajtu se ne stišava. Afera sa Vikiliksom očigledno iziskuje temeljito preispitvanje pravila ponašanja i komuniciranja na internetu, kao i diplomatske aktivnosti u eri elektronske i digitalne komunikacije.
Istovremeno, političari, analitičari, komentatori, aktivisti i ostali ovih dana iznose široki dijapazon stavova – od podrške Asanžu do osude i poziva na njegovo krivično gonjenje. Mnogi analitičari pri tom podsećaju na opširan govor o značaju interneta i slobode komuniciranja na mreži, koji je američka državna sekretarka Hilari Klinton održala u januaru ove godine. Klinton je tada izmedju ostalog rekla: „Same po sebi nove tehnologije ne zauzimaju stranu u borbi za slobodu i progres. Medjutim, Sjedinjene Države to čine. Mi se zalažemo za jedinstveni internet na kojem će čitavo čovečanstvo imati podjednak pristup znanju i idejama.“
U nedavnoj izjavi povodom curenja tajnih dokumenata na Vikiliksu Klinton je medjutim rekla da „to nije samo napad na spoljnu politiku i interese Sjedinjenih Država, već i na medjunarodnu zajednicu“.
Neki američki političari idu i dalje. Uticajni nezavisni senator i predsednik senatskog odbora za unutrašnju bezbednost Džo Liberman izjavio je u intervjuu mreži Foks, da bi Džulijan Asanž trebalo da bude optužen na osnovu američkog zakona o špijunaži i nagovestio mogućnost istrage protiv medija koji su objavili neke od dokumenata sa Vikiliksa: „...Verujem da je Vikiliks sigurno prekršio zakon o špijunaži, Ali, šta je sa drugim medijskim organizacijama, medju kojima je i Njujork Tajms, koje su prihvatile i distribuirale ta dokumenta... mislim da je Njujork Tajms počinio u najmanju ruku akt lošeg gradjanstva, a da li su počinili i krivično delo, to bi zahtevalo intenzivnu istragu od strane sekretarijata za pravosudje.“
Američki sekretar za pravosudje Erik Holder izjavio je na konferenciji za novinare da se mogućnost istrage i podizanja optužnice neće zasnivati samo na zakonu o špijunaži: „Taj zakon bi mogao da igra ulogu, ali postoje i drugi zakoni i druga sredstva koji su nam na raspolaganju.“
Pravni stručnjaci ukazuju da nijedan novinar nije nikada bio osudjen po zakonu o špijunaži, koji je usvojen 1917. godine i korišćen uglavnom protiv levičara - protivnika ulaska SAD u Prvi svetski rat. Pominju se druge pravne mogućnosti poput kradje vladine imovine ili kršenja prava intelektualne svojine, ali eksperti ukazuju da su ti osnovi manjkavi i da bi možda bilo potrebno definisati nova pravila i usvojiti nove zakone o zaštiti tajnih dokumenata na internetu.
Neki analitičari i aktivisti još su oštriji u svojim preporukama. Tako na primer, Džon Bolton, bivši američki ambasador u UN, u administraciji Džorda Buša mladjeg, a sada saradnik konzervativnog instituta „Amerikan Enterprajz“, u autorskom članku u britanskom Gardijanu kritikuje Obaminu administraciju zbog suviše blagog odgovora na najnoviju epizodu objavljivanja tajnih dokumenata: „Adekvatniji odgovor bi bio da se svi povezani sa curenjem dokumenata gone do maksimuma prema američkim zakonima. Sajber-ratnici Pentagona trebalo bi da više vežbaju gadjanje u ovoj novoj formi borbe i već su odavno mogli da unište elektrone Vikiliksa. Da smo to uradili posle prvog objavljivanja tajnih dokumenata u julu možda ne bi bilo dodatnih curenja, a život i kritični interesi bi bili zaštićeni.“
Medjutim, izgleda da su i Vikilks i internet u celini mnogo žilaviji nego što Bolton misli. Grupe „haktivista“ (hakera – aktivista) i pristalica Vikiliksa počele su da vrše internetske napade na firme koje su uskratile finansijske usluge Vikilksu i oborili su sa interneta neke od njih, uključujući „Masterkard“.
S druge strane, i neki američki političari misle drugačije. Tako je na primer republikanski kongresmen i bivši kandidat za predsedničku nominaciju, Ron Pol, inače poznat po libertarijanskim stavovima, izjavio u intervjuu mreži Foks da bi „u slobodnom društvu trebalo da znamo istinu. Ako istina postaje izdaja onda smo u ozbiljnoj nevolji, a sada su u nevolji ljudi koji otkrivaju istinu.“
Džon Noton, jedan od kolumnista u Gardijanu, koji takodje objavljuje dokumente Vikiliksa, završava svoj članak zaključkom da će državnici morati da naprave izbor – ili će morati da žive u svetu sa „vikiliksovima“, sa svim što to podrazumeva u pogledu njihovog budućeg ponašanja ili će morati da zatvore internet. Ta mogućnost je ipak malo verovatna. Internet je postao integralni deo savremenog društva i točak istorije i tehnološkog razvoja ne može se vratiti unazad. Proces razgraničavanja izmedju čuvanja tajni i slobode govora očigledno prelazi na novi teren i zahtevaće promene postojećih ili usvajanje novih pravila ponašanja, možda i kroz niz burnih afera poput ove koju je izazvao Vikiliks.
Novoizabrani predsednik Srbije Tomislav Nikolić sastaće se u Moskvi s ruskim predsednikom Vladimirom Putinom, tokom 13....
Fudbaler Barselone Đerar Pike rekao je da je Pep Gvardiola ostavio neizbrisiv trag u katalonskom klubu i da će se sigurno...
Predstavom "Otac na službenom putu" beogradskog Ateljea 212, u režiji Olivera Frljića, 25.. maja je u Novom...
Dugotrajna kriza evrozone pretvorila je Tursku u "evropsku Floridu", jer zapadnoevropski penzioneri masovno migriraju na...
The Democratic Party (DS) on Friday announced that it would negotiate to form a government with the coalition gathered around...
Počevši od najnovijeg modela 301, Peugeot uvodi nov sistem obeležavanja svojih vozila. Od sada, sve oznake automobila...
Najmoćniji radio teleskop na svetu, SKA (Square Kilometre Array) biće smešten na dve lokacije, u Australiji i Južnoj...
Dan zaljubljenih je doba godine kada trošite malo bogatstvo na cveće i romantične vikende; možda je najbolji način da...